© theduran.comGeneral Issam Zahreddin
Poginuo je nagazivši automobilom na minu ili improviziranu eksplozivnu napravu u području Saker u Deir Ez-Zoru, koje je prepuno mina koje su postavili preostali teroristi "Islamske države" koji su se tamo povukli. Moguće je da je ISIL slučajno postavio minu na tom mjestu i da likvidacija generala nema veze s politikom, ali postoje i nove informacije, prema kojima je general po povratku sa zasluženog odmora iz rodne Suweide bio praćen, najvjerojatnije od agenata Mosada ili Saudijske Arabije, kojima je zadaća bila pomoći teroristima "kalifata" da likvidiraju generala Issama Zahreddina. Naravno, sve ovo je nemoguće potvrditi i čak i službeni Damask se drži službene verzije.
No, bavljenje politikom ovako važnog vojskovođe je moglo biti presudno u odluci da se pomogne teroristima da ga ubiju. Naravno da naredba ne dolazi od Bashara Al-Assada, koji je praštao i izdajnicima najvećeg ranga, no pokušajmo saznati nešto više.
Podsjetimo na jedan od nedavnih intervjua kojeg je general dao svom poznaniku s bojišta i ratnom reporteru Hosseinu Mortadi, gdje govori o regionalnoj politici i Walida Jumblatta, libanonskog političara i Druza, što je bio i general, naziva "kopiletom" (Twitter).
Hossein Mortada: "Jumblatt kaže da ubijate Sirijce..."Intervju generala Issama Zahreddina s novinarom Hosseinom Mortadom:
Gen Zahreddine: "Te su optužbe lažne i prije bi se mogle odnositi na njega. Prije svega, Walid Jumblatt je neuravnotežen čovjek, nestabilan, nekoherentan i nedosljedan. S jednog stava prelazi na drugi, zbog čega su sve njegove izjave prazne i beznačajne."
Hossein Mortada: "Dakle, nećete odgovoriti na njegove optužbe?"
Gen. Zahreddine: "Apsolutno ne. Degradirao bi sam sebe da to učinim..."
Hossein Mortada: "Prema vama, od rata u Libanonu, koliko je krvi na rukama Walida Jumblatta?"
Gen. Zahreddine: "S tog stajališta, ako bi napisali kompletnu biografiju Walida Jumblatta, dobili bi lika, ne znam, poput Drakule."
Hossein Mortada: "Vjerujete li da su ove optužbe na neki način sugerirane od strane Saudijske Arabije?"
Gen. Zahreddine: "Pa, on se upravo vratio iz Saudijske Arabije. Znaš, on vam je čovjek koji se vraća odakle ga progone. To je učinio i nama. Potjerali smo ga, a onda se opet vratio. On poštuje samo moć."
Hossein Mortada: "Misliš li da će ga Druzi slušati?"
Gen. Zahreddine: "Neki, malo njih, uzet će ga za ozbiljno. Ljudi Jabal Al-Araba, zajednice Al-Muwaheddine, ne bi ga trebali slušati. Jumblatt nema nikakve veze s Druzima. On je sluga Haririja i to mora imati veze, jer ako se vratite u povijest, njegovi preci su svi bili pristojni ljudi. Ne znam, mora biti da je on nečije kopile, kada je toliko drugačiji!"
Uspjehe sirijske vojske sve više prate teški, značajni gubici, osobito bolni jer rat završava. Jedan od najpoznatijih vladinih generala je Issam Zahreddine, koji je cijeli život služio u elitnim jedinicama sirijske vojske i uz generala Suheila Al-Hassana se smatrao se jednim od najvažnijih, autoritativnih, profesionalnih i utjecajnih aktivnih zapovjednika u borbama.
Rođen je u pokrajini Suweidi, blizu granice s Jordanom. Nakon što je diplomirao na vojnoj školi 1982. godine, Zahreddine je započeo karijeru kao poručnik u specijalnim snagama sirijskog zrakoplovstva. 1987. je zbog marljivosti, predanosti i talenta prebačen u oklopne snage Republikanske garde, koja je bila zadužena za vojnu obranu vlasti.
104. brigada Republikanske garde je oduvijek smatrana najboljom od svih elitnih jedinica sirijske vojske, kojom su zapovijedali predstavnici obitelji Assad ili njihovi rođaci.
