© DPAFrauke Petry
Ove godine u travnju Alternativa za Njemačku prolazi "čistku", jer je odlučeno da stranka želi privući umjerenije birače. Frauke Petry najavljuje kako se neće kandidirati za nedavno održane izbore u ruju, a stranku preuzimaju Jörg Meuthen, Alexander Gauland i Alice Weidel, kao čelnica Alternative za Njemačku u Bundestagu.
The Wall Street Journal piše kako je nakon odlaska Frauke Petry AfD usvojio platformu kojom "poziva Njemačku da zatvori svoje granice na podnositelje zahtjeva za azilom, ukidanje sankcija protiv Rusije i napuštanje EU ako Berlin ne uspije ponovno vratiti nacionalni suverenitet od Bruxellesa, kao i da se izmijeni ustav zemlje kako bi se omogućilo oduzimanje državljanstva ljudima kojima su roditelji rođeni izvan Njemačke ako počine teška kaznena djela".
S tim programom Alice Weidel i Alexander Gauland dobivaju 12.6% glasova i 94 mjesta u Bundestagu i po snazi postaju treća stranka u Njemačkoj.
Do ovog trenutka nema ništa čudno, iako ostaje otvoreno pitanje kako bi AfD prošao na izborima da je stranku ostala voditi Frauke Petry? Međutim, to nikada nećemo saznati.
Alice Elisabeth Weidel je moralna pobjednica nedavnih izbora u Njemačkoj i sa svojim trećim mjestom postaje neugodan, ali snažan politički sugovornik. Weidel je deklarirana lezbijka i godinama živi u vezi s filmskom producenticom Sarah Bossard, državljankom Švicarske porijeklom iz Šri Lanke s kojom ima dvoje djece.
Alisa u zemlji čudesa, bivša uposlenica Goldman Sachsa, koja je radila s ambijentom u kojem caruje George Soros, sada odjednom tvrdi da će se boriti protiv istog sustava kojeg je godinama bila dio. Tek sada i nakon ovih otkrića, koja je malo tko objelodanio, jer bi bila stigmatizirana u biračkom tijelu i bazi stranke koja nezaustavljivo raste, počinju kolati priče o "zaokretu stranke", "okretanje umjerenom dijelu neodlučnih birača" i što sve ne, iako je sve jasnije da je na kongresu stranke u travnju proveden unutarnji puč.
Simbol je stranka nešto na pola puta između loga kompanije Nike i falusnog simbola i strijele SS ukradene sa stare zastave. Simbol je današnjeg trenda, kada je popularno biti malo nacist, malo trendy i "gayfriendly".
Radikalne populističke desnice su već duže vrijeme pojava od koje strepi dobro ukorijenjeni sustav, koji je vjerovao da je nedodirljiv. Ove stranke i pokreti doslovno otimaju glasove tradicionalnim konzervativcima i demokršćanima i privlače glasove nezadovoljnih koje sustav niti razumije, niti ih želi razumjeti. Stoga uopće nije teško pojasniti uspon AfD-a u odnosu na CDU, Marine Le Pen nad Macronom ili pokreta M5S u Italiji, koji gazi Demokratsku stranku. Isti identični uzorak. Ali je problem da upravo tome i služe, psi čuvari centra moći, kojem se Frauke Petry suprotstavljala i mislila suprotstaviti. Alice Elisabeth Weidel je odabrana i poslana da učini upravo ono što treba učiniti. Pretvorit će AfD u "umjereno krilo" njemačkih konzervativaca, a Alexander Gauland će u toj igri služiti da da poneku glasnu i besmislenu izjavu o nacizmu, holokaustu ili kako se Njemačka s poštovanjem mora odnositi prema vojnicima Wehrmachta, pa i onima iz Drugog svjetskog rata, jer su to ipak bili djedovi i preci današnjih generacija.
Alice Weidel
Narednih desetljeća će sustav svjedočiti afirmaciji radikalne desnice, ali desnice koja će se koristiti kao posljednji bastion liberalizma i koja će na mala vrata u program uvesti kulturološke značajke svojih "progresivnih antagonista" i ulice.
Alice Weidel je na vrh Alternative za Njemačku postavljena kako bi upravljala pomicanjem neslaganja javnosti udesno ili reakcionarno definirane političke vode
Ovo je nova strategija, ali u isto vrijeme stara i testirana kada je krupna oligarhija početkom prošlog stoljeća isto učinila s ljevicom, samo kako bi spriječila uspon njenog radikalnog krila, koje je u to vrijeme plijenilo simpatije naroda diljem Europe.
Fašizam i nacizam su na ovu potrebu tadašnje oligarhije reagirali identificiranjem neprijatelja i preuzimanjem vodstva bilo koje narodne revolucije. Kada, nakon svih obmana, takozvane umjerene stranke više nisu mogle dobiti glasove, pojavljivali su se tihi stražari iz redova ekstremne desnice. Danas su također među nama i doći će da provedu zadaću za koju su stvoreni.
