© IHA
Ako turske snage, koje su nekoliko kilometara blizu Jindrisa, uđu u grad, to će biti prva veća pobjeda Erdogana i turske vojske u četiri tjedna invazije na tom području sjeverne Sirije.
Spomenimo i da su prema nekim izvješćima, koje jedni potvrđuju, a drugi opovrgavaju, Kurdi htjeli da sirijska vojska uđe u Afrin, ali su pregovori propali.
Različita izvješća navode da je sirijska vlada odbila zahtjev vlasti kurdskog kantona Afrin da rasporedi svoju vojsku u tom području kako bi se suprotstavila turskoj ofenzivi, a razlog je što su Kurdi iz Afrina odbacili uvjet Damaska da predaju oružje. Pregovori su propali, izvijestio je arapski ured ruske kuće RT i televizija Hezbollaha Al-Manar. Kurdi su, navodno, zahtjev podnijeli Damasku još u siječnju, ali bez uspjeha.
Četvrti tjedan se nastavlja zajednička operacija turskih postrojbi i proturskih islamističkih jedinica takozvane "Slobodne sirijske vojske" u regiji Afrin na sjeverozapadu Sirije. Počevši 20. siječnja, "antiteroristička misija " pod imenom "Maslinova grančica" razvija se sporo. Ovo je začuđujuće, posebno nakon što je Robert Fisk za The Independent napisao "da bi turska vojska, potpomognuta sirijskim islamističkim milicijama, da je htjela, mogla ući u Afrin za pola sata".
Na određenim dijelovima fronta protiv kurdskih YPG snaga, tursko-islamske snage su napredovale u dubini od 7 kilometara. U skoro mjesec dana borbe, skupina od 25 000 boraca, uz pomoć zračnih udara, masovno granatiranje i napade turskih specijalnih snaga, nije uspjela preuzeti kontrolu nad jednim velikim naseljem u Afrinu. Kao uspjeh se navelo zauzimanje grada Bulbula, na sjeveru regije Afrin, ali govorilo o malo većem selu u kojem živi manje od 1500 ljudi.
Vojna kampanja Turske protiv "kurdskih terorista" traje predugo, iako se izvorno iz vojnog i političkog vrha zemlje moglo čuti o planovima "oluje koja će proći kroz Afrin", koji se nalazi u samom središtu istoimene regije. Turci i saveznički islamistički militanti su još uvijek su prisiljeni na borbe za periferne gradove kurdskog kantona, na primjer, Jindrisa i Raju, zapadno od administrativnog centra.
Kao što su 13. veljače izvijestili kurdski izvori, središnje četvrti Afrina su po prvi puta od početka turske operacije izložene masovnoj vatri.
Turski Glavni stožer je operaciju u Afrinu podijelio u četiri zone. Područje Bulbula s okolnim selima je prva zona, Raja i Sheik Hadid na zapadu, Jindrisa je jugozapadni sektoru fronta i gorja na sjeveroistoku četvrti. Napadi na sva ta područja se provode sinkronizirano, gotovo istovremeno, što zahtijeva visoku razinu koordinacije između turske vojske i militanata takozvane "Slobodne sirijske vojske".
Očigledno je da nedostaci u upravljanju borbenom skupinom od 25 000 boraca nisu prepoznate sve do danas. U međuvremenu, među borcima turske kampanje raste broj žrtava, posebno u "turskom segmentu", što ukazuje da se operacija za Ankaru razvija u negativnom scenariju.
Razlike u trenutnoj kampanji od one prethodne koju je turska vojska vodila u sjevernoj Siriji, tijekom operacije "Štit Eufrata", ne mogu se previdjeti. Prije svega, ako uzmemo u obzir nepovratne gubitke turske vojske.
Da bi uopće došli do borbi za sam grad Afrin, oni moraju proći kroz izravne borbe protiv boraca YPG snaga. Prvih dana i tjedana neprijateljstva su u Afrinu napredovali samo islamistički militanti takozvane "Slobodne sirijske vojske", koji su bili zamjena za turske vojnike za "kopnene rutinske operacije".
