Ivan Danilov, autor bloga Crimson Alter, podsjeća nas kako je, prema prognozama Georga Sorosa, do potpunog bankrota Rusije ostalo još 23 dana.
Prema svjetski poznatom samozvanom "filantropu " i milijarderu, "političkom aktivistu" i neformalnom vođi "pete kolone" u raznim zemljama diljem svijeta, Georgu Sorosu, "Putinov režim će se zbog potrebe da plati značajan dio duga u stranoj valuti i negativnog utjecaja sankcija suočiti s bankrotom".
Međutim, financijska tržišta to ne primjećuju. Ruske obveznice uživaju dobru potražnju, unatoč rizicima od sankcija, a stopa rublja ni približno nije bankovnom stečaju. Cijena osiguranja suverenih obveznica Ruske Federacije, izražen kroz takozvani "credit default swaps", relativno je niska, oko 130 baznih bodova, odnosno tek nešto lošije od Italiji i bolje od Brazila, što se također ne uklapa se u prognozu Sorosa.
Da budemo pošteni, valja napomenuti da američki milijarder nije predvidio točan datum ruskog bankrota, jer je rekao da će se on dogoditi 2017. godine. Dakle, da se ostvare njegova predviđanja, preostalo je još 23 dana. Međutim, kako je malo vjerojatno da će se to dogoditi, može se govoriti o razlozima zbog kojih George Soros, poznat kao "čovjek koji je slomio Englesku banku", nije uspio pobijediti i na ruskoj fronti.
Soroseva prognoza o "bankrotu Putinovog režima u 2017. godine", uz navodnu mogućnost spašavanja Europske unije pomoću masovne migracije, bila je vijest koja je odjeknula ruskim i stranim medijima. Najveći dio Sorsevih mudrosti članak je objavio britanski The Guardian u veljači 2016.
Američki tajkun burzovni špekulant je ovom tvrdnjom pokušao unijeti paniku u europsku publiku i trebala mu je apokaliptična slika Rusije koja stoji na pragu neposredne ekonomske katastrofe.
Zatim je Soros preko njegovih poslušnika u nevladinim udrugama i medijima europske čitatelje uvjeravao da je ruska ekonomija na rubu propasti, a Putin je veća prijetnja za Europu od terorista Islamske države. Posebno su znakovita bila tumačenja kako Putin zapravo stoji iza izbjegličke krize koja je potresala Europsku uniju, iako su veliki egzodus 2014. dogovorili i isplanirali William Lacy Swing, generalni direktor Međunarodne organizacije za migracije (IOM), te Michael Diedring, glavni tajnik Europskog vijeća za izbjeglice i azilante (ECRE). Za političku potporu ovom udruženom zločinačkom pothvatu je bila zadužena kancelarka Merkel, a logističku i financijsku potporu su osiguravale Sorosove nevladine udruge, koje su bile uključene u masovni ilegalni uvoz imigranata u zemlje EU.
Naravno, ne treba zaboraviti ni da su ovi veliki "humanisti" prethodno stvorili preduvjete za bijeg milijuna ljudi, čije su zemlje devastirane vojnom agresijom zapadnih zemlja ili neokolonijalnom pljačkom.
Međutim, ne podcjenjujte Georga Sorosa, čija vojska plaćenika u institucijama, nevladinim udrugama i medijima može utjecati na javno mnijenje i za autora imigrantske krize proglasiti vodstvo u Moskvi. Ova priča služi da Europljani počnu vjerovati da su bliskoistočni imigranti i teroristi preplavili europske gradove kao dio plana ruskog predsjednika koji želi srušiti Europsku uniju, ali se to mora dogoditi prije najavljenog bankrota Rusije.
Za javno mnijenje Zapada, odgojeno na Hollywoodskim filmovima s arhetipskim ludim zločincima koji nikada nemaju logičnu motivaciju, argumenti američkog milijardera i pseudofilantropa mogu biti uvjerljivi. Soros se kladio na obmanjivanje javnosti, ali je pogriješio u procjeni i ekonomskim izgledima Rusije.
Prva pogreška se čak može nazvati klasičnom. U svojoj analizi nije predvidio ni najmanju vjerojatnost da Rusija ne samo da neće "zaglibiti" u Siriji, nego da će uspješno razbiti Soroseve sirijske saveznike u rekordnom vremenu.