Proteklih nekoliko godina su bile vrlo korisne za čistke u određenim krajnje desnim krugovima, koji su često hvaljeni zbog njihove oslobađajuće snage, da unose novost u politiku ili da iskorištavaju bijes naroda zbog atavističkog neznanja koje prožima svakog čovjeka.
Proces uklanjanja istinskih suverenista mora pratiti povijesni revizionizam, koji će se propagirati, širiti i bit će prihvaćen. Tu će zadaću učiniti mediji, zadužen za stabilizaciju sustava, koji će širiti priče o antidemokratskom bauku kojeg predstavljaju i desni i lijevi pokreti, nakon čega ostaje jedini "izbor", ultraliberalni globalistički sustav, kojeg će podržati i braniti i ovakav novi AfD.
Određeni pokreti i stranke će povremeno širiti nacionalističke i ksenofobne osjećaje, možda kao peronistički pokret, ali uvijek poštujući matricu osnovne sheme.
Što se tiče ljevice, ona je u pravom smislu te riječi odsutna barem tri desetljeća. Sporna i zastarjela ljevica je danas predmet ismijavanja, prije svega jer mnogi u današnjem globalnom selu nude ekonomske recepte od prije 50 ili 100 godina, zbog čega je postala predmet ismijavanja. Ova ljevica čak i ne uspijeva ući i nacionalne parlamente i potpuno je odsutna u političkom životu Europe.
Posljednje socijalističke i napredne vođe su nestale. Ili su likvidirani ili su se u različitim nijansama priklonili neoliberalizmu i nikako se ne mogu nazvati ljevicom ili progresivnima. Sjetimo se Olofa Palmea kojega je po nalogu tajnih službi ubila švedska ekstremna desnica, Allendea kojeg su ubili Pinochet i CIA, sjetimo se Sankare, Gaddafija, Chaveza i mnogih drugih.
Mnogi su tijekom vremena poraženi u sukobu sa sustavom koji je koristio tajne službe, a one su, pak, stvorile desničarske pokrete koji su bili prava remek djela u uništavanju bilo kakvih naprednih ideja i vođa koji su te ideje utjelovljavali. Ovo je sustav u kojem su pseudoljevica i lažni konzervativci djelovali usklađeno, kao u slučaju Ukrajine kada su europski demokršćani i pučani, zajedno sa socijaldemokratima, podržali neonaciste u Kijevu, samo zato što su bili protiv Putina. To je bio zajednički pothvat različitih svjetova, ali ujedinjenih u istom cilju.
Govorimo o povijesnom modelu koji je primjetan u posljednjih 40 godina, koji se materijalizirao u trenutnoj neoaristokratskoj paradigmi koja prožima obje strane, poput američkog modela, gdje himera ima desnu i lijevu stranku, frakcije gotovo identične i obje su u istoj mjeri otuđene od ljudi.
Jedinstveni model razmišljanja je zabranio ideologije, a pitajmo se zašto? Promijenio je jezik i ispraznilo značenje dva pola koja su nužna za demokratsku dijalektiku. Zbog toga je nužno, iako u pravom smislu ne postoje, govoriti o ljevici i desnici, jer utjelovljuju vrijednosti i ideale bez kojih nam preostaje puka financijska spekulacija, bez ideja i plana, najmračnija džungla u kojoj pobjeđuju najjači.
Ljevica je uništena, apsorbirana od strane neoliberalne elite u vremenima "kraja povijesti", kada je atomizirana na "progresivne nevladine udruge" po receptu Karla Poppera i njegovog "otvorenog društva". Međutim, ljudi i narodi, pogotovo u vremenima krize, nisu uvijek amorfna masa, što se pokazalo usponom desnih populističkih, bolje rečeno suverenističkih pokreta. Sada se bitka odvija na tom polju i sva su sredstva dozvoljena, od manipuliranja masama do velikih čistki u pokretima i strankama u kojima se prepozna prava opasnost po postojeći poredak.
AfD je od osnutka 2013. do travnja ove godine bio snaga koja je mogla ozbiljno uzdrmati sustav koji Njemačkom vlada od Drugog svjetskog rata. Velikom čistkom u vrhu u travnju ove godine su stranku preuzeli ljudi koji su i sami dio sustava protiv kojeg tvrde da se bore. To znači da je opasnost otklonjena i da se stranka neće boriti za ranije proklamirane, kasnije redefinirane ciljeve.
Dakle, imamo Alice Elisabeth Weidel i AfD, koji će zadržati retoriku zbog biračkog tijela, stranku malo neonacističku, malo trendy i "gayfriendly", koja je njenim dolaskom na vlast eutanazirana i od koje ne treba očekivati ništa. Za znatiželjne ostaje samo nada, ako to ičemu služi, da će Frauke Petry jednom napisati memoare i reći istinu što se dogodilo na stranačkoj konferenciji u travnju 2017. godine, kada se povukla i "ustupila" mjesto Alice Weidel.
Komentari čitatelja
na naše novosti