Amerika
© pixabay
Američka vojska kupuje 150 000 granata kalibra 155 mm, piše Defence News. Narudžba je veća 8 puta u odnosu na sve prethodne. Ranije je američka vlada zatražila 6,3 milijarde dolara za provedbu "vojne inicijative zastrašivanja u Europi". U odnosu na 2015. godinu, iznos je povećan za 85%. Dakle, može se pretpostaviti da se SAD priprema za prodaju granata ili uporabu ovog streljiva za sukob protiv neke zemlje. U pravdanje "kako se stare granate moraju zamijeniti jer su dugo u skladištima i nisu pouzdane ili upotrebljive" malo tko vjeruje.

Najvjerojatnije mogućnosti su rat protiv Sirije i Irana, uključujući libanonski Hezbollah, dok je drugo ratište ukrajinsko i slanje streljiva za "rješavanje problema" Donbasa, Krima i Rusije.

Amerikanci se neće boriti protiv nikoga. Protiv Irana mogu uključiti postrojbe Saudijske Arabije i Izraela, zajedno s ekspedicijskim snagama NATO pakta. Protiv Rusije su "prirodni saveznici" oružane snage Ukrajine i NATO. SAD uvijek provode operacije brzo i s velikim intenzitetom. Zapravo koriste taktiku "Blitzkriega", ali se služe najmodernijim tehničkim sredstvima i oružjima. Međutim, nakon Vijetnama američka vojska ulazi u bojno polje samo kada nema prijetnji i kada preliminarni "prljavi posao" obave saveznici, bolje rečeno vazali.

Nedavni napad američkih snaga na sirijske provladine milicije, među kojima su bili i pripadnici ruske vojne tvrtke "Wagner", a navodno ih je ubijeno pet, potvrđuje da su američki generali spremni za rat s Rusijom, ali kada se dosegne određeni prag neranjivosti.

Američko vodstvo svjesno eskalira sukob s Iranom i Rusijom. Ovo je još jasnije ako shvatimo da Washington ciljeve više ne može ostvariti isključivo ekonomskim i političkim sredstvima, stoga treba očekivati ​​nastavak vojne eskalacije u Siriji, što je ujedno borba protiv Irana, te u Donjecku protiv Rusije.

Zapravo, SAD i ne skrivaju da je Rusija za njih vojni neprijatelj br. 1. Sve što se događalo proteklih dana je dokaz veće spremnosti za rat, kojem su prethodile akcije Sjedinjenih Država protiv Iraka ili Libije. Zanimljivo je da u Rusiji, čak u ovakvim uvjetima, postoji dio elite koja i dalje podržava liberalizam i globalno gospodarstvo kojim upravlja FED. Ovo je neobjašnjivo, ako američki stratezi sami u svojim doktrinama Rusiju navode kao najvećeg vojnog neprijatelja.

Ako Sjedinjene Države ne glume i otvoreno govore o ugrozi koja dolazi od strane "revizionističke i agresivne Rusije", što u tom slučaju sprečava Rusiju da odgovori na sličan način, posebno ako su sve primjetniji znaci nadolazeće američke i NATO agresije? Rat je prirodan nastavak opće ekonomske krize, kojeg su planirali i izazivali bankari još od vremena Fridrika II Velikog i Napoleona.

Rat nije samo politika koja se vodi drugim sredstvima, to je velika redistribucija profita i izlaz iz ekonomske slijepe ulice drugim sredstvima. Daljnji prosperitet je moguć samo na štetu žrtve. U suvremenoj vanjskoj politici ratu ima apsolutno svrsishodni karakter.

Čemu može koristiti novi rat?

Naime, nije riječ o prihodima, jer su oni već raspoređeni "kako treba", već u stvaranju "globalnog robovskog društva". Ovo je ponavljanje drevnog rimskog modela u kojem su Sjedinjene Američke Države metropola. Slijedom toga, sada "američke legije" i guverneri provode operacije protiv "barbara" i najotpornijih suverenih vladara u najznačajnijim "svjetskim pokrajinama".

U tijeku je prisilno nametanje oblika međunarodnih odnosa prema shemi "gospodari - sluge - robovi", a globalizacija se provodi vojnim i političkim sredstvima. Ovdje nema smisla tražiti pravdu, jer se sve odlučuje isključivo silom.

