Novinar i dobitnik Pulicerove nagrade, Kris Hedžis, tvrdi da su mejnstrim mediji na samrti - jer javnost sve više odbacuje njihov elitistički program.Hedžis tvrdi da je ućutkavanje alternativnih medija, koje se trenutno odvija, poslednji pokušaj elita da povrate kontrolu nad umovima javnosti pre nego što bude prekasno.
Hedžis je napisao da je "Ministarstvo pravde pozvalo RT America i njihove "saradnike" - što možda znači ljude poput mene - da se registruju u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata. Bez sumnje, korporativna država zna da se većina nas neće registrovati kao strani agenti, što znači da ćemo biti proterani iz emitovanja. Očekujem da im je to i namera."
Nortov intervju sa Hedžisom je počeo sa razgovorom o značaju anti-ruske kampanje u medijima.
Dejvid Nort: Kako tumačite fiskiranje na Rusiju i čitavu interpretaciju izbora u smislu Putinovih manipulacija?
Kris Hedžis: To je smešno kao i oružje za masovno uništenje Sadama Huseina. To je apsolutna nedokazana tvrdnja koja se koristi za održavanje veoma zastrašujuće optužbe - kritičari korporativnog kapitalizma i imperijalizma su strani agenti koji rade za Rusiju.
Ja ne sumnjam da su Rusi uložili vreme, energiju i novac u pokušaje da utiču na događaje u SAD na načine koji bi služili njihovim interesima, na isti način na koji smo mi to učinili i činimo u Rusiji i svim drugim zemljama širom sveta. Dakle, ne kažem da nije bilo uticaja, ili pokušaja da se utiče na događaje.
Ali čitava ideja da su Rusi namestili izbore za Trampa je apsurdna.
Ova opsesija Rusijom je taktika koju koristi vladajuća elita, a posebno Demokratska stranka, kako bi izbegli suočavanje sa veoma neprijatnom stvarnošću: da je njihova nepopularnost ishod njihove političke deindustrijalizacije i napada na radnike i žene i siromašne obojene ljude.
Demokratska stranke, konkretno, vodi čitav ovaj lov na veštice po pitanju Rusije. Ne može da se suoči sa svojim saučesništvom u uništavanju naših građanskih sloboda - a setite se da je napad Baraka Obame na građanske slobode bio gori od onih koje je sproveo Džordž V. Buš - i uništavanju naše ekonomija i naših demokratskih institucija.
Dejvid Nort: Kris, ti si radio za New York Times. Kada je to bilo, tačno?
Kris Hodžis: Od 1990. do 2005. godine.
Dejvid Nort: Pošto imate iskustva sa tom institucijom, koje promene vidite? Istakli smo da su kultivisali izbornu jedinicu među bogatim višom srednjom klasom.
Kris Hodžis: New York Times svesno cilja 30 miliona više srednje klase i bogate Amerikance. To je nacionalni list; samo oko 11 odsto njihovih čitalaca je u Njujorku. Vrlo je lako videti do koga Times pokušava da dosegne gledajući njihove posebne odeljke o Kući, Stilu, Poslu ili Putovanjima. Tu članak, na primer, objašnjava poteškoće održavanja druge kuće u Hemptonsu. On reflektuje razmišljanje elita. Čitam Times svakog dana.
Times je uvek bio elitistička publikacija, ali je u potpunosti prihvatio ideologiju neokonzervatizma i neoliberalizma u vreme finansijskog potresa, kada je urednik bio Abraham Rozental. On je bio taj koji je pokrenuo posebne odeljke koju su služili eliti. I on je nametnuo cenzuru kako bi se ućutkali kritičari neograničenog kapitalizma i imperijalizma, kao što su Noam Čomski ili Hauard Zin. Proterao je reportere poput Sidnija Šanberga, koji je osporio graditelje nekretnina u Njujorku, ili Rejmonda Bonera, koji je izvestio o masakru El Mozote u El Salvadoru.
Ja sam radio u inostranstvu. Nisam mnogo boravio u redakciji, ali je to vrlo napeto mesto. Pravila nisu napisana na zidovima, ali svi znaju, čak i ako to ne izgovaraju, da je neslužbeni moto ovog lista: Nemojte preterano otuđiti one od kojih zavisimo po pitanju novca i pristupa!
Dejvid Nort: Vratimo se na pitanje o priči o ruskom hakovanju. Vi ste stekli sposobnost da generišete priču, koja nema aspolutno nikakvu činjeničnu osnovu, ništa osim tvrdnji raznih obaveštajnih agencija, koja se prezentuje kao procena koja se ne dovodi u pitanje. Kakva je vaša procena ovoga?
Kris Hodžis: Komercijalne mreže, koje uključuju CNN i MSNBC, nisu u poslu novinarstva. Oni jedva da rade išta od toga. Njihovi slavni dopisnici su kuriri elite. Oni spekulišu i podstiču tračeve, što su sve optužbe o Rusiji, i ponavljaju ono što im je rečeno da ponove. Oni žrtvuju novinarstvo i istinu zarad rejtinga i profita.
