SAD su rasporedile 1.500 vojnika u oblasti Sahel i subsaharskim regionima, a o tome se vrlo malo zna, dok eksperti upozoravaju na krajnje nejasnu strategiju.
Još jedan tajni američki rat:
Karta američkih vojnih operacija u Africi, 2012-2013, sastavio Nick Turse za TomDispatch.com.
Naime, malo poznati američki rat protiv terorista u Africi je postao izuzetno opasan, jer SAD tamo šalju sve veći broj vojnika, iako se zna da je riječ o regionima gdje vladaju bezakonje i haos. Između ostalih zemalja, američki vojnici se nalaze i u dijelovima Nigera, koji su izuzetno opasni, a gdje su samo prošle sedmice poginula četiri američka specijalca.

Ono što je nejasno jeste zašto skoro da nije bilo javne debate o slanju vojnika u ove regione, a samoj stvari zvaničnici u Vašingtonu ne pridaju veliku pažnju. Broj vojnika raspoređen u Sahelu i ostalim regionima je dosegao 1.500, što je daleko više od zvanične brojke američkih vojnika u Siriji, bar kada je riječ o brojkama koje je Pentagon objavio.

Najveći problem ove "afričke misije" jeste nejasna strategije, jer se ne zna šta američki vojnici tamo zapravo rade.


Komentar: Povijest NATO-ovog rata protiv Afrike
SAD i njegovi saveznici žele nastaviti održavati hegemoniju nad Afrikom financijski u smislu iskorištavanja resursa - izvlačenja bogatstva Afrike i slanja tog bogatstva natrag kolonijalnim silama, nešto što se događa stoljećima, iako je to donekle novi oblik i pod krinkom pravnog, neoliberalnog kapitalizma takoreći.

No isto tako, širenje hegemonije je učinjeno za potrebe blokiranja Kine. Kinezi sudjeluju ekonomski diljem cijelog kontinenta, ovo je bio nepogrešiv trend tijekom posljednjih desetljeća ili više. Samo da vam dam ideju o opsegu onoga što je Kina uložila u Afriku: 2000. godine ukupna investicija Kine u Afriku bila je oko 10 milijardi dolara za cijelu Afrike, do 2012. godine porasla je na više od 165 milijardi dolara, povećanje od petnaest puta. To vam daje ideju o važnosti Afrike za rast investicija Kine, te kako gleda na svoju budućnost u pogledu financijskih angažmana na kontinentu.

Jedan od razloga zašto je Kina postala takva atraktivan investitor ovih afričkih zemalja je zato što se kineski model izrazito razlikuje od modela SAD-a i zapadnih sila. Naime, Kinezi ne gledaju na pomoć u smislu zajmova, subvencija ili dobrotvornih svrha. Umjesto toga, gledaju na financijsku pomoć u smislu obostrano korisne suradnje - win-win ulaganja kao što to Peking ponekad naziva.

I Kina to čini bez tog negativnog produkta kojeg se afrički ljudi toliko opravdano boje: duga. Drugim riječima, kad Kinezi dolaze da bi ulagali, rade to bez albatrosa duga kojeg bi objesili oko vratova afričkih zemalja. Nema zajmova koje treba servisirati kada Kinezi završe sa svojim ulaganjima. I to je jedan od razloga zašto gotovo svaka zemlja u Africi gleda na Kinu kao alternativu zapadnom financijskom ulaganju i "pomoći". I to je opasnost koju SAD vidi ovdje. Amerika zna, sasvim jasno, da zbog vlastitih ekonomskih problema i onih u Europi također, da se jednostavno ne može natjecati s Kinom u smislu ulaganja u Afriku. Dakle, ono što su Sjedinjene Države izabrale napraviti, što je jasno iz političkih odluka i vojnog angažmana diljem kontinenta, je da obuzdaju kineski ekonomski prodor sa svojim vojnim prodorom. I to je zapravo sveobuhvatan problem ovdje:

SAD koristi svoju vojsku posvuda na afričkom kontinentu kako bi blokirali kineski ekonomski angažman, prodor i utjecaj.



