Čelnici zemalja Europske unije i šest zemalja takozvanog Istočnog partnerstva,kojeg čine Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Gruzija, Moldavija i Ukrajina, okupili su se u Bruxellesu kako bi razgovarali o raznim pitanjima, a u završnoj deklaraciji, kako se očekuje, ne bi se trebale spominjati teme koje mogu izazvati nove napetosti.
Britanska premijerka dokazala da je Istočno partnerstvo EU antiruski projekt
© Creative CommonsIstočno partnerstvo obuhvaća šest zemalja u Istočnoj Europi i Južnom Kavkazu
Istočno partnerstvo je stvoreno 2009. kao zajednička inicijativa između EU i šest istočnoeuropskih i južnokavkaskih zemalja i zadaća mu je odvraćanje bivših sovjetskih republika od suradnje s Moskvom. Iako mediji navode kako će završna deklaracija biti blaža od ranijih, kada se Rusija optuživala za aneksiju Krima, rat u Ukrajini i drugim dijelovima Euroazije, pravu prirodu organizacije je otkrila britanska premijerka Theresa May.

Premijerka Velike Britanije je na summitu Istočnog partnerstva iznijela niz optužbi na račun Moskve s tonom bez presedana. Prozvala je ruske saveznike, uključujući Bjelorusiju i Armeniju, a Rusija je nazvala "neprijateljskom državom". Kako razumjeti takvu neodlučnost?

"Moramo pomno razmotriti akcije neprijateljskih država kao što je Rusija, koja prijeti potencijalnom rastu naših istočnih susjeda i pokušava oslabiti našu kolektivnu snagu", rekao je Theresa May na summitu Istočnog partnerstva u Bruxellesu.

Štoviše, prema njezinim riječima, suprotstavljanje Moskve se vidi "na području sigurnosti i na području razvoja".

Uz nedavne slične izjave Therese May u Guildhallu u London Cityu, ove danas su jasan znak da London ne želi konstruktivne odnose s Rusijom. S druge strane, ruski dužnosnici nikada nijednu zemlju nisu nazvali "neprijateljskom", posebno ne Veliku Britaniju, unatoč očito neprijateljskim akcijama prema Rusiji. Čak imaju običaj koristiti termin "naši zapadni partneri", što neki tumače kao ironiju, a nekima čak i smeta.

Međutim, u ovom slučaju nije važno što je rekla britanska premijerka, nego kome se obratila. Takozvano Istočno partnerstvo je projekt Europske unije u okviru kojeg Bruxelles s različitim uspjehom promiče integracijske procese u bivšim sovjetskim republikama - Ukrajini, Moldaviji, Azerbejdžanu, Armeniji, Gruziji i Bjelorusiji.

Dužnosnici EU ponovno su naglašavali da Istočno partnerstvo nije usmjereno protiv Rusije. Treba naglasiti da su Armenija i Bjelorusija pripadnici vojnog saveza CSTO, Euroazijske ekonomske unije i nekoliko drugih integracijskih saveza u kojima je i Rusija. Osim toga sve zemlje su članice Zajednice Nezavisnih Država, osim Gruzije. Ukrajina ne sudjeluje u radu organizacije, ali je formalno još uvijek nije napustila. Na kraju, Bjelorusija i Rusija tvore jedan Savez država.

Ispada da Velika Britanija pokušava najbližim saveznicima Moskve nametnuti mišljenje da je Rusija za njih neprijateljska država.

Na unutarnjopolitičkoj razini je ovakvo ponašanje primitivizam, a među državama je riječ o političkom pritisku.

Ako pogledate dijelove govora Therese May, ispada da ona pokušava uvjeriti Minsk da Rusija prijeti tehnološkom sektoru Bjelorusije i Ukrajine. Ako u Kijevu, kao što je trend na Zapadu, vjeruju da je Moskva kriva za sve probleme u svijetu, Bjelorusija dobro zna da njihova industrija postoji i živi uglavnom zahvaljujući narudžbama iz Rusije.

Treba također podsjetiti da se bilo kakvo, čak i oprezno, mišljenje bilo kojeg od ruskih dužnosnika o članstvu neke zemlje u EU u pojedinim zemljama percipira kao pokušaj "uništenja zajednice europskih zemalja".

Međutim, otvoreno neprijateljski i antiruske stavovi, koje histerična britanska premijerka nameće na summitu Istočnog partnerstva za europske dužnosnike nisu ništa posebno.

Iznimno je čudno što ovako zvučne i ozbiljne izjave u ime ujedinjene Europe daje čelnica zemlje koja izlazi iz Europske unije. U tom slučaju se može reći da politički mrtvac u okviru EU ne predstavlja nikoga osim samoga sebe.

Možda iz nekog razloga Theresa May vjeruje da će žestokim napadom na Rusiju biti prepoznatljivija u svom narodu. Ali je na kraju ispalo da se pokazala običan privjesak američkih neokonzervativaca i jastrebova američke vanjske politike.

Kao lojalna i stalna saveznica Washingtona, ona pokušava igrati na istu kartu na koju igraju mnogi njeni kolege u Sjedinjenim Državama. Ali to je put koji ne vodi nikamo. Ovim pristupom neće zaraditi mnogo političkih poena, jer Britance općenito ne zanima "ruska tema". Nije provedeno istraživanje u kojoj mjeri, ali ako je suditi po američkim medijima i javnom mnjenju, gdje Rusija zauzima 75% informativnog prostora, a prati je samo 6% Amerikanaca, vjerojatno je slično i u Velikoj Britaniji.

Naravno da ovakve izjave mogu utjecati na rezultate planiranog posjeta Moskvi britanskog ministra vanjskih poslova Borisa Johnsona i Theresa May kao da predviđa neuspjeh ovog događaja. Možda griješi, ali ni Boris Johnson po političkoj kulturi i pameti, kako bi rekli u nas, nije daleko od premijerke May, tako da bi njegov posjet Moskvi mogao značiti manje od posjete premijera Andore, Antonia Martía.

Značajno je da je prije početka summita njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila kako uspjeh projekta Istočno partnerstvo ovisi o odnosima EU s Rusijom.

"Odnosi s Rusijom igraju važnu ulogu. Nadam se da će rasprave biti uspješne", rekla je kancelarka Merkel.

Sudeći prema izjavama njezine britanske kolegice, uspjeh Istočnog partnerstva u doglednoj budućnosti nije ugrožen.

Članice EU ne ugrožava ni pristupanje novih zemalja Europskoj uniji, što Kijev uporno pokušava postići. U završnoj izjavi summita Europska unija na ovakve zahtjeve nekih "partnera" jednostavno nije odgovorila.