Zbog planiranih velikih ruskih vojnih vježbi na granici s Finskom, vlasti su poručile građanima kako se uređuje mreža podzemnih tunela u blizini Helsinkija ukupne dužine od oko 200 kilometara, prenosi The Wall Street Journal.
Podzemni labirint ispod i blizu Helsinkija objedinjuje u jedan sustav podzemne tunele, metro, trgovačke centre, parkinge i ima samostalno napajanje električnom energijom i vodom.

Neki od tunela se koriste se samo u vojne svrhe, a povezani su s otokom na kojem su smještene jedinice finske vojske zadužene za obranu glavnog grada zemlje.

Podzemni grad je ujedno i vitalna linija obrane finske prijestolnice. Uključuje mrežu tunela, prolaza i skloništa. Ulazi se zatvaraju velikim neprobojnim vratima, dok su podzemni prolazi raspoređeni tako da pomognu vojsci da zadrži neprijatelja i svakoga tko pokuša ući.

Priopćeno je da ovaj podzemni sigurnosni kompleks u slučaju napada ili prirodne katastrofe može primiti svih 600 tisuća stanovnika Helsinkija. Osim toga, podzemni tuneli imaju vodovod, struju i opremljeni su pristupom bežičnom internetu.

Finski obrambeni sustav je izgrađen na temelju iskustava iz tromjesečnog rata protiv Sovjetskog Saveza u zimi 1939. i 1940. Fokus je stavljen na preživljavanje i potiskivanje neprijatelja na njemu nepoznati teritorij, a za vrijeme Hladnog rata se odlučilo na izgradnju podzemnih tunela.

Svaka podzemna građevina koja se tada gradila u Helsinkiju je dizajnirana da se brzo pretvara u središte obrane, ako bude potrebno. Svi podzemni centri su povezani na električnu mrežu i izvore vode, a neki su čak opremljeni posebnim sustavima ventilacije sposobnim za filtriranje radioaktivne čestice.

Iako “podzemni grad” u blizini Helsinkija postoji već dugo vremena, Finska ga sada priprema za uporabu zbog predstojećih ruskih vojnih vježbi “Zapad 2017”, najvećih vojnih vježbi od završetka Hladnog rata.

U tom smislu je bivši dužnosnik Ministarstva obrane Finske napomenuo kako vojska u zemlji želi biti sigurna da će biti u prednosti, ako se Rusija iznenada odluči na napad.

Finske vlasti uvjeravaju stanovništvo da će nacionalna sigurnost biti osigurana na svim razinama i navodi se kako se cijela populacija Finske u stvari priprema za najgori mogući scenarij.

“Finska vlada vidi i niz drugih, nevojnih prijetnji, koje dolaze iz Rusije, kao što su kibernetički napadi, informacijsko ratovanje, politički i ekonomski pritisci, odnosno sredstva takozvanog hibridnog rata. Finska se mora boriti s proruskim aktivistima, propagandom i pritiskom na finske političare još od Hladnog rata”, ističe The Wall Street Journal.
© zerohedge.com
Ovakve radnje očigledno stvaraju paniku među stanovništvom, posebice među Fincima koji nemaju privilegiju priuštiti si podzemni grad koji će primiti svih 600 tisuća stanovnika Helsinkija. Dobro, nešto manje od 5 milijuna preostalih, ako ih Rusi napadnu, još uvijek mogu pobjeći u ledena prostranstva na sjeveru zemlje.

U međuvremenu je ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio kako njegova zemlja nema namjeru ratovati ni s kim, niti napadati bilo koga.

Nakon ovog članka o Finskoj, ali ne samo, budući da su ih baltički, poljski i drugi mediji puni, legitimno se zapitati je li antiruska histerija postala psihička bolest ili se radi i očitom manjku inteligencije? Istina, postoje metode manipuliranja javnim mnijenjem i sve što hoćete, ali se čini da ovdje prelazimo granice zdravog razuma.

Pitanje nipošto nije pejorativno i traži jasan i uvjerljiv odgovor, budući da sva objašnjenja o “ruskoj prijetnji” i “demonskoj ulozi” ove zemlje u svijetu, koju nam javno prikazuju mediji, parlamentarci, predsjednici, premijeri u Europi ili američke institucije, nisu dosegli minimalnu razinu racionalne logike.

