Sputnik
Pobedu Emanuela Makrona na predsedničkim izborima u Francuskoj Evropska unija i svi evrofili pozdravili su s velikim olakšanjem i propratnim oduševljenjem. Sasvim razumljivo: Makron se tokom kampanje zalagao za jačanje Evropske unije, za jačanje njene francusko-nemačke osovine i još veću integraciju umesto dezintegracije.

Tako da se sada, posle Makronove pobede i očekivane pobede Angele Merkel na parlamentarnim izborima u Nemačkoj ove jeseni, postavlja pitanje da li će Emanuel Makron i Angela Merkel spasiti Evropsku uniju i pretvoriti je, makar u jednom njenom delu, u evropsku superdržavu? Ili će pak pokušaj stvaranja Evropske unije u dve brzine, u integrisaniji i manje integrisani deo, dovesti do njenog raspada, kao što je u intervjuu nemačkom „Veltu“ ovog petka predvideo poljski šef diplomatije Vitold Viškovski?

U „Novom Sputnjik poretku“ o ovim su pitanjima govorili dr Slobodan Janković, saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu, i novinar iz Londona Siniša Ljepojević, autor knjige „EU protiv Evrope: Uspon i pad EU projekta“.

„Evropska unija je pogrešno zamišljen projekat koji, jednostavno, ne funkcioniše. I to je svima jasno“, ocenjuje Siniša Ljepojević. „EU je u velikom haosu, i manipulacijama kao što je izbor Makrona u Francuskoj ona samo kupuje vreme. A problemi se ne rešavaju, nego, naprotiv, postaju sve veći“.

Što se sadašnjeg funkcionisanja EU tiče, nadovezuje se Slobodan Janković, „ona već u junu treba da položi test, jer je naložila Mađarskoj i Poljskoj da do tada počnu da učestvuju u programu preseljenja migranata koji su registrovani u Grčkoj i Italiji“.
S tim u vezi, i Mađarskoj i Poljskoj priprećeno je aktivacijom Člana 7, to jest gubljenjem prava glasa u slučaju da odbiju da se povinuju nalozima Brisela, što je odluka za koju je neophodan pristanak svih ostalih članica EU.
„Dve zemlje su direktno pod pretnjom“, ukazuje Slobodan Janković. „Zašto bi Poljaci glasali da Mađarska izgubi pravo glasa, jer bi time glasali i protiv sebe u idućoj instanci... A čak i da ukinu Mađarskoj pravo glasa, šta će ona uraditi? Zar iko misli da će ona u tom slučaju promeniti svoju politiku i rešiti da primi deo migranata? To se neće desiti“.

„Pretnje članicama Unije govore o velikoj panici koja tamo postoji, o potpunom odsustvu ideja i bilo kakvog autoriteta“, komentariše Siniša Ljepojević.

S druge strane, u sasvim drugačijim, mnogo pozitivnijim tonovima protekao je sastanak Emanuela Makrona i Angele Merkel prošlog ponedeljka. Oni su najavili da će napraviti plan za dublju integraciju Evropske unije, posle sastanka govorili su o njenoj istorijskoj rekonstrukciji, o stvaranju EU koja će biti otporna na krize umesto da je u permanentnoj krizi...

„U narednih pet do deset godina svakako sledi preformatiranje Evropske unije. O tome se govori već duže vreme, govorio je o tome i Fransoa Oland pre Makrona“, podseća Janković. „U ponedeljak je rečeno da sledi temeljna promena ugovora na kojima je zasnovana Evropska unija. To, verovatno, znači da neće sve zemlje, sadašnje članice EU, ući u sastav te evropske federacije, a pre svega se to odnosi na one članice koje nisu u zoni evra“.

Kako će biti sprovedena najavljena promena osnivačkih ugovora EU, koja bi pružila zakonsku osnovu za dublju integraciju koja bi podrazumevala i zajedničko ministarstvo finansija i budžet, kako se najavljuje — referendumom u državama-članicama, ili će to biti izbegnuto, da se ne bi ponovila 2005. godina, kada su Francuzi na referendumu odbacili Ustav Evropske unije, da bi on potom ipak bio usvojen pod drugim imenom — Lisabonski sporazum — ali bez izjašnjavanja naroda?

„EU odavno boluje od deficita demokratije. Ona će pokušati da pronađe formule kojima bi se izbegli referendumi“, predviđa Siniša Ljepojević, ukazujući, međutim, na problem Nemačke: „Ustavni sud te zemlje je, posle prihvatanja Lisabonskog sporazuma, rekao da svaka nova promena mora da podrazumeva referendum u Nemačkoj“.

Zbog izraženog straha Nemaca da bi dublja integracija značila da će oni biti primorani da plaćaju tuđe dugove, veliko je pitanje kakav bi bio rezultat takvog eventualnog referenduma. Upravo iz tog razloga se i Volfgang Šojble, nemački ministar finansija, protivi dubljoj integraciji, a i sam Makron priznaje da je najpre potrebno popraviti francusku ekonomiju, i to reformama tržišta rada kakve zahtevaju velike kompanije, što u osnovi znači dalje smanjivanje prava i primanja zaposlenih. Da li to znači da je optimistički plan o dubljoj EU integraciji mrtvorođenče i pre nego što je nastao?

„Mnoge članice EU neće moći ekonomski da podnesu tu novu evropsku federaciju. Osnovni problem je: šta sa Francuskom? Jer, Makron nije rešenje, on ne nudi rešenje nego još veću krizu, i ekonomsku i socijalnu“, objašnjava Slobodan Janković, ukazujući na mogućnost da će Francusku potresati ozbiljni ulični protesti i neredi u slučaju pokušaja sprovođenja ovakvih reformi kakve su najavljene.

U hipotetičkoj situaciji da Francuska ipak sprovede sve reforme, i da se onda Berlin i Pariz dogovore, i da taj dogovor bude usvojen, stvara se EU u makar dve brzine, integrisanije jezgro i manje integrisana periferija. Poljski ministar inostranih poslova Vitold Viškovski u intervjuu nemačkom „Veltu“ upozorio da će se u tom slučaju Evropska unija raspasti. Da li to znači da je recept za spas Evropske unije, zapravo, recept za njenu propast?

„Poljski ministar je tu potpuno u pravu“, ocenjuje Siniša Ljepojević, i zaključuje: „Prosto je neverovatno da takva ideja uopšte i postoji. Kakva bi to bila federacija? Zemlje s juga Evrope bile bi u jednoj grupi, Istočna Evropa u drugoj grupi, Balkan bi možda bio neka podgrupa, oko Nemačke bi bio nekakav centar sa zemljama Beneluksa i Austrijom... Kako će to da funkcioniše? Tu jeste problem i Francuska, jer Nemci žele da ona bude u južnoj grupi, a Francuska to neće, već želi da bude s Nemačkom... Toliko je različitih interesa da je teško da se postigne bilo kakav konsenzus bez velike sile, koje više nema... Sve te ideje toliko su udaljene od stvarnosti, da je teško videti kako bi one mogle da budu realizovane“.