Ilustracija
© Youtube/the PeaceDukes
Prijedlozi za stvaranje evropske vojske, ali i sporovi Vašingtona i Ankare, razlog su za rastuću zabrinutost u SAD, a posebno im smeta zbližavanje Turske i Rusije. Savezništvo Rusije i Turske, tvrdi profesor Filip Kovačević, bilo bi najveći geopolitički obrt 21. vijeka koji bi u potpunosti izmijenio sadašnju geopolitičku šahovsku tablu Evroazije.

Novi evropski program pod nazivom "Stalna strukturisana saradnja" (PESKO) koji se odnosi na jačanje odnosa u sferi odbrane i bezbjednosti unutar članica EU, sve više proizvodi disonantne tonove na relaciji SAD - Evropska unija, što je potvrdilo i nedavno pisanje "Fajnenšel tajmsa", koji navodi da je Vašington "zabrinut" zbog vojne saradnje unutar EU.

"Njujork tajms" takođe otkriva da istovremeno postoji i zabrinutost američkog vojno-industrijskog kompleksa zbog mogućih posledica evropskog projekta PESKO, pa su SAD, kako navodi ovaj list, upozorile EU da jačanje vojne saradnje ne koriste kao izgovor za zaštitu evropske odbrambene industrije, ističući kako takve prakse mogu potkopati NATO.

Američka predstavnica pri NATO-u Kej Bejli Hačinson, s tim u vezi je izjavila kako Amerika "ne želi da ova saradnja bude protekcionističko sredstvo za EU", dok se viša zvaničnica Pentagona Kejti Vilbarger nadovezala da SAD ne žele da napori EU "štetno utiču na potrebe NATO-a".

Takođe, Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, pozdravljajući na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji predanost evropskih zemalja na jačanju vojnih kapaciteta, ipak je upozorio da "EU sama ne može zaštititi Evropu" u slučaju rata, dok su se nešto ranije njemačka i francuska ministarka odbrane zauzele za zajedničku evropsku vojsku, uz poruku da odbrana Evrope ne smije zavisiti od SAD, odnosno NATO-a.

Komentarišući za Sputnjik ovakve izjave visokih zvaničnika Njemačke i Francuske, kao i pokušaj stvaranja evropske vojske, Filip Kovačević, gostujući profesor geopolitike i obavještajnih studija na Univerzitetu San Franciska u Kaliforniji, ocenjuje da su one "prvenstveno izazvane reputacionim 'šamarima' koje ove države dobijaju od strane američkog predsjednika Donalda Trampa".
"Tramp dobro zna koliko je Evropska unija zavisna od SAD na polju bezbjednosti i odbrane i to koristi da primora evropske države da kupuju od SAD oružje i usluge mnogo više nego ranije. Trampov pristup međunarodnim odnosima je jednostavan i brutalan: ako kupuješ američke proizvode i usluge i time doprinosiš bogaćenju američkog vojno-industrijskog kompleksa, onda si prijatelj. Ako to ne radiš, onda si loš, i Amerika će ti okrenuti leđa. Evropski lideri nisu navikli na takav tretman (iako se ne može reći da ga nisu zaslužili), pa pokušavaju da kontriraju na raznim nivoima, uključujući i ovaj vezan za vojsku. Ali sve to ide slabo i traljavo", objašnjava Kovačević.
Profesor Kovačević podjseća da Evropska unija istovremeno "ima ogromne unutrašnje probleme vezane za nezaposlenost, migraciju, siromaštvo, organizovani kriminal i korupciju u samom vrhu", napominjući da "samo u Briselu djeluje više od 10 hiljada lobista", što, po njegovom mišljenju, ulaganja EU u neku novu vojnu infrastrukturu svodi na "zamajavanje javnosti".

"Evropska unija nema ni adekvatno političko liderstvo da osmisli i sprovede autonomnu geopolitičku agendu. Takođe, ništa manje nije važno i to što je evropska obavještajna infrastruktura temeljito infiltrirana od strane američkih obavještajnih službi. Siguran sam da postoji čitav niz kompromitujućeg materijala kojima ove službe mogu ucjenjivati 'neposlušne' evropske političare da ne skrenu sa atlantističkog puta. Pomaka nema i neće ga ni biti dok se ne stvori kritična masa građana i građanki širom Evrope koja će zahtijevati korjenite izmjene u funkcionisanju EU. Tada će i pitanje svrsishodnosti NATO-a doći na dnevni red", kaže Kovačević.

SAD se svete Turskoj preko Kurda

Sa druge strane, situacija koja bi potencijalno zaista mogla da ugrozi jedinstvo NATO-a, kako smatra naš sagovornik, odnosi se na sukob na relaciji Ankara-Vašington, pa Kovačević navodi da je posve "jasno da je američka podrška Kurdima u Siriji direktan odgovor i osveta za okretanje Rusiji od strane turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana".
"Po mom mišljenju, plan atlantističkih stratega je bio da izazovu rat između Rusije i Turske. Kada je Erdogan odbio da učestvuje u takvom pogubnom scenariju, napravljen je puč protiv njega. Poslije neuspjelog puča, sada se krenulo na drugi način - pomaganjem snaga koje su usmjerene protiv turske države. Ovdje moram istaći da bi savezništvo između Rusije i Turske, ukoliko zaista bude ostvareno, a to se još ne zna, jer i u Turskoj i u Rusiji agenti uticaja Zapada rade protiv njega, bilo najveći geopolitički obrt 21. vijeka jer bi potpuno izmijenilo sadašnju geopolitičku šahovsku tablu Evroazije", smatra Kovačević.
Kovačević takođe dodaje i da bi rusko-turski savez postao moguć ukoliko bi se "prevazišle neke istorijske teme koje se provlače već stotinama godina, još od pada Vizantije", a kada je, po njegovim riječima, "rusko carstvo pod uticajem zapadnih emisara gurnuto u sukob sa Osmanskom imperijom".

"Naravno, ne samo da bi NATO ovim savezništvom bio ozbiljno uzdrman, nego bi se i cijela Evropska unija morala - zbog ekonomskih razloga - okrenuti prema Istoku. Kada se tome doda i sve jači uticaj Kine, onda bi zaista nastala mogućnost jednog fundamentalnog, istorijskog objedinjavanja Evroazije kao u političkoj viziji francuskog predsjednika Šarla de Gola o zajednici od Lisabona do Vladivostoka(i Pekinga). London i Vašington bi prvi put od smrti Staljina ostali praznih ruku, i njihova hegemonija bi se svela na regionalne razmjere", zaključuje Kovačević.