Izrael je još jednom pokazao i dokazao da je židovski režim glavni izvor sirijske tragedije. Konačno, stvorio se dojam da je Izrael "vodi" istu politiku kao SAD i Turska kada je u pitanju Sirija. Svi tvrde, kao i Washington, da se navodno bore protiv terorista i da ne pokušavaju uništiti Siriju kao državu. Za SAD su teroristi ISIL, za Tursku YPG milicije, a za Izrael je to Hezbollah i razne šiitske milicije koje su sve dale od sebe da na velikom teritoriju nestane takozvana "Islamska država".
Dio međunarodne zajednice je shvatio kako, bez obzira koliko se hrabro borili Sirijci, sami vjerojatno ne bi uspjeli odoljeti međunarodnom konglomeratu terorističkih organizacija, koje su godinama stvarale američke obavještajne službe i Izrael, ali i zemlje kao što su Turska, Saudijska Arabija, Katar i neke države članice EU.
Onda su se pojavili Rusija i Iran, koji su spriječili da se Siriju pretvori u leglo međunarodne napetosti i na Bliskom istoku su suočile s izazovom da unište i zadrže na sigurnoj udaljenosti od njihovih granica militante koji su u službi njihovih geopolitičkih neprijatelja.
Teško je ne primijetiti da su SAD i Izrael na jednoj strani, a da Rusija i Iran na drugoj, zapravo neprijatelji. Stoga te zemlje ne bi smjele jedna drugu zvati "partnerima", iako je ovaj termin nedavno opet koristio Sergej Lavrov, kada je rekao "da se zapadni partneri Rusije u Siriji ne bi trebali igrati s vatrom".
Događaji nakon obaranja ruskog borbenog zrakoplova Su-25 i ubojstva pilota Romana Filipova je pokazao da svijet vrlo slojevit i ne isključuje dugo planirane tajne operacije obavještajnih službi, ne samo američkih, nego i izraelskog režima.
Pogledajmo tijek događaja i kako su se razvijali. "Netko" obara Su-25 i "netko" ubija ruskog pilota Filipova, iako se sam raznio granatom, okružen bandom islamističkih militanata koji su otvorili vatru na njega.
Sve se događa u turskom dijelu "zone za de-eskalaciju sukoba" u pokrajini Idlib. Slijede dvije odmazde, jedna iz zraka ruskog zrakoplovstva i snaga za specijalne operacije, očito mješovitog sastava u kojima nisu bili samo Sirijci i Rusi, koji su doslovno uništili proturske skupine na području pada Su-25.
U svakom slučaju, internet je pun usporedbe snimaka na kojima se Turci, ili Turkomani, otvoreno raduju i smiju nad mrtvim tijelom pilota Filipova.
Nakon toga slijedi američka akcija protiv provladinih sirijskih skupina. Brojne ukrajinske stranice i nejasni izvori tvrde kako je skupinu ruskih boraca pod vodstvom Igora Strelkova, poznatog po borbama u Slavjansku i Donjecku, gađao američki zrakoplov i navodno uništio "200 ruskih vojnika iz privatne vojne tvrtke Wagner" i slično. Kao što su s pravom primijetili korisnici društvenih mreža, ova je tema potpuno potisnula obaranje ruskog zrakoplova i smrt pilota Romana Filipova, a svi su raspravljali o američkim zračnim udarima o kojim se ne zna ništa. Pentagon je objavio dvije snimke. Na jednoj se vidi uništavanje tenka, a drugoj topničke bitnice s jednim artiljerijskim oruđem, navodno haubice kalibra 155 mm.
Postalo je jasno da se ušlo u fazu propagandnog i informacijskog rata. Onda se dodalo kako su udari provedeni "na obali Eufrata", ali su to bili šiiti, a ne sirijska vojska, koja je otišla ranije. Neizravnu potvrdu su dala i izvješća iranskih medija, ali nijedan od onih iza kojih stoji vlada u Teheranu.