Glavni problem u odnosima sa Sjedinjenim Državama je da ta zemlja koristi sva sredstva za konsolidaciju "svjetske moći". Nemoguće je ne djelovati, a zemlje koje su meta u američkim doktrinama moraju stvarno ojačati vojne kapacitete.

Štoviše, američki generali i političari već su najavili kampanju protiv Rusije, bez obzira na to kako ruski političari reagirali. Što god se dogodilo, Amerikanci nastoje dodatno ojačati svoj utjecaj u svijetu, a kao izgovor se koriste univerzalnom "ruskom prijetnjom", kako u domaćoj tako i inozemnoj politici. Završetak ovog projekta bit će rat ili "novi detant" s neformalnom kapitulacijom neprijatelja, baš kao što je bilo sa Sovjetskim Savezom.

Kada Amerikanci posredno i izravno govore o pripremi za veliki rat, je li to prazna retorika ili stvarnost? Ovo je ucjena koja ima dvostruku svrhu. Politička ucjena za cilj ima dobivanje pregovaračkih prednosti, dok je s druge strane vodi prava priprema za rat.

Činjenica da je američka vojska spremna ubiti ruske državljane nedavno je demonstrirana. Ovo nije bila "pogreška", već presedan i strateški stav. Bijes se neprestano akumulirao i dogodila se epizoda u kojoj je pokazao pravo lice.

Međutim, ovaj bijes se nije iskalio i zbog toga postao manji. Ovo više nije samo ekonomsko ili geopolitičko pitanje. To je poruka da SAD neće odustati od stvaranja društva utemeljenog na ropstvu i koristit će sva vojna i politička sredstava. Naravno, to će se provoditi korištenjem redovne vojske i posredničkih snaga i opunomoćenika, što su u nedavnom slučaju bili Kurdi.

U slučaju nedavnog napada je službena Moskva priopćila kako zna za napad i da nema gubitaka u ruskom vojnom kontingentu raspoređenom u Siriji, a nekoliko ubijenih ruskih državljana su ugovorno odrađivali poslove za koje nije nadležno Ministarstvo obrane.

No, pitanje je trenutka kada će biti ubijeni i ruski vojni savjetnici ili pripadnici specijalnih snaga i vojne policije. Napadom na ovu borbenu skupinu. Ne ulazeći u medijske napise i nagađanja o broju mrtvih, poruka je američke vojske da će rata biti, čak i ako na suprotnoj strani budu ruski vojnici. Štoviše, ako i budu, tim bolje. Opravdanje "kako je to bilo nužno", da se radilo o "samoobrani" ili "humanitarnom problemu kojeg je trebalo riješiti" već je spremno za konferenciju za novinare.

Otprilike isto misli i njemački ministar vanjskih poslova Sigmar Gabriel, koji je na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu to malo drugačije formulirao. Upozorio je da se svijet početkom 2018. suočava s brojnim sigurnosnim izazovima i prijetnjom velikih sukoba u različitim regijama.

"U međunarodnoj politici se trenutno osjeća nedostatak predvidivosti i pouzdanosti. Rat u Siriji postaje akutna opasnost za naše bliske partnere", rekao je Gabriel, misleći na članicu NATO pakta Tursku.

Naravno, od ostalih prijetnji Gabriel je spomenuo ambiciju Kine za globalnom dominacijom, rusku upotrebu vojne sile, te rastući nacionalizam i protekcionizam.

Podatke koje je objavio Defence News o kupnji 150 000 granata kalibra 155 mm od strane Pentagona, što je narudžba veća 8 puta u odnosu na sve prethodne, zahtjev američke vlade od 6,3 milijarde dolara za provedbu "vojne inicijative zastrašivanja u Europi", što je 85% više nego 2015. godine, Sigmar Gabriel nije spomenuo.

Dakle, imamo dva scenarija. Ili reći zbogom mogućnosti ujedinjene Sirije, multipolarnom svijetu, smirivanju situacije na istoku Europe i Ukrajini i pokušajima da se pronađe zajednički jezik u što više područja ili pozdravimo nadolazeći rat.