Stariji brat aktualnog predsjednika Bassel Al-Assad bio je ikona zemlje i glavni nasljednik oca Hafeza Al-Assad. Zapovijedao je 104. brigadom Republikanske garde do svoje tragične smrti u prometnoj nesreći 1994. godine. I sam Bashar je zapovijedao 104. brigadom, a Issam Zahreddine je postao njen zapovjednik na početku rata, kao "nečasni" Druz, a da nije bio alavitski rođak predsjednikove obitelji.
© newsweek.comManaf Tlass
Manaf je bio najbliži prijatelj Bashara Al-Assada, dok je s njegovim pokojnim bratom Basselom zajedno išao u vojnu školu.
Posljednjih nekoliko godina prije izbijanja rata je Manaf Tlass postao desna ruka mladog predsjednika. Navodno je, prema neslužbenoj tradiciji Sirije sin Mustafe Tlassa pripreman da bude uz novog predsjednika, prvo uz Bassela, a nakon njegove smrti uz Bashara, kao što je njegov otac bio uz Hafeza Al-Assada, njegova desna ruka i siva eminencija. Tako je to na Bliskom istoku, svidjelo se to nekome ili ne.
Međutim, Manaf Tlass je neovlašteno u ime Bashara Assada sudjelovao u brojnim pozadinskim i tajnim pregovorima s novonastalom oporbom i nekim stranim državama. Možete zamisliti koliki je psihološki udarac za sirijskog predsjednika bio kada je saznao da je njegov najbliži prijatelj i desna ruka prebjegao opoziciji i da želi napraviti karijeru u zapovjedništvo "Slobodne sirijske vojske'', odnosno takozvane "umjerene oružane opozicije".
2012. godine, uz pomoć tadašnjeg čelnika saudijske obavještajne službe, princa Bandara bin Sultana, Manaf Tlass napokon iz Sirije bježi u Francusku. Mjesto na kojem se do bijega skrivao Manaf Tlass se pažljivo čuvalo, jer njegov život nije vrijedio prebijene pare.
Takva se izdaja ne prašta. Bashar Al-Assad je dugo oklijevao da na neki način kazni svog prijatelja iz djetinjstva, ali se ograničio da ga stavi u kućni pritvor i pod nadzorom, što je u konačnici Manafu Tlassu omogućilo da pobjegne iz zemlje.
Bashar Al-Assad je pretpostavljao da će se to i dogoditi, ali je sirijski predsjednik skloniji praštati, puno više nego što to misle na Zapadu. Ipak, izdaja prijatelja je za njega bio ozbiljan psihološki udarac.
A onda je tenkovima 104. brigade zapovijedao "odmetnuti" Druz, Issam Zahreddin, koji su se pokazao mnogo vjernijim od nasljednog "prijatelja" Tlassa.
Odnosi između vjerskih i etničkih zajednica na Bliskom istoku tako su isprepleteni i zbunjujući da sve vrste "neprijateljskih savezništva" jednostavno ne mogu biti održivi.
Zajednica Druza je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća svoj stav o vlasti obitelji Assad u Siriji mijenjala nekoliko puta, od potpune podrške do otvorenog rata.
Vođa Druza, bivši "veliki prijatelj sovjetskog naroda", član predsjedništva Svjetskog vijeća za mir sa sjedištem na jednom od najvećih trgova u Moskvi, zamjenik predsjednika Socijalističke internacionale Walid Jumblatt mrzio je Hafeza Al-Asada, optužujući ga za ubojstvo njegova oca Kamala.
U znak odmazde za smrt svog oca je naredio da se smanji broj maronitskih kršćanskih i alavitskih sela u području mjesta Jabal Al-Druz, prebivališta Druza u Siriji.
Međutim, 1982. godine je morao pobjeći u Damask i tražiti od Hafeza sklonište i pomoć. Nakon ulaska sirijskih snaga u Libanon, Jumblatt pod pokroviteljstvom Sirijaca postaje dio libanonske vlade.
© Getty imagesWalid Jumblatt
Prijatelji se su zatvorenoj sekti kakvu čine Druzi samo rađaju. Duhovni vođa Druza je jako teško postati, zbog vrlo teške i zatvorene hijerarhije. Postati "ukkal" je moguće tek nakon 40 godina i posebne obuke i inicijacija. Na primjer, otac i sin Jumblatt nisu "ukkali" i ne mogu biti. Oni su samo politički i vojni lideri.
