Sirija
© AMER ALMOHIBANY / AFP / GETTY
SAD, Francuska i Velika Britanija su poručili kako su spremni na takozvanu ciljanu vojnu akciju protiv Damaska ako se dokaže da su vladine snage koristile kemijsko oružje. Među napadima koji će se istraživati je onaj od nedjelje, za kojeg aktivisti bliski terorističkim skupinama, inače glavni izvor informacija zapadnih kancelarija, tvrde da je u njemu ubijeno jedno dijete i da je imalo simptome koji odgovaraju izloženosti organizma kloru.

Britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson rekao je da njegova zemlja neće mirno promatrati kemijske napade, ranije je prijetio i francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji bi s američkom koalicijom zračne udare i napade krstarećim projektilima, umjesto uništavanja terorističkih skupina, trebala usmjeriti na sirijsku vojsku.

Scenarij je već spreman. Naime, iako se Assad riješio svih zaliha sarina, kako je dogovoreno 2013. godine, sada je otkriveno kako mu je Sjeverna Koreja između 2012. i 2017. poslala najmanje 40 neprijavljenih pošiljki s mogućih komponentama za kemijsko oružje. Vijest je objavio The New York Times, a koji je imao uvid u izvješće tima stručnjaka koji nadziru provedbu sankcija Ujedinjenih naroda nametnutih Pyongyangu. Kako bi vijest bila vjerodostojnija, The New York Times dodaje kako su sjevernokorejski raketni stručnjaci viđeni u postrojenjima za proizvodnju kemijskog oružja u Siriji. Dokaz je i činjenica da su gradske vlasti u Damasku 2015. jednom parku dale ime po bivšem sjevernokorejskom vođi Kim Il Sungu. Dakle, sve je spremno i napad može početi. No, hoće li Francuzi, Britanci ili američki zrakoplovi bombardirati i raketirati sirijske trupe ili rezidenciju sirijskog predsjednika? Naravno da neće, a zna se i zašto. Osim toga, samim zračnim ili raketnim udarima ne bi postigli ništa, a SAD i zapadni američki partneri u Siriji imaju samo jednog saveznika. To su Kurdi, ali su oni slabi i pod pritiskom Turske bi uskoro mogli tražiti pomoć Rusije.

Za francuskog političkog analitičara Fabricea Balanchea s Instituta Hoover je to razlog zašto Rusija u ovom trenutku nema razloga pristajati na nikakve kompromise u Siriji, pogotovo jer je ovaj rat za rusku vojsku jeftin, dok ujedno promiče prodaju ruskog oružja. No, to su sekundarni razlozi.

Sirijska kriza se brzo iz lokalnog sukoba razvila u regionalni, jer su se u nju uključili Saudijska Arabija, Turska, Izrael, Katar i Iran, a onda je prešla na višu razinu, osobito nakon što su se u rat uključile Sjedinjene Države i Rusija.

Rat traje sedam godina, a Saudijska Arabija i Turska u nekim regijama podupiru teroriste za koje je borba već postala smisao života. Oni nisu spremni položiti oružje, a vlada Bashara Al-Assada nije spremna pregovarati o predaji vlasti ovim skupinama.

Savez Rusije i Irana nije ograničen samo na Siriju. Cilj Moskve i Teherana je smanjiti američki utjecaj u regiji, ali i vršiti pritisak na Saudijsku Arabiju kako bi Rijad održavao cijene nafte na prihvatljivoj razini.

Naravno, tu je i suradnja Rusije i Irana s Turskom, koja stvara velike napetosti između Washingtona i Ankare.

Francuski stručnjak tvrdi kako je Moskva dopustila Ankari da napadne Kurde, tako da ih se prisili da zaštitu od Rusije i prekinu njihov savez sa Sjedinjenim Državama.

Washington i Izrael očajnički i pod svaku cijenu želi smanjiti utjecaj Irana u regiji, zbog čega su američke trupe ostale na sjeveru Sirije.

Međutim, Sjedinjene Države su u neugodnom položaju, jer su im Kurdi jedini i slab saveznik. Ali povlačenje američkih vojnika bi značilo pobjedu Rusije i Irana, al i dokaz slabosti koju si Washington ne može priuštiti.

Za Rusiju, unatoč smrti nekoliko desetaka njezinih vojnika, Sirija ipak nije Afganistan. Njezine redovite snage su koncentrirane u bazama u Latakiji i Tartusu. Ovaj rat je za Rusiju jeftin i ne probija redoviti vojni proračun, a omogućava ruskoj vojsci da testira oružja i promiče njihovu prodaju.

Rusija nije spremna na kompromis, jer vjeruje da će se Sjedinjene Države uskoro povući. Pentagon ima samo 2000 vojnika na sjeveru, gdje može izgubiti svoje kurdske i arapske saveznike i gdje lokalni stanovnici žele povratak sirijske vlasti.

Ključni će biti i izbori u Iraku u svibnju, jer će nova vlada vjerojatno zahtijevati povlačenje američkih vojnika, a nadolazeći američki izbori za oba doma Kongresa mogu smanjiti ovlasti Donalda Trumpa.

Jedino nepredviđeno što se može dogoditi je da se rasplamsa sukob između Izraela i Irana. Ako se Izrael odluči na ovaj rat, prva stvar iz Irana će biti napad na izraelskog američkog saveznika, koji je na dometi iranskih projektila.

Podsjetimo da je Washington u sličnoj, iako ne i istoj situaciji, pod Reaganom 1984. godine povukao svoje postrojbe iz Libanona. Sada je samo pitanje je li američka vojska toliko ojačala da može ostati u Siriji i Iraku, gdje su američke baze sa svih strana okružene lokalnom šiitskom armijom, da si može priuštiti rat protiv Irana? Moskva u takvoj situaciji može igrati ulogu arbitra između Sjedinjenih Država i Irana, sugerira Fabrice Balanche.

No, kako se razvila situacija, Rusija bi u toj ulozi vjerojatno igrala na kartu da američkim trupama osigura "častan izlaz" iz ove situacije.