U pravilu, Iran potvrđuje samo svoje gubitke i gubitke šiitskih dragovoljaca. To ne znači da u Siriji "ne može biti" pripadnika bilo koje ruske vojne tvrtke ili dragovoljaca iz Rusije. Isto tako, to ne znači da oni u Siriji ne mogu poginuti, ali je pitanje tko ih je tako precizno postrojio u jednu liniju?
Također treba znati da tamo gdje služe iranski vojni savjetnici postoji mala vjerojatnost da ih se na istom mjestu okupi više od dvojice ili trojice, a sada govorimo o 10 vojnih savjetnika iz Rusije. I malo je vjerojatno da će s tako značajnom zapovjednom strukturom iz Irana ijedan Rus pristati djelovati pod zapovjedništvom iranskih savjetnika. Naravno, možemo uzeti izvješća američke televizije CBS koja citira neimenovanog predstavnika Pentagona i vjerovati u ovu priču.
Potom dolazi izravno sudjelovanje Izraela u ratu na strani terorista s dva ili čak tri izraelska napada na periferiji Damaska, na neku vrstu "zapovjednog sjedišta Irana", iako je to bilo mjesto za pregrupiranje sirijske vojske.
Ali ovoga puta, što je bio drugi slučaj u nekoliko tjedana, Izraelci su pali pod sirijsku vatru. Sirijci tvrde da su oborili nekoliko izraelskih zrakoplova, a Izrael je bio prisiljen priznati gubitak jednog F-16, jer s fotografijama spaljenih ostataka zrakoplova koje su preplavile internet nije mogao drugačije.
Ne znamo koliko je Izrael na kraju izgubio zrakoplova i gdje su pali, ali se zna da je zbog ruske i iranske pomoći sirijska protuzračna obrana sve modernija.
No, pozornost se tada usmjeruje na činjenicu da su Sjedinjene Države bezuvjetno stale uz Izrael i dale naslutiti da Rusija "treba otići iz Sirije".
Ali su Iran i libanonski Hezbollah dali svoje tumačenje, što je ujedno bio odgovor Washingtonu.
"Obaranje izraelskog F-16 označava promjenu statusa quo u regiji i ulazak u novu stratešku fazu", priopćili su iz Teherana i Beiruta.
Tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana, Ali Shamkhani, 11. veljače je rekao: "Vremena nekažnjenih udara su završena. Jedini način za suzbijanje američkih akcija, cionističkog režima i njihovih pristaša jest nastavak strategije otpora. Cionistički režim mora biti spreman snositi posljedice za agresiju na Siriju."
Ukratko, ono što se dogodilo i zašto Iran i šiiti pridaju veliku važnost odgovorima sirijske protuzračne obrane je bilo što su Izraelci tvrdili da je iranski dron ranije ušao u "njihov zračni prostor". To je obična glupost, jer se i prema izraelskim izvorima incident dogodio na okupiranoj Golanskoj visoravni, a po svim međunarodnim standardima to je područje i dalje zračni prostor Sirije, a ne Izraela.
Međutim, izraelski režim govori o "iranskim objektima" i slično, koje je gađao kao "odgovor na iransku agresiju". Izraelske snage tvrde da su u zračnim udarima uništile "četiri iranska položaja i osam sirijske vojske", uključujući i "glavni zapovjedni bunker" sirijskih snaga. 11. veljače je izraelski ministar obavještajnih službi Israel Katz zračne napade na objekte vladinih snaga na sirijskom teritoriju nazvao "jasnim signalom" Iranu.
Upozorio je "kako izraelska strana neće prihvatiti iransku vojnu nazočnost na izraelskom pragu i da će snažno osujetiti svaku daljnju provokaciju".
"Oni znaju gdje smo pogodili i trebat će im neko vrijeme da shvate, procijene i zapitaju se kako je Izrael saznao za te ciljeve. To su skriveni objekti, ali imamo obavještajne službe i prilike da saznamo sve što se tamo događa, a jučer smo to dokazali da se izraelska strana nikada neće pomiriti s iranskom vojnom nazočnošću "na našem pragu" i odlučno će zaustaviti daljnje provokacije", izjava je izraelskog ministra za obavještajne službe.
