Kurd
© REUTERS/ Ari Jalal
Kurdi imaju ležišta nafte i drugih energenata, kao i ruda. Imaju površine pogodne za poljoprivredu i oko šest miliona stanovnika, ali nemaju podršku međunarodne zajednice za nezavisnost.

Referendum o nezavisnosti Kurda trebalo da se održi 25. septembra. Ajdin Seldžen - bivši generalni konzul Turske u Erbilu, prestonici Kurdske regionalne administracije Iraka, u izjavi za Sputnjik komentariše moguće posledice referenduma:

"Ako rezultat bude takav da irački Kurdi mogu da objave nezavisnost, Izrael će biti prva zemlja koja će ih priznati. To je isključivo motivisano željom Izraela da od iračkih Kurda kupuje naftu".

Seldžen je ukazao da neposredno pre referenduma među vodećim kurdskim političkim partijama nema jedinstvenog stava, što predstavlja negativan faktor:

"U regionu postoje dve uticajne političke strukture - Demokratska partija Kurdistana sa centrom u Erbilu i Patriotski savez Kurdistana, čiji se centar nalazi u Sulejmani. Do trenutka kada je odlučeno da će biti održan referendum, oni su pokušavali da vode pregovore, da obnove rad kurdskog parlamenta i da razmotre značajna pitanja administrativne prirode. Ali nije im sve to pošlo zarukom. Zato, iako je dan održavanja referenduma sve bliži, glavne političke partije i dalje nemaju jedinstven stav povodom ključnih pitanja", objašnjava bivši generalni konzul Turske.

Međutim, naš sagovornik navodi i pozitivne faktore iz perspektive iračkih Kurda: na primer, rukovodstvo Kurdske regionalne administracije je uspelo, uz izgovor mešanja SAD i borbe protiv DAEŠ-a, da proširi granice svojih teritorija veličine pet savremenih Libana.

"Oni imaju ležišta nafte i drugih energenata, kao i ruda, imaju površine pogodne za poljoprivredu i oko šest miliona stanovnika. Takođe uživaju i delimičnu međunarodnu podršku, ali istini za volju, ne u smislu njihove borbe za nezavisnost", zaključuje Seldžen.