No, početkom 2013. godine se u Suweidi održalo vijeće "ukkala", koje je za generala Issama Zahreddina proglasilo da "zaslužuje smrt" zbog sudjelovanja u ratu u Siriji na strani vlade Bashara Al-Assada. Znakovito, ali samo nekoliko dana ranije je Walid Jumblatt optužio Zahreddina za "rat protiv vlastitog naroda".
Povijesno se među Druzima natječu dva "kneževska" klana, Jumblatt i Arslan. Ovaj sukob traje gotovo tisuću godina i beskrajni pokušaji pomirenja, čak i krvnim srodstvom, jer je Mei Arslan majka Walida Jumblatta, dovode samo do razdoblja relativnog mira. Damask je '80-ih i '90-ih godina pokušao igrati na tu kartu, ali bez previše uspjeha.
Zadaća manipuliranja Druzima je omiljena razbibriga Mossada i Izraelaca i Druzi su jedina nacionalna manjina u Izraelu kojima je dopušteno što drugima nije i čija se riječ sluša, ne toliko zbog njihove snage, koliko zbog mogućnosti da prijeđu na stranu Assadove Sirije ili Palestinaca.
U tom kontekstu, general Zahreddin je od strane duhovnih vođa sirijskih Druza izopćen kao pobornik sekularnog načina života, a kao spasitelj zaostalog agrarnog područja Sirije, devastiranog ne samo ratom, nego vjerskim i feudalnim sukobima ponudio se takozvani "socijalist" Walid Jumblatt.
Osim toga, general Issam Zahreddine je sa svojih 56 godina mogao postati politička figura i veliki suparnik Jumblattu.
No, general Zahreddine nije htio ulogu "sirijskog Bonapartea", kojeg su američke i francuske obavještajne službe tijekom proteklih godinu i pol aktivno tražile među sirijskim generalima. Ako nije bilo moguće zaustaviti Bashara Al-Assada hordama odmetnika i izdajica, zašto se ne kladiti na jednog od trenutno visokih časnika s političkim ambicijama? U ovom poslu se prepoznaje ruka Pariza, koji je u početku štitio Manafa Tlassa i nekoliko istaknutih odmetnika iz obitelji Assad.
Nema podataka o kontaktima i pokušajima pristupa poznatim generalima, ali takav se posao zasigurno provodi. Osim toga, javno političko istupanje poznatih generala može ih ugroziti u očima predsjednika, što je jasno iz priče o Manafu Tlassu. No, general Zahreddine je jasno stao uz Bashara i Osovinu otpora iza koje stoji Iran. Kolika je bila razina suradnje s Rusima, teško je ocijeniti, jer je nakon deblokade Deir Ez-Zora bio na kratkom dopustu u Suweidi, vratio se i ubrzo je ubijen.
U Siriji ne postoji špijunska manija u čistom obliku, ali to je Bliski Istok gdje se ne zna odgovor na izgovorenu riječ.
Na primjer, general Suheil Al-Hassan pažljivo izbjegava bilo kakve političke izjave, osim naglašavanja lojalnosti Basharu Al-Assadu. Usput, on je pod stalnom brigom ruskih stručnjaka, a mlađi Assad, Maher, više se bavi poslovima nego ratom.
Načelnik Glavnog stožera, general pukovnik Ali Abdullah Ayub, ne igra nikakvu političku ulogu i nije tako popularan u vojsci kao zapovjednici na frontu.
Smrt generala Zahreddina, čovjeka talentiranog, hrabrog i vjernog zemlji i vodstvu u Damasku, svakako je veliki gubitak za sirijsku vojsku i Siriju u cjelini.
© TwitterGeneral Issam i sin Yaroub Zahreddine
U ratovima postoje tragične nesreće, osobito one u kojima zapovjednik divizije mora osobno sjeti u džip i čistiti oslobođena područja. Malo je vjerojatno da će za generala biti odgovarajuće zamjene, a politički, ako se razmišlja o strukturi nove Sirije i odnosima sa zajednicom Druza, danas nema nikoga tko bi te ljude dostojno predstavljao u Damasku.
No, tu je generalov sin Yaruob, zapovjednik bataljuna iste divizije, ali ipak, svoje pravo na vlast mora dokazati u praksi. A to neće biti lako. Međutim, na sahrani generala Issama Zahreddinea u rodnoj Suweidi se vidjelo koliko lokalna zajednica štuje generalovog sina, što znači da je Walid Jumblatt od Yaruoba već stvorio neprijatelja kakvog nitko ne bi poželio.
Komentari čitatelja
na naše novosti