No, iz reakcija iz Teherana i Hezbollaha se može shvatiti da je Israel Katz pretjerao, iako to ne znači da nije bilo gubitaka u izraelskim zračnim udarima na sirijsku vojsku, Irance i šiitske dragovoljce.
Istoga dana je Ali Shamkhani odbacio tvrdnje Tel Aviva, ističući da Iran ima "savjetodavnu, a ne vojnu nazočnost u Siriji". Što su kasnije ponovili u Ministarstvu vanjskih poslova Irana, Revolucionarnoj gardi, odakle je stiglo priopćenje kako "Izraelci lažu" i da Iran nema vojsku u Siriji, jer je sirijska vojska sama sposobna braniti sirijski teritorij.
Doista, sve u "bajci" Izraelaca o iranskoj letjelici iznad Golana zvuči kao izgovor, kao pokušaj da se sakrije činjenice da je Izraelu bio zadatak da na neki način "iznenadi" Iran na 39. godišnjicu Islamske revolucije.
Čak se postavlja pitanje zašto je to učinio obavještajni ministar Israel Katz? Ovakve izjave uglavnom daje ministar obrane, Avigdor Lieberman, koji je 28. studenog 2017. rekao: "Istina je da postoji veliki broj iranskih stručnjaka i savjetnika, ali na sirijskom teritoriju nema iranske vojne sile."
Nekoliko tjedana prije izjave Liebermana BBC je izvijestio kako Iran navodno gradi stalnu vojnu bazu u Siriji, navodeći kao izvor zapadne obavještajne izvore. Još ranije, u rujnu 2017. godine, Izrael pozvao Rusiju i SAD da u bilo kojem sporazumu o prekidu vatre spriječe iransku prisutnost ili prisutnost bilo koje od šiitske milicije pod utjecajem Irana da djeluju na jugu Sirije, blizu izraelske granice.
Izrael je svoj zahtjev iznio tijekom pregovora koji su prethodili sporazumu o prekidu vatre u srpnju, ali Moskva je sve ove zahtjeve na kraju odbila.
Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je podsjetio Tel Aviv "kako je prisutnost Irana u Siriji legitimna". Nakon toga je ove optužbe nastavio iznositi izraelski premijer Benjamin Netanyahu. U tom smislu je izjava Liebermana iz studenog pobila Netanyahua i izraelskog premijera, namjerno ili ne, otkrila kao lažova. Sada ministar obavještajnih službi Israel Katz opovrgava ministra obrane, iako je malo vjerojatno da Lieberman toga nije svjestan.
A što je sa Sjedinjenim Državama i njihovom izjavama i prijetnjama Rusiji? Buka oko navodne akcije od 7. veljače u kojoj su "Amerikanci uništili Ruse" je dio iste propagande.
Štoviše, arapski i ukrajinski izvori su objavili snimke s "leševima privatne vojne tvrtke "Wagner", što je zapravo bila snimka ubijenih militanata "Islamske države" koje su ubijeni u borbama u pokrajini Idlib, na granici s Hamom. Telegram kanal "Major i General" (Telegram: Contact @mig41), kojeg su prema nekim izvorima stvorili veterani ruskih specijalnih snaga, objavio je snimku izvornog videozapisa s ubijenim borcima.
U kontekstu vojnih operacija u Siriji, prema svim saznanjima ruske postrojbe, kao i vojne tvrtke, obično napadaju s ne više od 60 do 75 ljudi. U praksi privatnih vojnih tvrtki se ne koriste velike jedinice. Militanti ostalih takvih tvrtki u svijetu obično rade s malim borbenim skupinama, koje se u kratko vrijeme mogu prebaciti s jednog mjesta na drugo.
"Znanje" o vojsci vojnih blogera još više iznenađuje. Prema onome što pišu po internetu, tvrtku "Wagner" navodno čine veterani GRU snaga Glavnog stožera ruske vojske i ovaj odjel nadzire njihove aktivnosti.
Prema blogerima, "postoji visoka vjerojatnost da je GRU bacio borce "Wagnera" u borbi na otvorenom terenu, bez zračnog izviđanja, topničke baražne vatre, bez zračne podrške i protuzračne obrane". Takvo što je nemoguće, ako itko poznaje samo dio onoga što se uopće može znati o odjelu GRU ruske vojske. Plaćenici koji su umrli u Siriji su 8. veljače bili tema rasprave u Pentagonu.