Ja sam bio u istraživačkom timu New York Times-a tokom uvoda u Irački rat. Bio sam smešten u Parizu i pokrivao sam Al Kaidu u Evropi i na Bliskom istoku. Luis Skuter Libi, Dik Čenej, Ričard Perl, i možda neko iz obaveštajne agencije, bi potvrdili bilo koju priču koju administracija pokušava da plasira. Novinarska pravila u Times-u kažu da ne možete izaći sa pričom za koju imate jedan izvor. Ali ako imate tri ili četiri navodno nepovezana izvora koji potvrđuju istu priču, onda možete da izađete sa tim, i tako su oni to radili. List nije prekrišio nikakva pravila koja su naučena u Kolumbijskoj školi novinarstva, ali je sve što su napisali bila laž.
Cela ta vežba je bila farsa. Bela kuća bi pustila neku lažnu priču do Džudi Miler ili Majkla Gordona, a oni bi onda došli u emisije i rekli "kako je Times objavio..." To je ovim lažima dalo fasadu nezavisnog i uglednog novinarstva.
Dejvid Nort: CIA namesti priču, a onda Times dobije verifikaciju od onih koji su im to i namestili.
Kris Hodžis: Nije uvek namešteno. I nije mnogo toga došlo od CIA-e. CIA nije kupovala histeriju "oružja za masovno uništenje."
Dejvid Nort: To se dešava i na drugi način?
Kris Hodžis: Naravno. Jer, ako pokušavate da dođete do visokog zvaničnika, stalno ćete podnosti zahteve, a ti zvaničnici će odlučiti kada žele da vas vide. A kada požele da vas vide, to je obično zato što imaju nešto da vam prodaju.
Dejvid Nort: Medijska anti-ruska priča je velikim delom prihvaćena od strane onih koji se predstavljaju kao "levica."
Kris Hodžis: Nemojte da sad počnem o američkoj levici. Pre svega, ne postoji američka levica - ne levica koja ima bilo kakvu vrstu ozbiljnosti, koja razume političke ili revolucionarne teorije, koja je ogrezla u ekonomskoj studiji, koja razume kako sistem moći fukcioniše, naročino korporativne i imperijalne moći. Levica je uhvaćena u istoj vrsti kultova ličnosti koji oštećuju ostatak društva. Fokusira se na Trampa kao da je Tramp glavni problem. Tramp je proizvod, simptom propalog sistema i disfunkcionalne demokratije, ne bolest.
Dejvid Nort: Šta je sa uticajem koji smo videli u politici identiteta u Americi?
Kris Hodžis: Pa, politika identiteta definiše nezrelost levice. Korporativna država je prihvatila politiku identiteta. Videli smo gde nas politika identiteta odvela sa Barakom Obamom, što je gore od nigde. On je bog, kako je to rekao Kornel Vest, crna maskota za Volstrit, a sada ide okolo i prikuplja svoje naknade što nas je prodao.
Dejvid Nort: Vraćajući se na pitanje Rusije, šta ti vidiš, gde to vodi? Koliko ozbiljno vidiš ovaj napad na demokratska prava? Mi to nazivamo novim Makartizmom. Da li je to, po tvom mišljenju, legitimna analogija?
Kris Hodžis: Da, naravno da je to novi Makartizam. Ali hajde da priznamo koliko su naši glasovi skoro nevažni.
Dejvid Nort: Ne bih se složio sa tim.
Kris Hodžis: Pa, nevažni su u smislu da se ne čujemo u mejnstrim medijima. Kada odem Kanadu, ja sam na CBC-u u prajm tajmu. Isto važi i za Francusku. To se nikada ne događa ovde. PBS i NPR nikada to neće učiniti. Niti će to učiniti za bilo koje druge ozbiljne kritičare kapitalizma ili imperijalizma.
Elita nema kontra argument na našu kritiku. Tako da ne mogu sebi priuštiti da nas imaju u blizini. Kako moćna elita postaje sve uplašenija, koristiće sve teže oblike kontrole, uključujući i instrument cenzure i nasilja.
Dejvid Nort: Mislim da fokusiranje na osećaj izolacije ili marginalizacije može biti velika greška. Izneću predviđanje. Vi ćete, verovatno i pre nego što mislite, imati više zahteva za intervjue i vreme na televiziji. Nalazimo se u periodu kolosalnog političkog sloma. Sve više i više ćemo viđati kako se radnička klasa pojavljuje kao moćna politička sila.
Kris Hodžis: Zato smo mi meta. Sa bankrotom vladajuće ideologije, i bankrotom američke liberalne klase i američke levice, oni koji drže intelektualnu dubinu i ispituju sistem moći, uključujući i ekonomiju, kulturu i politiku, moraju se ućutkati.
Dio teksta možete pročitati
ovdje.
Komentari čitatelja
na naše novosti