Zbog uspjeha ruske vojne intervencije se sirijska kriza za Moskvu od problema pretvorila u izvor dodatnih prihoda. Bez očitih pobjeda u Siriji bi bilo nemoguće uvjeriti zemlje skupine OPEC da usko surađuju s Kremljom, čak i ako se Bijela kuća tome snažno suprotstavi.
Teza o tome kako "Istok poštuje samo silu" zvuči banalno, ali to ne znači da u njoj nema i djelić istine. Stoga se ne smije zaboraviti kako glavni razlog za trenutni rast cijena nafte nije toliko posljedica diplomatskog rada, iako je i on također odigrao važnu ulogu, koliko je posljedica pravilnog i učinkovitog korištenja sile u sirijskom sukobu.
Druga pogreška Sorosa je da je podcijenio rusku ekonomiju i upravljačku elitu u zemlji.
Njegova verzija razvoja događaja se temeljila na pretpostavci da će ruska vlada počiniti nekoliko katastrofalnih pogrešaka u monetarnoj i proračunskoj politici. Štoviše, scenarij Sorosa se temeljio na predviđanjima da će Rusija biti izolirana ili da će biti izolirana od svjetskog financijskog tržišta. To se nije dogodilo.
Tijekom vremena koje je proteklo od objavljivanja Soroseve prognoza su se ruske zlatne rezerve povećale, a velika potražnja stranih investitora za ruskim obveznicama je bila neugodno iznenađenje za zapadne analitičare.
Rusko tržište se nije uspjelo izolirati, već je postalo privlačno, ne samo za one koji vole financijsku imovinu. Dovoljno je spomenuti izgradnju nove tvornice "Mercedes" u predgrađima Moskve i želja "Volkswagena" za kupnju udjela u GAZ Grupi. To je dokaz da europska poslovna zajednica vjeruje u rusko gospodarstvo i očekuje njegov rast, a ne kolaps.
Treća pogreška Soros je najvažnija i ona odražava suštinu kolektivnog nerazumijevanja Zapada pri procjeni duše ruskog naroda.
George Soros u svojim predviđanjima piše: "Predsjednik Putin je popularan i ta je popularnosti i dalje visoka, ali ona se temelji na društvenom ugovoru koji od vlasti traži očuvanje financijske stabilnosti. Ali stalan pad životnog standarda zbog zapadnih sankcija i pada cijene nafte će dovesti do pritiska na vlasti." Potom Soros raspravlja o neminovnoj krizi "Putinovog režima".
Kako objašnjava Ivan Danilov, utjecajni američki financijer je pogriješio, što je tipično za novajlije koji ne poznaju ruski društveni ugovor, a ako ga i pročitaju do kraja, tek onda neće razumjeti ništa.
Neslužbeni društveni ugovor, koji je stvarno sklopljen između naroda Ruske Federacije i predsjednika, naravno, ima i određene ekonomske parametre, ali oni nisu njegova glavna komponenta.
"Temeljna odgovornost vodstva zemlje je da zaštiti ruske nacionalne interese i dostojanstvo ruskog naroda pred vanjskim prijetnjama i od vanjskih uplitanja, uključujući i onih sila koje predstavlja gospodin Soros. Kažu da je povijest učiteljica, ali da nas ne nauči ničemu i da ljudi uvijek iznova ponavljaju stare pogreške. Ocjena rada Vladimira Putina ukazuje na činjenicu da ovo pravilo ima barem jednu iznimku i posljednjih desetljeća je rusko društvo došlo do zaključka da ljudi koji svoje dostojanstvo prodaju za komad šunke neizbježno ostaju i bez šunke i bez dostojanstva", piše Ivan Danilov.
Godine 1993., ubrzo nakon što je George Soros zaradio prvu milijardu, ozbiljno je izjavio da se osjeća kao bog. Njegove riječi je prenio britanski The Independent.
"To je vrsta bolesti kad se smatraš bogom, stvoriteljem svega, ali ja se sada osjećam ugodno, jer sam tako počeo živjeti", izjavu Sorosa prenosi The Independent u izdanju od 2. lipnja 1993.
"Rusko društvo ima najdražu intelektualnu zabavu, a to je razgovarati o tome postoji li neki poseban "ruski put, a ako postoji, kakva je njegova bit. Događaji posljednjih godina pokazuju da je suština "posebnog ruskog puta", iako je tako stoljećima, slomiti ponos i baciti na koljena one koji sebe smatraju bogovima", zaključuje Ivan Danilov.
Komentari čitatelja
na naše novosti