"Nemamo informacije o gubicima ruske vojske. I ne namjeravam razgovarati o lažima i spekulacijama Neprestano smo u kontaktu s ruskom vojskom. Prije početka napada su predstavnici koalicije upozorili predstavnike ruske strane o nazočnosti "Sirijskih demokratskih snaga". U tu svrhu je korištena linija za sprečavanje sukoba. Redoviti kontakt s ruskom stranom je održan prije, tijekom i nakon napada. Ruska strana nas je uvjerila da neće sudjelovati u borbi sa snagama koalicije", izjavila je glasnogovornica Dana W. White.
Ispada kao da su SAD "pitale" Rusiju da djeluju u Siriji. 12. veljače se saznaje za dijelove izvješća glavnog inspektorata Pentagona o "opasnim manevrima" ruskih zrakoplova u blizini američkih, koji "povećavaju rizik od nenamjernog pucnjave".
"Ruska vojna nazočnost u Siriji je nastavila komplicirati operacije koalicije protiv ISIL-a. Ruski zrakoplovi, kao i prije, prave opasne manevre u blizini američkih zrakoplova", navodi se u izvješću.
Pentagon je također rekao kako rusko vodstvo "ponavlja da je rat protiv ISIL-a zapravo gotov, pa stoga SAD i saveznici moraju napustiti Siriju".
"S tim u vezi, moguće je da će iduće godine koalicijske snage biti podvrgnute povećanom pritisku kroz diplomatske i vojne kanale kako bi ih se natjeralo da napuste Siriju", rekli su u američkom Ministarstvu obrane i dodali kako "ruska vojna nazočnost u Siriji komplicira borbu protiv ISIL-a".
Ova izjava je lažna, ali i apsurdna, jer postoje brojni dokazi o akcijama spašavanja i evakuacije terorista, ne samo Islamske države, nego i drugih terorističkih grupa, koje su provele američke snage i njome se moraju zabaviti vojska i diplomatsko osoblje.
Ovdje je važno naglasiti da su Sjedinjene Države i Izrael u razdoblju od 1. do 11. veljače, izmjenjujući izravne vojne operacije i zračne napade, toliko eskalirali situaciju da je jasno kako cilj može biti samo protjerivanje Rusije i Irana iz Sirije.
Ali tu su i reakcije na ovu strategije, ne samo od strane Irana. Ministarstvo vanjskih poslova Rusije u priopćenju optužuje Izrael da destabilizira situaciju i poziva Izrael i Siriju na suzdržanost.
"Treba bezuvjetno poštivati suverenitet i teritorijalni integriteta Sirije i drugih zemalja regije. Apsolutno je nedopustivo stvarati prijetnju po živote i sigurnost ruskih vojnika koji su u Siriji na poziv legitimnih vlasti kako bi im se pomoglo u borbi protiv terorista", priopćila je Moskva.
Izrael nije skrivao svoje nezadovoljstvo zbog ruske izjave, ali to je ono za što su se borili i ušli su u sukob. Sjedinjene Države i Izrael su očito koordinirali svoje udare, koji su provedeni na 39. obljetnicu Islamske revolucije u Iranu, 11. veljače.
Izrael je mlada država i ne postoji niti jedno stoljeće u ovom obliku i zaboravlja povijest Perzijskog carstva, koje danas utjelovljuje Iran. Izraelski režim bi trebao znati da Iran ne zaboravlja na osvetu, a iranska osveta, povijesno, zna čekati stoljećima.
Zanimljiva je slučajnost da su 11. veljače Kurdi na sjeveru Sirije pogodili turski vojni helikopter. Na kraju, moguće je da je ovo bila "poruka" Izraela i Sjedinjenih Država Turskoj, koja se usudila surađivati s neprijateljem.
No, kako će odgovoriti Rusija, veliko je pitanje. Nije čudo da sada vlada tišina zbog "stotina ubijenih Rusa", "prokletih ratnika iz Ukrajine i Igora Strelkova", dok traje predizborna kampanja u Ruskoj Federaciji.
