© en.kremlin.ru
Čelnik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Sigmar Gabriel je više puta oštro reagirao na nove američke sankcije. Ranijem, tijekom rasprave u američkom Kongresu, Sigmar Gabriel je, zajedno s austrijskim kancelarom, vrlo oštro i emocionalno prosvjedovao protiv američkih mjera.
Kasnije je ponovno kritizirao nove sankcije, nazivajući ih "više nego problematičnima".
"Nova pravna situacija u Sjedinjenim Državama je dijametralno suprotna interesima Njemačke i Europske unije, rekao je njemački ministar.
Sigmar Gabriel se još uvijek nada da Trumpova administracija ove sankcije neće primjenjivati protiv europskih tvrtki.
"S američkom administracijom imamo duge i dobre odnose i nećemo se umoriti od pozivanja da u smislu sankcija protiv Rusije radimo zajedno", rekao je Gabriel, a sada sve ovisi o tome hoće li Washington nametnuti sankcije i protiv Europe, jer će u protivnom morati uslijediti odgovor EU.
Kako god bilo, novi američki zakon je u svakom slučaju još jedan udarac na transatlantsko jedinstvo. Ne bez razloga se u njemačkom tisku pojavljuju članci s naslovima poput "Nove američke sankcije - Putinov trijumf", dok u njemačkom društvu vlada gotovo potpuni konsenzus o ovom pitanju i nove sankcije ne odobrava 83 % Nijemaca, a podržava ih samo 6%.
No, osjećaji u Europi se mijenjaju u vrlo zanimljivom smjeru. Ako su Europljani prije bili nezadovoljni samo zbog uobičajenog američkog pritiska i naredbi, što je posebno vidljivo u prisili oko nametanja sankcije protiv Rusije, nakon dolaska na vlast Trumpa Europljani su sve više nezadovoljni američkom politikom općenito. Nezadovoljni su i zbog činjenice što sam Donald Trump dovodi u pitanje transatlantsku solidarnost i što je najavio želju da oslabi Europu i promjeni politiku prema Rusiji.
Dakle, tijekom predizborne kampanje su europske vođe bile nezadovoljne zbog želje za obnovu odnosa s Rusijom, a bilo je i onih koji su se uspaničili zbog same pomisli da bi se Amerika mogla povući u sebe. Nakon nekoliko mjeseci konfuzije, europska atlantistička elita još uvijek treba vremena da se smiri.
Malo oduška im je dao i Donald Trump, koji je počeo govoriti o važnosti savezničkih odnosa, a njegove kolege Europljane je uvjeravao "kako ih Sjedinjene Države neće napustiti". No, strah je ostao, kao i uvjerenje mnogih europskih političara da Trump zapravo nije odustao od planova da oslabi Europsku uniju. On je to rekao početkom srpnja, a Angela Merkel je na to odgovorila "kako se sada Europa mora osloniti sama na sebe", što je vrlo simbolično.
U tom smislu, približavanje i obnovu odnosa s Rusijom neki europski političari ne samo da vide kao važan gospodarski, nego i geopolitički cilj. Oni smatraju da je obnova veza s Rusijom važna kao protuteža slabljenju veza sa Sjedinjenim Američkim Državama, do čega još nije došlo, ali je sve više vjerojatno da će se dogoditi.
I upravo u trenutku objave ekonomskog rata Rusiji od strane Washingtona, Europljani počinju govoriti o "novoj ravnoteži snaga", ali na način da se spominju razlozi i postupci prema Moskvi.
Berlin je ovih dana poručio "kako bi bilo dobro privremeno zatvoriti pitanje Krima", iako je svima jasno da "privremeno" u ovo slučaju znači zauvijek.
Vrlo indikativan u tom smislu je nedavni intervju Sigmara Gabriela časopisu Stern. Njemačkog ministar vanjskih poslova je počeo govoriti o prijelazu Rusije u Europu, ali bi Rusija to morala učiniti na štetu odnosa s pouzdanim partnerima.
Naime, prema Sigmaru Gabrielu, "ruski predsjednik Putin od Kine očekuje ravnopravno partnerstvo, ali se te nade nisu ostvarile".
"Kinezi jasno kažu kako postoje samo dvije supersile - SAD i oni. Druga nada Rusije je bila da će se odnosi Moskve i Washingtona poboljšati dolaskom Donalda Trumpa, što se također nije dogodilo, pa će se Rusija opet lagano okrenuti prema Europi", rekao je Sigmar Gabriel.
Ova analiza je zanimljiva jer ne dolazi od čovjeka koji u Njemačkoj odavno smatra da treba slušati i ono što kažu Rusija i Putin. Sigmar Gabriel ovo izjavljuje kao realist koji brani interese njemačkog gospodarstva i politiku jačanja njemačkog suvereniteta, ali u ostvarivanju te želje mora odvojiti Rusiju od Kine.
Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je Gabriel na početku godine izgubio mjesto lidera njemačkih socijaldemokrata, kada je SDP preuzeo Martin Schulz, a on je dobio mjesto u Ministarstvu vanjskih poslova. Čudno, ali upravo tada Sigmar Gabriel odjednom postaje najpopularniji političar među socijaldemokratima, čak popularniji i od samog Schulza. Ovi argumenti su zanimljivi, jer su dokaz kako njemački političari shvaćaju novu geopolitičku ravnotežu snaga i kako pokušavaju "prodati" njihove želje za obnovom veza s Rusijom.
