meteor
© SETI institutMeteorit je probio krov kuće u New Jerseyju 16. srpnja 2024.
U utorak, 16. srpnja 2024., stanovnici nekoliko saveznih država na sjeveroistoku SAD-a na nebu su ugledali vatrenu kuglu (veoma sjajan meteor), nakon čega je meteorit teži od 1 kg probio krov obiteljske kuće u gradiću Hillsboroughu (New Jersey), no pritom nitko nije bio ozlijeđen. Jurio je brzinom od 14,4 km/sek, no zbog svoje iznimno krhke strukture raspao se na visini od oko 35,4 km iznad tla.

Taj nesvakidašnji događaj omogućio je znanstvenicima jedinstven uvid u povijest vode u ranom Sunčevu sustavu. Rezultati detaljne analize objavljeni su u srijedu u časopisu Science Advances. Istraživanje je predvodio Peter Jenniskens, viši znanstvenik s instituta SETI i NASA-ina istraživačkog centra Ames.

Vlasnici kuće, koji su željeli ostati anonimni, odmah su reagirali - prije nego što je te večeri pala kiša, zakrpali su rupu na krovu i u jednokratnim rukavicama sakupili crne krhotine i prašinu s kreveta i tepiha, te ih pohranili u aluminijsku foliju i staklene posude. Time je spriječeno propadanje izrazito poroznog uzorka koji upija vlagu iz zraka, a brza reakcija omogućila je stručnjacima proučavanje iznimno očuvanog materijala. Mike Hankey iz Američkog meteorskog društva, suautor studije, uputio ih je kako ispravno sačuvati uzorak.

Rijetke ili nepostojeće aminokiseline

Znanstvenom analizom utvrđeno je da se radi o rijetkom, primitivnom meteoritu skupine CM (podskupine CM1/2), što predstavlja tek drugi zabilježeni pad ove vrste na Zemlju i prvi koji je analiziran u potpuno čistom stanju. Slični meteoriti koji su 2020. pali u Indoneziji završili su u blatu, čime su bili kontaminirani.

Istraživači su u uzorku otkrili visoke koncentracije natrija koji vjerojatno potječe od zaleđene slane vode unutar matičnog asteroida, organski ugljik te iznimno bogat i raznolik niz aminokiselina.
"Većina aminokiselina otkrivenih u Hillsboroughu rijetke su ili nepostojeće u životu na Zemlji, pa su doista izvanzemaljskog podrijetla", objašnjava suautor studije Danny Glavin iz NASA-ina Centra za svemirske letove Goddard za CNN.
On ističe da je komad svemirske stijene nekada pripadao većem asteroidu u unutarnjem asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, koji se nakon sudara prije oko 6 milijuna godina našao u orbiti blizu Zemlje, da bi se zbog utjecaja topline i hladnoće raspao prije otprilike 200.000 godina.

'Počašćeni smo'

Stručnjaci vjeruju da su upravo takvi primitivni karbonatni kondriti tijekom rane povijesti Zemlje donijeli organsku tvar na naš planet. Astronom Peter Brown sa Sveučilišta Zapadnog Ontarija (London, Kanada) ističe da prisutnost slane otopine jasno pokazuje kako se voda kretala, razvijala i reagirala s organskim spojevima te da je pod površinom matičnog asteroida mogla biti očuvana tijekom dugog razdoblja.

Krhotine meteorita danas se čuvaju u Američkom muzeju prirodne povijesti u New Yorku, dok znanstvenici nastavljaju istraživati njegove slane minerale kako bi ih usporedili s uzorcima prikupljenima s asteroida Bennu i Ryugu.

"Još nam je nadrealno pomisliti da je ovaj meteorit putovao svemirom milijunima godina prije no što je završio svoje putovanje u našem domu. Cijelo je iskustvo bilo nevjerojatno i počašćeni smo što smo odigrali malu ulogu u napretku znanstvenog razumijevanja kroz njegovo proučavanje", zaključuju vlasnici kuće.