Lazanski
© Sputnik/
Rusija je pobedila u Siriji. Dve baze koje Rusija u toj zemlji ima - ostaju tamo, ali planira se otvaranje još jedne baze u Egiptu. Američki predsednik je odlukom da prizna Jerusalim kao glavni grad Izraela navukao novi bes Arapa protiv Amerike.

O tome su u emisiji "Na nišanu Miroslava Lazanskog" razgovarali pukovnik Milan Komar i dugogodišnji dopisnik srpskih medija iz Londona Siniša Ljepojević.

Nova geopolitička igra je na pomolu - posle posete ruskog predsednika Vladimira Putina Siriji, kada je najavio početak povlačenja dela ruskog kontingenta iz te zemlje i njegovog dolaska u Kairo, gde se predviđa potpisivanje novog vojnotehničkog sporazuma između Egipta i Rusije, Moskva će, po svemu sudeći, dobiti novu vojnu bazu na Mediteranu.

Pored ove vojne baze u Egiptu, postoji perspektiva da još jedna baza bude ustanovljena u Libiji, s obzirom na to da i Rusija i Egipat pomažu one snage u Libiji koje kontrolišu Bengazi. Uz novu bazu u Sudanu, Rusija uspostavlja ravnotežu s obzirom na prisustvo NATO snaga na Baltiku i na povećano prisustvo NATO ratnih brodova u Crnom moru.

Ljepojević, međutim, tvrdi da je rusko prisustvo na Bliskom istoku i u mediteranskom basenu značajnije od prisustva NATO-a na Baltiku i u crnomorskom regionu zbog toga što je Bliski istok, kako kaže, daleko važniji.

"Petrodolar postoji na Bliskom istoku, a bez petrodolara ne postoji Amerika. Amerika poslednjih decenija ratuje upravo da bi se spasla i sačuvala petrodolar. Baltik je drugačija priča. Prvo, tamo nema toliko velike vojne sile, kako se objavljuje u novinama. Drugo, koncentracija američkih i NATO trupa u Poljskoj i na Baltiku mnogo je više usmerena ka Nemačkoj nego ka Rusiji. Po mom mišljenju, daleko je važnije ovo što se dešava na Bliskom istoku jer to su, kako se obično kaže, tektonske promene. Tu se suštinski menja odnos snaga, a samim tim i u svetu, i u tom smislu te su promene važne i za Srbiju jer je i ona u širem smislu deo Bliskog istoka", objašnjava Ljepojević.
Kada se sve što se događa na Bliskom istoku posmatra iz ugla američkog priznanja Jerusalima za izraelsku prestonicu, ispada da Rusija popunjava upražnjen prostor nastao širokim odijumom arapskog i islamskog sveta prema Americi.
Priznanje Jerusalima za izraelsku prestonicu Ljepojević naziva simboličkim trikom koji je posledica, kako kaže, suštinskih promena na Bliskom istoku, i Trampova administracija takvom odlukom kupuje vreme.

"To je više jedna medijska pompa da bi se prikrili svakodnevni gubici kada je reč o američkom uticaju na Bliskom istoku, nego što je to nešto novo ili nešto važno", kaže Ljepojević.

S obzirom na prošlovekovno iskustvo u egipatsko-sovjetskim odnosima, kada je SSSR naoružao Naserov Egipat, a onda je novi egipatski predsednik Anvar el Sadat napravio zaokret u politici i okrenuo se Americi, među analitičarima postoji sumnja da će sadašnji rusko-egipatski odnosi doživeti sličnu sudbinu.

Penzionisani pukovnik Milan Komar, mornarički stručnjak, međutim kaže da je prvi indikator da se tako nešto ovaj put neće dogoditi to što je sadašnji egipatski predsednik Abedl Fatah el Sisi svoju prvu međunarodnu posetu po ustoličenju učinio upravo u Rusiju.

Ranije veze su pokidane, ali Rusija se lagano vraća u Egipat. Dobar deo egipatske teške ratne tehnike je još uvek sovjetskog porekla i kopča može da se napravi po toj osnovi, kaže Komar.

Mediteranska obala Egipta je problematična za uspostavljanje vojne baze, ali obala Crvenog mora je, kako Komar kaže, bogomdana za mornaričku bazu. Međutim, zbog planirane baze u Sudanu, najverovatnija lokacija za rusku vojnu bazu u Egiptu biće ili u delti Nila, ili zapadno, prema Libiji, kaže Komar.