Rezultat dugotrajne operacije, zajedno sa sve većom razinom gubitaka u ljudstvu, potaknuli su određeni nedostatak povjerenja u operativno zapovjedništvo kampanje "Maslinova grančica".
U Afrinu su se turska vojska i proturske islamističke milicije na terenu suočili s potpuno drugačijom borbenom taktikom od one koju su vidjeli tijekom borbi protiv ISIL-a u Al-Babu, gradu koji je postao posljednja točka na Eufratu tek šest mjeseci od početka kampanje.
Grad Jarablus, na sjeveru pokrajine Aleppo na turskoj granici, Turci i takozvana "Slobodna sirijska vojska" je zauzela dan nakon početka operacije "Štit Eufrata", 25. kolovoza, ali se uopće nisu susreli s ozbiljnim otporom terorista. ISIL se nije ni pokušao oduprijeti neprijatelju koji je napredovao u svim smjerovima i preferirao se povući do bolje utvrđenih obrambenih linija i od tamo nadzirati kako napreduje kampanja "Štit Eufrata".
Za razliku od terorista "Islamske države", kurdske YPG snage se protiv tursko-islamističke borbene skupine bore duž cijele linije obrane i ne napuštaju nijedan kvadratni kilometar. Istovremeno, kurdske zapovjednike, kao i njihove "kolege" u turskom Glavnom stožeru, nitko nije ometao i nitko ih nije prisiljavao na konkretne akcije.
Štoviše, tijekom kampanje "Štit Eufrata", Kurdi su dobivali izviđačku i zračnu podršku američkih vojnika u regiji, dok im je u završnoj fazi pomagala i ruska vojska.
Međutim, prema "Maslinovoj grančici" dvije vodeće vanjske vojne sile u Siriji, Rusija i Sjedinjene Države, imaju vrlo negativne stavove.
No, Moskva strahuje da bi Turska suzbijanjem epicentra "kurdskog terorizma" u Afrinu moglo prerasti u vojnu eskalaciju diljem Sirije. Prekid vatre kojeg su kao zemlje jamci postigli Rusija, Iran i Turska, odnosno sporazum o primirju između sirijskih vladinih snaga i naoružanih frakcija "umjerene opozicije", posljednjih nekoliko tjedana se očajnički održava i na rubu je da bude raskinut.
Washington ima svoje razloge da kritički promatra djelovanja Turske, svog NATO saveznika. Za SAD, sirijski Kurdi u načelu nisu cilj koji bi trebao biti uništen. Washington je ovu ideju bezuspješno pokušavao prenijeti Turcima prije početka njihove operacije u Afrinu.
Sada su odnosi SAD-Turska, prema dužnosnicima u Ankari, došli do opasne linije potpunog prekida, na što je nedavno upozorio turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu .
S informacijske točke gledišta, mediji sve više stavljaju naglasak na nepovoljnu situaciju za turske vlasti. Kurdi se nisu našli u informacijskoj blokadi i njihovi stavovi se aktivno objavljuju na stranicama arapskih i zapadnih medija. Osim toga, Washington je počeo optuživati Tursku da u vojnim akcijama u Afrinu ubija civile i na vrlo loše rezultate vojne kampanje koja traje gotovo mjesec dana.
Ukupna površina područja Afrin je 3885 kvadratnih kilometara, a vojne snage "Maslinove grančice" su preuzele kontrolu nad samo oko 7% kurdske enklave.
Vratimo se trenutnim borbenim gubicima turske vojske tijekom kampanje u Afrinu. Od 15. veljače je broj ubijenih među oružanim snagama Turske premašio 30 ljudi. Riječ je o službeno priznatim gubicima Ankare. 10. veljače je turska vojska izgubila 11 vojnika u samo jednoj borbi, tijekom cijelog dana neprijateljstava.
Prošla je subota bila najcrnji dan za turske vojnike u Afrinu od početka operacije. Dvojica ubijenih su bili piloti turskog jurišnog helikoptera T-129 ATAK, koji se srušio u turskoj pokrajini Hatay. Kurdski militanti pucali su na letjelicu u području Rajo. Prije toga, za Turke je najsmrtonosnija bila subota 3. Veljače, kada je ubijeno osam turskih vojnika, uključujući i posadu tenka uništenog u širem području Bulbula u sjevernom sektoru fronta.
