Moskva se, za sada, zadržala na odluci da iz Rusije protjera, kako je danas potvrdio Washington, 745 američkih diplomata i oduzimanje dijela imovine američkog veleposlanstva u Rusiji. Ova odluke je zapravo odgovor na Obaminu odluku iz prosinca, kada je iz Sjedinjenih Država protjerao 35 ruskih diplomata i oduzeo kuće za odmor u vlasništvu ruskog veleposlanstva u Americi.
Međutim, malo tko od novinara je spomenuo da Zastupnički dom i Senat ovog tjedna nisu usvojili zakon H.R.3203, koji je predstavljen 12. srpnja, nego je u oba doma američkog Kongresa usvojena ublažena verzija, odnosno zakon H.R.3364, koji je sada u Bijeloj kući i najvjerojatnije će biti potpisan od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa, kao što je najavljeno u američkoj administraciji.
Ovdje treba pojasniti da je zakon H.R.3364 ipak izmijenjeni tekst prvotnog zakona, kojeg su odbacili kako dio republikanaca, tako i neki demokrati.
Ključne točke novog izmijenjenog zakona o sankcijama protiv Rusije
Mi od početka govorimo o jednom tekstu, koji nije usvojen i nikada nije predstavljen na glasanje i ovdje donosimo ključne promjene izvornog teksta. Naime, Senat i Zastupnički dom se od 12. srpnja gotovo do samog dana glasovanja nisu mogli dogovoriti o nacrtu zakona o novim sankcijama protiv Rusije. Iako dokument sadrži jačanje sankcija, on je na kraju usvojen u nešto blažoj verziji od originala, stoga u tom kontekstu treba promatrati i odgovore Moskve, Berlina i Bruxellesa, koji su u ovoj groteski koja traje od "EuroMaidana" i prevrata u Ukrajini traje do danas.
Što se tiče promjena, njih u dijelu dokumenta u kojem se govori u Rusiji možda i nema previše i neke temeljne želje zastupnika se nisu dirale, ali je očito da su lobiranje za interese američkih naftnih kompanija, kao i pokušaji Bijele kuće da se zakon ublaži ipak odigrali važnu ulogu.
Nakon što Senat 25. srpnja potvrdio zakon, to je učinio i Zastupnički dom. Konačna verzija zakona ozbiljno ograničava ovlasti predsjednika, te uključuje sankcije protiv Irana i Sjeverne Koreje, od kojih Bijela kuća ionako nije namjeravala odustati. Dakle, to i nije bio razlog zbog kojeg se inzistiralo da zakon bude dizajniran tako da se smanjio rizik od blokiranja od strane Trumpa.
Krediti, tehnologije i naftni projekti
Kao što je poznato, zakon je dizajniran tako da se europsko plinsko tržište preplavi "prljavim" i skupim američkim ukapljenim plinom dobivenim iz škriljevca.
Jedno od glavnih ograničenja u prvoj verziji zakona H.R.3203 je bilo smanjenje roka kreditiranja za energetske tvrtke do 30 dana. Ranije je taj rok bio 90 dana, a konačno je usvojen zakon u kojem je rok kreditiranja energetske tvrtke smanjen, ali "samo" do 60 dana. Dakle, pristaše radikalne verzije zakona i oni koji nisu bili za tako oštru konfrontaciju su se ovdje našli, kako se kaže, "na pola puta".
Još jedna važna izmjena je činjenica da je sada sankcije odnose na izvoz ili reizvoz američkih usluga ili tehnologije za radove u dubokim vodama, Arktičkom moru ili sektoru škriljevca, ali će se primjenjivati samo na nove projekte, a ne one koji su u tijeku.
U tom slučaju, popis naftnih projekata u kojima se mogu sudjelovati američke osobe ili entiteti će biti proširen, zabrana će obuhvatiti sve projekte u kojima sudjeluju GazpromNeft, Gazprom, Surgutneftegaz, Rosneft i Lukoil, ali će se sankcije odnositi samo na one projekte u kojima ove kompanije imaju 33% udjela ili više. Raniji tekst je htio uvesti ograničenja za projekte koji uključuju bilo koju rusku energetsku tvrtku i bez obzira na udio u projektu.
Dodatni izuzeci iz sankcija
Prema prvoj verziji zakona, nove sankcije su trebali pogoditi ključne sektore ruskog gospodarstva, uključujući rudarstvo, pomorski sektor i željeznice, kao i metalurgiju.
Novi dokument govori o svim tim područjima, ali je izuzeo pomorski sektor i tako je u novoj verziji zakona iz sankcija izostavljena kompanija Sovcomflot, ruski pomorski div s flotom koja plovi diljem svijeta i 100% je u vlasništvu države.
