Poslednjih nekoliko meseci pojačavaju se glasine o mogućem ratu između Izraela i Hezbolaha. Ministar odbrane Izraela Avigdor Liberman početkom ovog meseca izjavio je da Izrael svim silama pokušava da spreči rat koji bi mogao da izbije na severu protiv Sirije i Libana, ali da je realnost "novog Bliskog istoka" da on može da počne "u svakom trenutku".
"Treba da budemo spremni za bilo koji scenario, a nova realnost nam baca nove izazove. Ako je nekada bilo reči o libanskom frontu, to sada nije aktuelno. Postoji severni pravac. U bilo kojoj varijanti razvoja događaja to će biti jedinstvena pozornica vojnih dejstava koja obuhvata teritoriju Libana i Sirije, a protivnici će nam biti Hezbolah, režim Bašara el Asada i različiti pomagači tog režima", rekao je Liberman na sastanku sa izraelskim vojnicima.
U ovom trenutku Izrael najviše brine libanski Hezbolah ("Partija Alaha") koji je najviše profitirao od ratnog vihora koji je zahvatio Bliski istok u poslednjoj deceniji. On je ulaskom u rat u Siriji prekršio sopstveni princip neučestvovanja u borbama protiv muslimana. Međutim, pitanje je da li je mogao drugačije da postupi. Libanski Hezbolah nikad nije bio samostalan, njega su formirali pripadnici Čuvara Islamske revolucije Irana, čiji instruktori su decenijama obučavali njegove vojnike, finansirali pokret i kada je počeo rat u Siriji, on jednostavno nije mogao da se ogluši na poziv za pomoć Damaska od kojeg je takođe dobijao pomoć kada mu je bila najpotrebnija - tokom ratova protiv Izraela.

"Hezbolah je ojačao ne toliko po brojnosti svojih snaga, njegova okosnica je između 10 i 12 hiljada boraca, iako izraelska vojska govori da se radi o 30.000, već time što je uspeo da stvori strukturne ćelije na teritoriji koju neposredno kontroliše. To su na primer Šiiti iz pograničnih zona Sirije i Libana koje Hezbolah vrbuje za sopstvene ćelije koje se formiraju na teritoriji Sirije, tj. to su jedinice koje se formiraju u Siriji od Sirijaca, ali koje se nalazi pod kontrolom Hezbolaha. Ima ih priličan broj i čak su učestvovali u odbrani Dejr el Zora. One se nalaze u svakom šiitskom regionu. Na takav način se Hezbolah prilično duboko ukorenio u samoj Siriji. To naravno predstavlja veliku pretnju (za Izrael). U slučaju konflikta, Hezbolah može da iskoristi kako teritoriju Libana, tako i teritoriju Sirije za operaciju protiv Izraela", kaže za Sputnjik Kiril Semjonov, šef Sektora za islamske studije u moskovskom Institutu za inovativni razvoj.

"Sve je moguće, ali treba uzeti u obzir da je Hezbolah najpragmatičnija grupa. Ona je najmanje zainteresovana za rat, ako se uzmu u obzir ostale šiitske grupe koje mogu da isprovociraju Izrael i uvuku Hezbolah u rat. Zato treba sačuvati funkcionisanje pre svega južne zone deeskalacije kako bi to zadovoljilo pre svega Izrael i ne treba dozvoliti početak eskalacija u južnoj Siriji, jer u suprotnom to može da izazove Izrael da preventivno dejstvuje ako na primer nastane pretnja izlaska šiitskih grupa na granicu sa samim Izraelom sa strane Kunejtra i Golanske visoravni. Tamo se sada nalazi front 'Slobodne sirijske armije' koja je praktično tampon zona između Izraela i šiitskih grupa", smatra Semjonov.
Simptomatično je da je i SAD, najverniji saveznik Izraela, počeo pravu hajku na Hezbolah. Stejt department je 11. oktobra saopštio da je "prioritet" administracije Administracije Donalda Trampa borba protiv "Partije Alaha". Štaviše, Amerika je raspisala nagradu za glavešine Hezbolaha - 7 miliona dolara za informacije o Talalu Hamiji i 5 miliona dolara za Fuada Šukara.
Ove nedelje je i grupa kongresmena podnela Kongresu na razmatranje zakon kojim se traži ocena podrške Irana libanskom Hezbolahu koji Vašington smatra terorističkim pokretom. Oni navode da je Hezbolah od 2006. godine do danas povećao broj raketa sa 15. 000 na 150.000. A da li će Amerika pokrenuti vojnu intervenciju protiv libanskog pokreta - niko ne može da prognozira.

Kako se rat protiv terorističke organizacije DAEŠ bliži kraju svi igrači na Bliskom istoku pokušavaju da zauzmu što bolje pozicije. Iran nikad nije bio moćniji i ponaša se kao "kod kuće" u Damasku, Hezbolah ga prati u stopu (ipak su oni pobednici), a sve to nikako ne odgovara Izraelu. Tel Aviv traži da se po svaku cenu ta dva igrača povuku iz Sirije, što je i bila tema razgovora ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua i Benjamina Netanijahua prošle nedelje u Izraelu. Naravno, to niko ne može da obeća. Da li će to naterati Izrael da reaguje vojnim putem - ostaje da se vidi. Ne bi mu bio prvi put. Istina, poslednji rat protiv Hezbolaha 2006. godine završio se njegovim porazom. Ali, mora se priznati, sirijski sukob je izbacio na izraelskoj granici dva ozbiljna igrača.



Komentari čitatelja
na naše novosti