Treba li uopće razmatrati pitanje ruskog napada na Finsku i pokušati opravdati megalomanske podzemne radove da se u red dotjera oko 200 kilometara povezanih podzemnih i neprobojnih tunela, bunkera, skloništa, središta za obranu grada, gdje se može smjestiti 600 tisuća ljudi? Lokalne i središnje vlasti u zemlji su rekle kako će Rusi održati najveće vojne vježbe od Hladnog rata na finskoj granici i kako podzemlje nužno treba osposobiti za obranu. Kao u filmu “Underground” Emira Kustiruce.

Nevjerojatno je da preko pet milijuna Finaca vjeruje u ovu budalaštinu. No, što je tu je. Ako ništa drugo, ostat će im turistička atrakcija, kao Titov podzemni bunker u Konjicu ili podzemna vojna utvrda u Han Pijesku.

Podsjetimo i na slučaj navodnog miješanja Rusije u američke izbore, gdje optužbe nadilaze moguće. Naime, naprosto je nemoguće izvana voditi sustavnu propagandu u zemlji poput Amerike, gdje su informacije pod sustavnom kontrolom obavještajnih agencija koje sprječavaju uplitanje visokog utjecaja. Stoga je jedino razumno objašnjenje da “nešto” nije bilo u redu s Hillary Clinton i ona je izgubila izbore. To je sve, a ako su ruski obavještajci i pomogli da se otkriju njezine ogavne afere i namjere, tim bolje, samo što je to trebao biti posao istraživačkog novinarstva u samoj Americi, a ne ruskih ili tko zna kojih službi.

Što se tiče ove teme, “neporeciva istina” i “dokazane su namjere i pokušaji Kremlja da se spriječi pobjeda Hillary Clinton”, ali bez davanja ikakvog stvarnog dokaza. Sve se temelji na glasinama i izjavama, a potkrijepljeno je dubokom mržnjom.

Dakle, imamo “dramu godine” i navodno uplitanje ruskog predsjednika i obavještajnih agencija u izboru Donalda Trumpa.

Od 2014. su lajtmotiv ove groteske “predstojeći napad na Baltik i Poljsku”, a sada i Finsku. Usput, Poljska, kao i Litva, priprema Teritorijalnu obranu “koja će gerilskim ratom usporiti napredovanje Rusije prema zapadu Europe”, a obuku prolaze radnici, studenti, mladići i djevojke, koji po poljskim šumetinama proučavaju vojne karte, uče se kretati, praviti skloništa, provoditi brze napade, subverzije protiv neprijateljskih ciljeva i slično.

Svakome tko ima imalo razuma na sve ovo gleda kao na televizijsku sapunicu bez ikakvog sadržaja. Sve se temelji na emocijama, instinktima, predrasudama, stereotipima, lažima i glasinama, samo kako bi se zbunili umovi hipnotiziranih gledatelja.

Dakle, prvo se prikazala ruska vojna prijetnja, ali ona nije dala maksimum, jer u nju vjeruju samo zemlje koje su imale iskustava s Ruskim Carstvom ili ranom fazom ekspanzije Sovjetskog Saveza. Ali to je bilo prije stotinu godina i više. Portugalci ili Španjolci, koji nemaju dodira s Rusijom, vjerojatno se smiju glupostima koje čuju iz baltičkih zemalja, Poljske i Finske.

Kad je ova tema postala dosadna, izmislilo se “rusko uplitanje u odabir američkog predsjednika”. Na brzinu je sklepan “Manifest istine” u kojem se pojašnjava kako su ruski demoni provalili u područja slobode i njihovim suptilnim metodama natjerali ljude da sudjeluju na izborima i odaberu Moskvi prihvatljivu vladu.

No, istina je puno jednostavnija. Naime, kada ne bi postojala “ruska propaganda i prijetnja agresijom“, onda bi se ozbiljno pod znak pitanja mogao dovesti intelekt američkog i brojnih europskih vodstava. Svi oni, da imaju ijedan neupitan argument kojim bi potkrijepili svoje paranoidne i šizofrene tvrdnje, davno bi ga obznanili. To se još nije dogodilo. Stoga je odlučeno da se umjesto zaokreta u vanjskoj politici i pružanja psihijatrijske pomoći manjem broju političara SAD i Europska unije pretvore u kolektivnu ludnicu.