Naravno, Kurdi govore o još većem broju ubijenih turskih vojnika i časnika. Iako su često ovi podaci očito pretjerani, oni se uklapaju u logiku borbi. Naime, ranije ovog tjedna je kurdska novinska agencija Firat citirala jednog od vođa u Turskoj zabranjene Kurdistanske radničke stranke (PKK) Murata Karayliana, zapovjednika vojnog krila PKK, koji je govorio o "350 ubijenih pripadnika Al-Qaede", kako Karaylian zove "Slobodnu sirijsku vojsku", ali i 200 turskih vojnika". Kurdi svoje gubitke trenutno procjenjuju na oko 100 boraca YPG snaga.
Za kurdske snage je Glavni stožer Turske 16. veljače priopćio "kako je neutralizirano 1551 terorista u Afrinu". Među njima su borci Kurdistanske radničke stranke, Stranke demokratske zajednice (PYD) i YPG snage sirijskih Kurda. Za "neutralizaciju" generali i političko vodstvo Turske smatraju sve nepovratne borbene gubitke, ranjene i zatočene.
Čak i ako zanemarimo službene i propagandne brojke mrtvih u ratu između Turske i sirijskih Kurda, koje su u oba slučaja daleko od istine, turski dužnosnici sami kažu "kako imaju puno gubitka".
Usporedite operacije "Štit Eufrata" i "Maslinova grančica" kroz prizmu gubitka u ljudstvu samo u turskom kontingentu, trenutno su oni u Afrinu jako veliki.
Opet prema službenoj verziji turske strane, za cijelo vrijeme prve kampanje na sjeveru Sirije je ubijen 71 turski vojnik. Turske savezničke islamističke milicije su do ožujka 2017. godine izgubile više od 500 militanata. Krajem siječnja prošle godine, kada je ISIL još uvijek pružao otpor u Al-Babu, Ankara je izvijestila da je od početka operacije "Štit Eufrata", koja je počela 24. kolovoza 2016. godine, poginulo 56 turskih vojnika. Dakle, ako usporedilo gubitke, onda je kampanja u Afrinu prilično neugodna za Tursku i njihove islamističke saveznike.
Čak i prije nego što je Erdogan turskoj vojsci dao naredbu za pokretanje napad na Afrin, Kurdi su obećali da će regiju pretvoriti u "groblje turskih vojnika".
Glasne izjave zapovjednika YPG snaga su daleko od toga realizacije, ali je alarm očit i kod Erdogana i njegovih generala. Svaki kilometar napredovanja u dubinu kurdske enklave zahtijeva od turske vojske veću koncentraciju snaga, što neminovno dovodi do povećanja gubitaka u ljudstvu i tehnici.
Ipak, turska vojska je još uvijek daleko od praga neprihvatljivih gubitaka u ljudstvu. 31 mrtva vojnika, što je službeno priznala Ankara, ne mogu postati ozbiljan problem za vojno i političko vodstvo Turske u javnom mnijenju zemlje.
Međutim, sporo napredovanje tursko-islamističkih snaga, praćeno progresivnim povećanjem borbenih gubitaka u odnosu na operaciju "Štit Eufrat", ne može se nastaviti unedogled.
Za očekivati je da Turci u narednim danima trebaju presudnu prekretnicu. Inače riskiraju da se zapletu u pozicijske bitke s Kurdima i da nastave trpjeti vanjski pritisak. Međutim, veliko je pitanje kako postići tu prekretnicu i kakva je njena cijena u uvjetima strogo obrambenih bitaka Kurda.
Turci su zaglavili u Afrinu, što je prilično zbunjujuće. Stoga, pri ulasku u drugi mjesec kampanje "Maslinova grančica", što pada 20. veljače, turski generali žele snažan porast borbenih aktivnosti na svim frontama. Ali uz koju cijenu i tko im jamči velike pobjede?
Komentari čitatelja
na naše novosti