U ovom slučaju je nova verzija zakona o sankcijama vrlo čudna, čak i nelogična, jer je Washington želio pogoditi naftnu industriju Ruske Federacije, a Sovcomflot ne samo da se bavi prijevozom sirove nafte, nego sudjeluje i u brojnim projektima u energetskom sektoru. Osim toga, ruska vlada sada ima priliku privatizirati dio od 100% dionica tvrtke.
Više slobode za Trumpa?
Donald Trump i dalje nema mogućnost da samostalno ublaži ili ukine usvojene sankcije, ali je Bijela kuća na inzistiranje dijela zastupnika dobila malu koncesiju.
Naime, ako govorimo o sankcijama za osobe koje imaju "značajne transakcije" s Glavnim stožerom Oružanih snaga Rusije i drugim tijelima koja imaju veze obavještajnom zajednicom i obranom, njima će Trump moći odgoditi nametanje sankcija ako svakih šest mjeseci Kongresu potvrdi smanjenje broja takvih transakcija.
Javni dug je izuzet iz sankcija
Iako zakon još uvijek ne ograničava ulaganja u ruske državne obveznice, nova izmijenjena i usvojena verzija zakona predviđa stvaranje posebne komisije koja će u roku od 180 dana ocijeniti posljedice uvođenja takvih ograničenja, a zatim dati svoje preporuke. Ove preporuke će vjerojatno biti izravno povezane s onim što se u sljedećih 6 mjeseci bude događalo u vanjskoj politici, ali za američke banke je isplativo odustajanje od takvog rizika.
Tih šest mjeseci će omogućiti svojim velikim kupcima, koji je sada na ruskom tržištu, da lakše izađu iz Rusije.
Prije svega se radi o tržištu državnih obveznica i tom razdoblju se mnogi mogu preorijentirati na trgovinu s ruskom rubljom. Volumen nerezidentnih ulaganja na tržištu saveznih državnih obveznica u Rusiji je dosegao 1700 milijardi rubalja. Njihov udio povećan na 30,1% i ovaj je period potreban da kao udobno "razdoblje hlađenja", inače bi sankcije pogodile i investitore iz Sjedinjenih Država. Ovaj "ustupak" u izmijenjenoj verziji zakona o sankcijama je bio poklon američkim bankarima, no ide i na ruku Moskvi, koja trenutno drži oko 100 milijardi dolara američkih državnih obveznica.
Jesu li nove sankcije bile potrebne?
Očito je da za Trumpa, unatoč svim izjavama i velikog šoka za mnoge zbog dugog razgovora s Vladimirom Putinom, nema smisla da ulazi u rat s Kongresom.
Dok se u američkim medijima još uvijek aktivno raspravlja o "ruskoj temi", moguće je da se želi nešto učiniti u drugim važnim pitanjima. Amerika će sada očito morati napraviti neke ustupke u trgovinskoj politici s Kinom, Njemačkom, vjerojatno i Meksikom, ali će se to prešutjeti.
Autori novih sankcija su demokrati i republikanci podjednako. Na primjer, sankcije protiv sektora obrane i energije su predložili doslovno "bolestan u mozak" republikanski senator John McCain i demokrat Ben Cardin.
Još jedan republikanac koji aktivno podupire kaznene sankcije protiv Rusije je Lindsey Graham, ali su autori zakona H.R.3364 i Marc Rubio, potom Claire McCaskill i Sherrod Brown iz redova demokrata.
Ovo nije samo zakon kojeg su dizajnirali "jastrebovi" u Senatu ili lobista iz američkog vojno-industrijskog kompleksa i navodno je "proizvod" prilično jake neslužbene koalicije krugova u američkoj vlasti, koju Donald Trump mora uzeti u obzir.
Očigledno Trumpa ne zanima istraga o stvarnoj ili izmišljenoj vezi članova njegove obitelji s Rusijom, što će vjerojatno i dokazati, pa će ovo pitanje nestati samo od sebe, ali će trebati dosta vremena.
Ipak, čak i s ovako "ublaženim" tekstom, danas se SAD i Rusija teško mogu smatrati pregovaračkim partnerima. Međutim, kada kažemo svu istinu, slika zlog neprijatelja s političkog stajališta izgleda puno bolje. U slučaju da je izglasana prva verzija zakona, to bi praktično bila objava rata, možda ne samo trgovinskog, nego stvarnog, jer bi se Rusiju, bez ikakvih dokaza, napalo toliko jako da bi simetričan, možda i žešći odgovor bio neminovan.
