© AntiZionistLeague.com
Na vanjskopolitičke odluke Donalda Trumpa ne utječe Moskva, već Tel Aviv, vjeruje Robert Perry, stalni kolumnist Consortium Newsa. Prema njegovu mišljenju, da je čelnik Bijele kuće doista bio "marioneta" Kremlja, ne bi dopustio da se pogorša sjevernokorejska kriza, pregovarao bi s Iranom i okončao potporu sirijskim islamističkim skupinama.
Kao što je poznato, na posljednjoj predsjedničkoj raspravi 2016. godine, Hillary Clinton je Donalda Trumpa nazvala "marionetom" Vladimira Putina. Ali svakim danom postaje sve očitije da čelnik Bijele kuće ima drugog lutkara, tipičnog za američku politiku izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, piše Robert Perry.
Od rujanskog sastanka dvojice čelnika na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku, Netanyahu je povlačio konce marionetskog američkog predsjednika, određujući skoro sve njegove vanjskopolitičke odluke.
Možda je taj "tajni utjecaj" postojao i prije, ali se u početku Trump odupirao kontroli izraelskog premijera i ponekad je čak pokazivao neposlušnost.
Ljetos je američki predsjednik slušao savjete o reviziji vanjske politike Washingtona. Od njega je posebno zatraženo da obuzda regionalne ambicije Izraela i Saudijske Arabije, da otvori diplomatska vrata Iranu i sudjeluje u pregovorima o korejskoj krizi.
Ovi su koraci mogli smanjiti međunarodne napetosti, donijeti novac američkoj vladi i osloboditi američke korporacije od pritiska koje trpe zbog ekonomskih sankcija. To bi bilo utjelovljenje obećane Trumpove strategije "America First".
No umjesto toga, zbog ne sasvim jasnih razloga, američki predsjednik je podlegao manipulaciji Netanyahua i svoj prvi govor na Općoj skupštini UN-a pretvorio u "militantnu tiradu".
On je gotovo uličnim rječnikom uvrijedio sjevernokorejskog čelnika Kim Jong-una, nazvavši ga "čovjekom raketom" i zaprijetio da će potpuno uništiti njegovu zemlju s 25 milijuna ljudi. Zatim je, imitirajući izraelskog premijera, pozvao na smjenu "režima" u Iranu, rekao je Perry.
Dok je Trump prijetio ratom u dvorani organizacije koja je uspostavljena kako bi ratove spriječila, među većinom diplomata je zavladala smrtna šutnja.
Jedina, ali vrlo značajna iznimka, bio je Netanyahu, koji je zdušno pljeskao činjenici što se američki predsjednik uspješno uvukao u tabor neokonzervativaca.
Trump je još jednom pokazao da poštuje naredbe koje dolaze iz Tel Aviva tijekom njegovog nedavnog ekstremno neprijateljskog govora o Iranu. Ustvari, on je ponovio ukupnu izraelsku propagandu protiv Teherana i spalio sve mostove za uspješan diplomatski pristup u odnosima s Islamskom Republikom.
Robert Perry piše kako je čelnik Bijele kuće ponovio sve gluposti o vezama Irana s Al-Qaedom, iako je neugodna istina da ovu teroristička skupinu financira Saudijska Arabija. Rijad ove fanatike podržava još od '80-ih, odnosno od vremena kada je saudijski državljanin Osama bin Laden pokrenuo svoj "sveti rat" protiv sovjetske vojske u Afganistanu koja je tamo pokušavala zaštititi sekularnu vladu.
Posljednjih godina su Izraelci zapravo formirali savez sa Saudijcima. Tel Aviv ne skriva želju za pobjedom Al-Qaede u Siriji, jer bi to dovelo do uništenja strateškog luka koji povezuje Teheran s Damaskom i Bejrutom.
Trump je se u odnosima sa Sjevernom Korejom i Iranom odlučio za ratni put. Vladimir Putin, koji je igrao ključnu ulogu u sklapanju nuklearnog sporazuma s Teheranom, zajedno s europskim čelnicima sprečava otkazivanje ovog sporazuma.
Ruski predsjednik inzistira na najbrže mogućem završetku sirijskog sukoba, ali s potpunim porazom Al-Qaede i njezinim saveznicima. Bez obzira što ne odobrava nuklearne testove, lider Kremlja je u više navrata govorio o nužnosti pregovorima sa Sjevernom Korejom. Drugim riječima, ponašanje Trumpa izravno proturječi Putinovim željama i interesima.
"Ako je Hillary Clinton u pravu i da je Trump zaista 'Putinova marioneta, američki predsjednik bi bio spreman na pregovore za rješavanje korejske krize, odlučio bi se za konstruktivnu diplomaciju s Iranom i učinio sve da se zaustavi američka sirijskim militantima, što bi dovelo do kraja krvoprolića u toj zemlji", tvrdi Perry.
"Umjesto toga, američki predsjednik se kreće u suprotnom smjeru. Iako je prikriva svoju kapitulaciju pred izraelskim premijerom, Trump radi istu stvar što čini većina američkih političara i kleči pred Benjaminom Netanyahuom", dodaje američki novinar.
Sve sumnje nestaju kada vidite da republikanci i demokrati doslovno skaču kada Netanyahu govori pred oba doma američkog Kongresa. Ovu je čast dobio tri puta, čime ga se može uspoređivati samo s bivšim britanskim premijerom Winstonom Churchillom.
"To su trenuci američkog poniženja, kada se 535 člana Kongresa ponašaju kao marionete na nevidljivim koncima, čime pokazuju neupitnu poslušnost američkih vlasti prema jednoj inozemnoj sili, ali to nije Rusija", zaključuje Robert Perry.
Komentar: Tko bi trebao vladu u sjeni kada postoji Netanyahu s neusporedivim utjecajem da naloži apsolutnu poslušnost od "jednog od najmoćnijih ljudi na zemlji".