Istinska svrha ovog razmišljanja Gabriela je objasniti Nijemcima zašto je potreban nagli zaokret i približavanje Rusiji i Rusije Europi, odnosno Njemačkoj. Ne samo zato što bi to bilo korisno za samu Njemačku, nego i za Rusiju, koja to navodno želi, "jer je razočarana u svojim odnosima sa Sjedinjenim Državama i Kinom".
Ali Nijemci bi ovu promjenu htjeli vidjeti tako da Moskva prizna kako je shvatila da je bila u krivu, da se promijenila i da želi surađivati. Prema ovom obrascu, Moskvu bi se zauzvrat moglo pohvaliti da je postignut "napredak u provedbi Sporazuma iz Minska", što će izmisliti Europljani samo kako bi ublažili rat sankcijama protiv Rusije, ali ne zbog koristi koju bi imala Moskva, koliko da spase svoje ekonomije. Naravno, govorimo o Njemačkoj i njezinim saveznicima, ne o istočnoj Europi, koja je uglavnom odana Washingtonu.
Ali što ako je Gabriel u analizi previdio jednu veliku pogrešku? Činjenica je da se Rusija nakon 2014. okrenula od Europe, ali je razlog bio što je Europa geopolitički bila potpuno ovisna. U svim oštrim konfrontacijama sa Zapadom je Rusija uvijek bila na jednoj strani, a SAD i EU na drugoj.
Rusija se tada okrenula u smjeru Kine i svim istočnim i južnim zemljama. To nije bila samo reakcija na sukob sa Zapadom, nego potpuno svjestan i povijesni izbor Kremlja kojem je dugo trebalo da se vrati ruskocentričnoj politici, kojom će se riješiti prekomjerne orijentacije i ovisnosti o Zapadu, koja je počela još u doba Petra Velikog i bolno se vratila nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Podudarnost mnogi ruskih ciljeva i interesa s Kinom je sasvim prirodno dovela do produbljivanja suradnje dviju zemalja u raznim područjima, od čisto ekonomskog, do vojnog i geopolitičkog.
U tom smislu, mišljenje Sigmara Gabriela da Moskva u Kini nema ravnopravnog partnera je potpuno pogrešno.
Njegova izjava koju pripisuje Pekingu, "kako postoje samo dvije velike svjetske sile, Kina i SAD", upravo je ono što su Amerikanci Kinezima nudili prije nekoliko desetljeća, ali Kina nije podlegla sirenskom zovu Washingtona.
Kina surađuje s Rusijom i Rusija s Kinom, a mala je vjerojatnost da će se to promijeniti. Istina, Rusija i Kina su nejednaki u smislu ekonomske težine, jer je BDP Kine na istoj razini kao i američki.
Ali nejednakost ekonomije Rusije i Kine ne znači nejednakost u odnosima između dvije zemlje. Rusija zaostaje za Kinom u ekonomiji, ali prednjači u vanjskoj politici i vojno-industrijskom kompleksu.
Stoga dvije zemlje uspješno surađuju u različitim projektima u svim sektorima.
I drugo, strateški interesi Rusije i Kine imaju puno toga zajedničkog, što je najbolje jamstvo ravnopravnih odnosa. Mnoštvo problema, pregovori i druge nedosljednosti koje se javljaju kada se određuju smjernice rusko-kineske ekonomske suradnje su jednostavno neizbježna posljedica u početku svakog pravog posla velikih razmjera.
Što se tiče izjave Gabriela "kako se Moskva nadala da će poboljšati odnose sa Sjedinjenim Državama pod Trumpom", ona je također pogrešna. Istina je da je Putin izrazio nadu i očekivanja da će nova administracija raditi na slabljenju politike sukoba s Rusijom. No, možda bi najvažnije ekonomske posljedice takvih promjena bile ublažavanje američkog pritiska na Europu, a ne Rusiju. Da je Trump tako postupio, omogućio bi Bruxellesu i Berlinu da lakše brane svoje interese, a to se može dogoditi samo početkom ukidanja sankcija protiv Rusije. Tako bi zapravo ruskoj ekonomiji Trump "ponudio" povratak normalnih uvjeta za trgovinu između Europske unije i Rusije.
Dakle, ne postoji nikakvo "oprezno okretanje Rusije ka Europi". Prije svega, Rusija neće odustati od suradnje s iskrenim partnerima, a ovdje govorimo o Kini, ako je preduvjet da "mora postati civilizirana europska zemlja", kako između redova sugerira njemački ministar.
Rusija je Europi oduvijek nudila jednaku suradnju, ali je Europa bila prisiljena trpjeti vanjske diktate. U Rusiji je dio analitičara ranije smatrao da će ipak doći vrijeme kada će Europa ponovno sama određivati svoju politiku i braniti svoje interese. Ako se ta vremena približavaju, Moskva će rado obnoviti svoje unosne gospodarske projekte, ali nikako na štetu partnerstva s Kinom.
Iako je Europa veliki trgovinski partner Rusije, kineski projekt "Novi Put svile" će se spojiti kineske tvornice sa 600 milijuna europskih potrošača, a dio tog puta će prolaziti kroz Rusiju. Možda je geoekonomska osovina Berlin - Moskva - Peking najbolji način da na dobitku budu sve tri države, a Rusija polazi od pretpostavke da će u Njemačkoj svake godine biti sve više od onih koji to razumiju.
Komentari čitatelja
na naše novosti