Sigurno je da su proteklih dana oni koji prate međunarodnu politiku “uživali” znatno više od onih koji slijede nacionalnu. Poraz britanske premijerke Therese May, ulazak Pakistana i Indije u Šangajsku organizaciju za suradnju, brzo reorganiziranje “muslimanskog trokuta” što je više moguće i udaranje čvrstih temelja na kopnu takozvanom “šiitskom polumjesecu” su gotovo nevjerojatne stvari, a sve su se dogodile u nekoliko dana.
Theresa May, Šangajska organizacija za suradnju i nevjerojatni obrati u muslimanskom svijetu
Za anglosaksonsku elitu su izbori u Velikoj Britaniji bili težak dan. Možda “torijevci” Therese May stvore koalicijsku vladu s konzervativcima Sjeverne Irske, ali s vrlo riskantnom većinom, što znači da su Britanci politički na mrtvoj točki, kako u pregovorima o Brexitu, ali i u pogledu vanjske politike. Podsjetimo da je Theresa May prije Trumpa posjetila Rijad, gdje je uz prodaju oružja sigurno odigrala važnu ulogu u izopćenju Katara od strane petromonarhija Perzijskog zaljeva. Legitimno se pitati i jesu li nedavni teroristički napadi u Velikoj Britaniji bili dio ili posljedica tih tajnih pregovora.

Theresi May je najveći saveznik bio američki predsjednik Trump, koji je, nakon što je se posvađao s Nijemcima, odnosno s Europskom unijom, sve “usamljeniji”.

SCO

Nakon toga dolazi “udar” s istoka i Pakistan i Indija, kao što je bilo planirano, službeno postaju članovi Šangajske organizacije za suradnju (SCO).

Theresa May, Šangajska organizacija za suradnju i nevjerojatni obrati u muslimanskom svijetu
Zemlje SCO u smislu populacije sada broje gotovo polovicu svijeta, jer su u skupini Kina, Rusija, četiri srednjoazijske republike, Pakistan i Indija. Naravno, ne treba pretjerivati i tvrditi kako se stvorio kompaktni i skladan “Istočni blok” ili misliti da će Pakistan i Indija živjeti u ljubavi i skladu, što vrijedi i za Indiju i Kinu, ali se zemlje istoka organiziraju i one to rade na poseban način.

Ako Rusija snažno podupire Indiju u skupini, a Kina snažno podupire Pakistan, rezultat je na kraju bio da Indija i Pakistan, možda zbog različitih razloga, po prvo put zajedno sjede u istom tijelu. Ova vrsta odnosa je zapravo dokaz mogućih novih standarda multipolarnog svijeta. Sljedeća zemlja za koju se očekuje da će ući u SCO je Iran.

Novi “muslimanski trokut”?

Sada dolazimo do problema u Perzijskom zaljevu, gdje je nastao nevjerojatan “muslimanski trokut” kojeg čine Turska, Iran i Katar. O je nastao po drevnom principu prema kojem neprijatelj mog prijatelja postaje moj neprijatelj, što vrijedi za Tursku, ili da onaj koji ima istog neprijatelja kao i ja postaje moj prijatelj, što vrijedi za odnose Katara i Irana.

Ministar vanjskih poslova UAE je rekao da Katar ovim savezom vjerojatno piše tragične i smiješne stranice u povijesti Perzijskog zaljeva, ali ova izjava otkriva drugi veći problem, jer je Rijad sada paraliziran u stvaranju bilo kakvog ozbiljnijeg saveza i sve više tone u živi pijesak.

U svojim fantazijama o katarskom plinovodu preko Saudijske Arabije i Sirije, režim u Rijadu nije mogao ni zamisliti da bi mogao biti isključen iz projekta i da bi se on mogao ostvariti kroz suradnju Irana, Katara i Turske. Izgleda kao znanstvena fantastika, ali je u više analiza spomenut i ovaj scenarij.

U međuvremenu su zaljevski režimi sastavili popis terorista povezanih s vrlo upitnom vanjskom politikom Katara i na njemu imamo jedan kamen spoticanja, takozvanog “imama NATO saveza”, Yousufa Al-Qaradawija.

Theresa May, Šangajska organizacija za suradnju i nevjerojatni obrati u muslimanskom svijetu
Problem s Dohom nije samo podrška Katara Muslimanskom bratstvu, nego način na koji katarski režim provodi politiku islamizacije, čega se najviše boje plemenske starješine koji su bez ikakvog legitimiteta od Britanaca na poklon dobili izmišljene arapske države.

Sada saudijski režim računa na pomoć Washingtona, što se vidi na reklami Al-Arabiye, saudijske medijske kuće, a kojoj su američka i saudijska zastava i na dva jezika ispisan slogan “Zajedno ćemo prevladati”, što se odnosi na katarsku Al-Jazeeru.

Kopneni put Teheran - Sredozemno more

I četvrti događaj od posebne važnosti je izbijanje sirijske i iračke vojske na zajedničku granicu. Mjesto gdje su iračke snage došle do Sirije je posjetio premijer zemlje Haider Al-Abadi, a dva dana poslije i iranski general Qassem Suleimani. Na sirijskoj strani također sve teče po planu, a jedini spas za Saudijce i njihove saveznike je da američki Kongres odobri slanje stotina tisuća vojnika u sirijsku i iračku pustinju i da se uspostavi “čvrst bedem” na sirijsko iračkoj-granici, koji će spriječiti kopnenu vezu između Teherana i Sredozemnog mora.

Trenutno, sa situacijom u Kataru i oslabljenom vladajućom koalicijom u Londonu, malo je vjerojatno da će Kongres donijeti takvu odluku. Kao što smo rekli, dogodile su se vrlo zanimljive stvari, samo ih treba pokušati protumačiti na pravi način. Naravno, čak i navedeno zaljevski i mediji petromonarhija pokušavaju prikazati kao “pobjedu”, ali imaju malo toga čemu se mogu radovati.