New York Times je postao najnoviji liberalni mejnstrim medij koji je bio prisiljen da prizna da su izmišljali informacije vezane za Tramp-Rusija zaveru, što je rezultiralo time da mediji poput CNN-a i NY Times-a krenu ka ivici kolapsa.
New York Times pravi ispravku u tekstu o ruskom hakovanju ...napokon!
© Top Right NewsIspravka: Prilično mala, nepravedno kasno
Priča da se 17 američkih obaveštajnih agencija složilo da je Rusija pomogla Trampu da bude izabran tako što su hakovali e-mejlove DNC-a, ispada da je potpuna neistina.

U četvrtak je Times bio prisiljen da izda ispravku njihovog članka od 25. juna u kom se ponovila ova lažna tvrdnja, piše Consortiumnews.

U Times-ovom izveštaju iz Bele kuće od 25. juna, dopisnica Megi Haberman je ismevala Trampa da
“još uvek odbija da prizna osnovnu činjenicu s kojom se složilo 17 američkih obaveštajnih agenicija koje on sada nadgleda: Rusija je orkestrirala napade, i to je učinila kako bi pomogla da on bude izabran.“
Međutim, u četvrtak je Times - istovremeno ostavljajući većinu ismevanja Trampa od strane Habermanove - istakao u ispravci
da su procenu relevantnih obaveštajnih podataka “obavile četiri obaveštajne agencije - Kancelarija direktora nacionalne obaveštajne službe, Centralna obaveštajna agencija, Federalni istražni biro, i Agencija za nacionalnu bezbednost. Sa ovom procenom se nije složilo svih 17 organizacija u američkoj obaveštajnoj zajednici.“
Ova Times-ova ispravka je bila opravdanje za neke skeptike po pitanju navodnog skandala vezano za Rusiju, koji su dovodili u pitanje tvrdnju o kompletnoj proceni obaveštajne službe, koja bi obično bila u formi Nacionalne obaveštajne procene, proizvod koji traži stavove celokupne obaveštajne zajednice, uključujući i neslaganje.

Ovo je priznato i u maju u kongresnom svedočenju pod zakletvom Obaminog direktora američke nacionalne obaveštaje službe Džejmsa Klapera i direktora CIA-e Džona Brenana.

Klaper je svedočio pred podkomitetom Senata za pravosuđe 8. maja da je tvrdnja za rusko hakovanje došla iz “procene specijalne obaveštajne zajednice“ (ili ICA) koju su doneli analitičari iz CIA-e, NSA i FBI-a, “koordinirani proizvod tri agencije - CIA, NSA i FBI - ne svih 17 komponenti obaveštajne zajednice,“ rekao je bivši direktor nacionalne obaveštajne službe. Klaper je dalje potvrdio da su analitičirai koji su doneli tu procenu od 6. januara o navodnom ruskom hakovanju, bili “izabrani“ od CIA-e, FBI-a i NSA.

Pa ipak, kao što će vam svaki obaveštajni stručnjak reći, ako “izaberete“ analitičare, vi zapravo izabirate zaključak. Na primer, ako je poznato da su ti analitičari protivnici Rusije ili podržavaju Hilari Klinton, od njih se može očekivati da dostave jednostrani izveštaj.

U istoriji američke obaveštajne službe smo videli kako je ovaj selektivni pristup funkcionisao, kao što je lažna odluka Reganove administracije za povezivanje pokušaja atentata na papu Jovana Pavla II i drugi teroristički činovi sa Sovjetskim Savezom.

Direktor CIA-e Vilijam Kejsi i zamenik direktora Robert Gejts su pokazali željene nalaze kroz ovaj proces tako što su procenu stavili pod kontrolu povodljivih analitičara i potisnuli one koji su se suprotstavljali ovoj politizaciji obaveštajnih podataka.

Poenta uključivanja šire obaveštajne zajednice - i uključivanje neslaganja u konačni izveštaj - jeste zaštita od takvih “nameštaljki“ obaveštajaca koji dostavljaju politički željene rezultate ali na kraju iskrivljuju realnost.

Još jedan bolan primer politizirane obaveštajne službe je bila procena Nacionalne obaveštajne službe predsednika Džordža Buša iz 2002. godine o iračkom oružju za masovno uništenje, koja je uklonila Stejt department, i druge koji se nisu slagali sa tim, iz deklasifikovane verzije koja je data javnosti.

Od Klaperovog i Brenanovog svedočenja u maju, Times i drugi mejnstrim mediji su izbegli direktnu kontradikciju njihovog ranijeg prihvatanja lažne vesti od 17 obaveštajnih agencija jednostavno se pozivajući na presudu “obaveštajne zajednice.“

Te finese njihovih ranijih grešaka su omogućile Hilari Klinton i drugim demokratama da nastave da se pozivaju na ovaj fiktivni konsenzus bez provere, bar u mejnstrim medijima.

Na primer, 31. maja na konferenciji o tehnologiji u Kaliforniji, Klintonova se pozvala na izveštaj od 6. januara, tvrdeći da
“sedamnaest agencija u dogovoru potvrdilo navode o dosluhu Trampa i Rusije. Oni su zaključili, vrlo samouvereno, da su Rusi pokrenuli široku informativnu ratnu kampanju protiv moje kampanje, kako bi uticali na glasače na izborima.“
Neuspeh glavnih novinskih organizacija da razjasne ovu tačku o 17 agencija je možda doprineo grešci Habermanove od 25. juna, jer je ona jednostavno ponovila uvreženo mišljenje da su gotovo svi važni ljudi u Vašingtonu znali da je istina.

Međutim, Times-ova zakasnela ispravka takođe naglašava rastući osećaj da su se američki mejnstrim mediji pridružili političkoj osveti protiv Trampa i odbacili profesionalne standarde do te mere da ponavljaju lažne tvrdnje koje su stvorene sa ciljem da ga ocrne.

To, zauzvrat, ide u prilog Trampovim žalbama na tviteru da su on i njegova administracija mete “lova na veštice“ koji predvode mediji “lažnih vesti,“ žalbe koje izgleda da podstiču njegove pristalice i mogu diskreditovati šta god da tekuće istrage na kraju zaključe.