Što je najvažnije, Rusija za Ameriku s ekonomske točke gledišta uopće nije važan partner, za razliku od, na primjer, Njemačke i Kine. No, "ruska karta" je vrlo korisna za kontrolu "neposlušnih" europskih kompanija.
Sada će Siemens, jedan od glavnih izvoznika Njemačke, morati računati na mogućnost da padne pod američke sankcije. To će oslabiti Njemačku, ali je upravo to ono što Washington pokušava postići. Ove sankcije su na kraju dizajnirane da europski izvoznici budu što manje konkurentni.
Slična situacija je i s bankama. Očekuje se da će banke zemalja vjerovnika Rusije, uključujući Švicarsku i Veliku Britaniju, smanjiti sredstva za klijente iz Rusije. Glavni korisnici će biti oni koji žele kontrolirati tokove kapitala, jer će takva ograničenja biti razlog za prijenos sredstava, pogotovo ruskih, iz Europe u SAD.
S tim u vezi je zanimljivo obratiti pažnju na neke odredbe iz zakona o sankcijama.
Na primjer, Sjedinjene Države će izdvojiti 250 milijuna dolara za borbu protiv ruskih aktivnost u Europi, uključujući zemlja jugoistočne Europe koje nisu dio Europske unije, a još 30 milijuna dolara kako bi se osiguralo smanjenje energetske ovisnosti Europe od Rusije. To sredstva će se koristiti kako bi se promovirala priča o ulozi Rusije i utjecaju na izbore u Europi i za podmićivanja europskih političara.
No, ako se 250 milijuna dolara za plaćanje novinara i medija da šire informacije koje će "smanjiti ruski utjecaj u EU i na Balkanu" može smatrati dovoljnim iznosom, nije jasno što je američki Kongres mislio postići s 30 milijuna dolara "kako bi se osiguralo smanjenje energetske ovisnosti Europe od Rusije". Ovaj novac nije dovoljan ni za studije izvodivosti za nekoliko LNG terminala, a da ne govorimo o nekom ozbiljnom projektu.
Naravno, dok se ne krene putem ublažavanja sankcija će proći nekoliko godina. No, do tada se sankcije još uvijek mogu postrožiti. Vjerojatno će biti izravnih sankcija protiv plinovoda "Sjeverni tok 2", jer u ovoj formuli Gazprom s dozvoljenih 33% udjela još uvijek ostaje u igri.
U dokumentu se govori o "štetnom utjecaju na energetsku sigurnost Europske unije, razvoju tržišta plina u srednjoj i istočnoj Europi i energetskim reformama u Ukrajini". Istovremeno se izričito protivi izgradnji plinovoda "Sjeverni tok 2".
Ali se u ovom slučaju plinovod spominje samo u kontekstu "energetske sigurnosti Ukrajine" i nigdje drugdje, stoga je u budućnosti moguće očekivati proširenje sankcija u ovom području.
No, najvažniji dio novog zakona je da Washington ne sprečava potpuno ili skoro potpuno izbacivanje dolara iz trgovine s određenom zemljom, kao nekad što je bio slučaj s Iranom. Da je usvojen takav zakon, mnoge europske tvrtke bi se bojale trgovinskih odnosa s ruskim tvrtkama ili cijelim industrijama.
No, čak i ovako ublažena verzija, koja više pogađa europske "saveznike" Sjedinjenih Država nego Rusiju, otvoreni je čin agresije i pokušaj zadržavanja Rusije unutar njezinih granica, pogotovo da bude što dale od Europe, koju SAD smatra svojim dvorištem.
Kada Donald Trump potpiše zakon, Rusija je obećala da će odgovoriti i da se neće suzdržavati od bilo koje mjere da očuva svoje nacionale interese. Moguće je da je ublažena verzija dizajnirana računajući da će Moskva u odgovoru posegnuti za "asimetričnim sankcijama", koje su u pravilu blaže od onih koje su joj bile nametnute. No, odluka o protjerivanu 745 američkih diplomata i oduzimanje dijela imovine američkog veleposlanstva u Rusiji, kao odgovor na protjerivanje 35 ruskih diplomata i njihovog odmarališta u Americi govori da bi ovaj put Kremlj mogao posegnuti za "asimetričnim sankcijama", ali drugog tipa, puno većim od onih kojima je pogođena. Odgovor na ovo pitanje će se saznati ubrzo, odmah nakon Trumpovog potpisa na zakon H.R.3364.
Konačna verzija zakona: Congress H.R.3364
Komentari čitatelja
na naše novosti