Na društvenoj mreži "VKontakte" postoji grupa ruskog govornog područja "Lovci na ISIL", borbene skupine koja je zaista prisutna na terenu i svim bojištima.
"Što su bliži izbori, to su zastrašujući detalji koji se objavljuju", tako su članovi grupe reagirali na" buku oko "Wagnera". Ali ovo je unutarnje rusko pitanje na temu navodnog napada na "Wagner", dok odgovor treba dati isključivo u Siriji. A kakav će biti odgovor Rusije, ako ga uopće bude, ne može se predvidjeti.
Ulazi su u fazu sukoba Siriji u kojoj rat eskalira i prijeti izravnim sukobima između SAD-a i Turske, Izraela i Irana, pa čak i između Sjedinjenih Država i Rusije. Smanjiti opasnost može samo diplomacija na visokoj razini, što mora biti popraćeno uvjerljivom prijetnjom uporabe sile.
Zajednička odlika svih vojnih akcija je sudjelovanje Rusije. Ruske trupe podupiru Assada u ofenzivi, a zajedno s Iranom mogle bi podržati sirijsku ofenzivu protiv američkih saveznika Kurda istočno od Eufrata. Ruski predsjednik Vladimir Putin je dao Turskoj zeleno svjetlo za ofenzivu protiv Kurda, dok je u razgovoru s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom zaustavio borbu između Izraela, Sirije i Irana.
Putin pokušava ojačati položaj Rusije kao dominantne sile u Siriji, čime bi Rusija postala najvažniji igrač na Bliskom istoku. Sve to radi na štetu Sjedinjenih Država. Njegov pokušaj održavanja konferencije prošlog mjeseca pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda nije bio okrunjen uspjehom. No, ipak je ojačao položaj Rusije kao arbitra u brojnim sukobima u Siriji, koje sada može rasplamsati ili ih smiriti.
Kao i uvijek, jedan od Putinovih glavnih alata je igra u kojoj sklapa sporazume s Turskom i Sjedinjenim Američkim Državama o "zonama za de-eskalaciju" na sjeveru i jugu Sirije, a zatim dopušta sirijskim i iranskim vojnicima da ih napadaju.
Iako s taktičke točke gledišta američke trupe čak i mogu zaštititi određena područja na istoku i jugu Sirije, Trumpova administracija nema poluge da ostvarila svoje ciljeve u toj zemlji. Deklarativno je jedan od tih ciljeva spriječiti oživljavanje "Islamske države", čije se jedinice čuvaju i pripremaju za nove zadaće, a ključni je cilj spriječiti da Iran stekne uporište u Siriji. Iran ne misli ostati u Siriji, posebice ne u sunitskim područjima, ali je već počeo obnavljati cestu od iračke granice do Al-Mayadina i Deir Ez-Zora, odakle se dalje ide prema Hami, Homsu i Damasku, sve do Beiruta.
SAD i dalje promoviraju nastajanje novog političkog poretka u kojem neće biti mjesta za Bashara Al-Assada, ali on mora pasti silom, jer je velika vjerojatnost da će pobijediti na prvim izborima, i to uvjerljivo. Izrael također ne može postići svoj strateški cilj i prisiliti na povlačenje iranske savjetnike i milicije iz Sirije.
S druge strane, Rusija, Iran i Turska smatraju da će s vremenom moći protjerati SAD iz Sirije. To će omogućiti Turcima da poraze Kurde, Assad će dobiti priliku da uspostavi punu političku kontrolu nad zemljom, a Iran možda neće izgraditi baze po Siriji, ali će ojačati utjecaj u toj zemlji i cijeloj regiji.
SAD i Izrael imaju samo jednu opciju, ali se čini da nemaju snage provesti je u djelo. To znači da za ostvarenje svojih ciljeva moraju ojačati vojne i diplomatske napore, ali ne znaju odgovor na pitanje hoće li, kada i kako Rusija i Iran odgovoriti na njihovu agresiju u Siriji?
Komentari čitatelja
na naše novosti