"Ovdje ne pričamo o tome da li je riječ o dobroj politici ili lošoj politici. Ovdje je najveći problem što nema politike niti strategije, već samo inercija", kaže Majkl Šurkin, bivši analitičar CIA.

Poznato o ovoj misiji jeste da je centralni fokus misije Niger, koji predstavlja magnet za džihadiste. Prema podacima iz juna, broj američkih vojnika samo u Nigeru je iznosio 645, dok ih sada ima već 800. Riječ je o pripadnicima "zelenih beretki", američkih foka i ostalih specijalaca. O tome koliko je povećan broj vojnika u afričkoj misiji govori podatak da je za mandata Baraka Obame bilo svega 100 vojnika u Nigeru.


Komentar: Tko stoji iza terorističke skupine Boko Haram?
Iako je grupa Boko Haram opisana kao "teroristička islamistička organizacija", ona je zapravo samo još jedna grupa koju financiraju, između ostalih, SAD, NATO i Izrael. Vođa Al-Qaide (AQIM) napomenuo je da njegova skupina opskrbljuje Boko Haram oružjem. AQIM je grupa koju je financirao i naoružao NATO tijekom invazije na Libiju, 2011. godine.

Boko Haram napada i ubija učenike, te lokalne stanovnike uz pomoć NATO-ovog financiranja i s njegovim dopuštenjem već nekoliko godina. Gotovo 800 ljudi je ubijeno 2012. godine. Od početka djelovanja te terorističke grupe, 2009. godine, preko 10 000 ljudi je izgubilo svoje živote.

Cilj Boko Haram skupine - uz svrgavanja nigerijske vlade - je uspostava svojeg ​​kalifata u regiji. Slično kao što to ISIS radi na Bliskom istoku. Obje grupe zapravo nemaju veze s islamom i čine sve u svojoj moći da okaljaju sliku te vjere.

Seymour Hersh je napisao u članku iz 2007. godine da SAD i njeni "saveznici" koriste Al-Qaidu i druge naoružane ekstremiste kako bi reorganizirali granice sjeverne Afrike i Bliskog istoka.
Stvarajući "terorističke islamističke organizacije" daju povod SAD-u i saveznicima da izvrše invazije na zemlje pod izlikom "borbe protiv terorista".


"Ovaj trend povećanja vojnika govori o povećanoj potrebi da se pomogne afričkim zemljama, posebno Nigeru, gdje je raspoređen najveći broj vojnika", kaže Šurkin.

Pored Nigera, broj američkih vojnika je povećan i u drugim zemljama regiona. Naime, u Kamerunu se nalazi 285 vojnika, dok je u Demokratskoj Republici Kongo njih najmanje 410. Određeni broj vojnika raspoređen je i u Ugandi, Južnom Sudanu te Centralnoafričkoj Republici. Američke obavještajne službe upozorile su da je prijetnja od islamskih militanata sve prisutnija posljednjih mjeseci, i to u regionu koji se proteže od Malija prema Južnom Sudanu i Ugandi.

"U sjevernoj i zapadnoj Africi su prisutni militanti, kao i u zemljama Magreba. Tokom 2016. godine došlo je do eskalacije napada na strance, i tada su zabilježena dva veća napada, u Burkini Faso i Obali Slonovače", izjavio je Dan Koats, direktor Nacionalne obavještajne službe (DNI), koji je dodao da su se početkom ove godine islamisti povezali sa svojim saveznicima i organizovali novu džihadističku grupu.

"Povećali su broj akcija i ubrzali proces regrutacije novih pripadnika", kaže Koats.

Operacije na cjedilu

Afrička misija se našla u centru pažnje nakon prošlosedmičnog napada, odnosno zasjede u kojoj su stradala četiri američka vojnika. Pogubno je i što taj napad nije dobio pažnju javnosti kao napadi u Iraku ili Avganistanu. Eksperti su uvjereni da su brojni visoki položaji u Vašingtonu (u Stejt departmentu i Ministarstvu odbrane), koji su trenutno upražnjeni, zapravo operacije poput "afričke misije" ostavili na cjedilu, prepuštene same sebi.