Zlatko Dizdarević
O. J. Spajić: Što mislite o mainstream medijima po pitanju izvještavanja o sukobu u Siriji i zašto su izgubili objektivnost i transparentnost?
Zlatko Dizdarević: Jedan od bitnijih razloga što planetarni neo-imperijalni koncept ovladavanja svijetom pobjeđuje silom jeste u činjenici da je eksplozija informativnih tehnologija, u svojoj suštini kapitalna, uspješno stavljena pod kontrolu korporativnih centara moći. Mainstream mediji su postali udarna pesnica "pranja uma" u skladu s interesima najjačih. Tragom toga zanatski principi na kojima je počivalo nekadašnje novinarstvo ne samo da su poraženi, već su i ismijani, a ono što se nekada zvalo profesionalnim novinarstvom u stanju je kliničke smrti. "Interesna istina" definitivno je i ciljano nametnuta umjesto istine zasnovane na onih čuvenih pet pitanja na koja je morala da odgovori svaka vijest. Posebno pitanje "Zašto?"
O. J. Spajić: Zašto je Sirija toliko važna na geopolitičkoj šahovskoj ploči?
Zlatko Dizdarević: Iz današnje perspektive promatrano, Sirija u samom početku takozvanog "Arapskog proljeća" možda i nije bila ovoliko bitna koliko je u međuvremenu postala. Naravno, trebalo ju je rušiti podjednako kao Irak, Libiju, "onaj" Egipat... Tri su se nova razloga u međuvremenu profilirala kao povod za sve što je dovelo do ovoga što danas imamo: Prvi je istina da u Siriji operacija planirane manipulacije mogućim buđenjem, nazvana groteskno "Arapskim proljećem" nije uspjela onako kako je zamišljeno (kao u Libiji, Iraku pa i Egiptu), pa su se Zapad i Amerika sa zalivskim vazalima našli pred porazom, a Rusija, Iran, Assad i ostali saveznici pred pobjedom. To se, iz vizure onih što su poraženi ne može ni zamisliti, a kamo li prihvatiti. Drugo, cijela storija je direktno pokazala da se Rusija ponovo vratila na veliku svjetsku scenu kao relevantan i jak igrač. I tu je Zapad ostao zatečen. Time se okončava period monocentrizma u svijetu, neupitan za SAD od kraja hladnog rata do danas. Treće, eventualna vojna, pa tako i politička pobjeda Sirije kroz opstanak cjelovite države i pravo na vlastito unutrašnje uređenje, veliki je i ohrabrujući signal mnogima još uvijek potlačenima po svijetu da je to - moguće!
O. J. Spajić: Da li je Donald Trump progutan od strane duboke države (deep state)?
Zlatko Dizdarević: Definitivno jeste, uz niz vlastitih "zasluga" što je to tako. Posljednjim, ovakvim promjenama na čelu State Departmenta i CIA-e, on je postao i de facto tek pijun u tom razornom sistemu. Uz iluziju da on time vlada.
O. J. Spajić: Koliko je realna izravna američka intervencija u Siriji i kakve bi posljedice mogle biti ako se to dogodi?
Zlatko Dizdarević: Danas mnogo realnija nego minulog ponedjeljka. Posljedice mogu biti katastrofalne jer je izvjesno da Putin neće ispuštati iz ruku ono što je zapravo već osvojio ne samo u Siriji, već i mnogo šire u regionu. Ne treba zaboraviti da on u svemu tome nije više sam na globalnoj sceni dok Washington danas iskrene saveznike broji na prste jedne ruke. Mnogo je onih objektivno moćnih koji znaju da se odnos snaga u svijetu već promijenio.
O. J. Spajić: Kakvu budućnost očekuje pokrajinu Idlib i može li se ona u potpunosti osloboditi od terorističke prisutnosti?
Zlatko Dizdarević: Zapad, Zemlje Zaliva i Turska će sve pokušati da od Idliba stvore enklavu trajno nastanjenu teroristima koji su već unutra i pristižu poraženi iz Istočne Ghoute. Ukoliko na vrijeme ne shvate da je to apsolutno neprihvatljivo i za Assada, i za Ruse i Iran, cijela storija završit će se kao i sa Ghoutom - porazom terorista bez obzira na strašnu svjetsku propagandu neviđenih razmjera. Idlib zato, uz nove skandalozne prijetnje Nikki Haley u UN može da postane upaljač za razorni finale sirijske drame s globalno katastrofalnim posljedicama. Nažalost, nisam siguran da "nova politička pamet" u Washingtonu dotle dobacuje.
O. J. Spajić: Kakav odgovor će biti na kurdsko pitanje u Siriji i na ilegalne američke vojne baze s druge strane Eufrata?
Zlatko Dizdarević: Kurdi će, nažalost, kao i uvijek do sada biti tek kolaterala u tuđim igrama. Njihova potreba pretrčavanja na ovu ili onu stranu uz lažna obećanja velikih i u nadi da će se time približiti svom trajnom rješenju može se razumjeti, ali je za to trajno rješenje - ma kako ga oni dimenzionirali - pored emocija potrebno i više mudrosti i realnosti. A priča s ovom i onom stranom Eufrata samo je dio u storiji o globalnom finalu sirijske drame već prelivene izvan granica ove države.
O. J. Spajić: Koliko daleko su Rusija, Iran i Hezbollah spremni ići u obranu cjelovitosti Sirije?
Zlatko Dizdarević: U obranu cjelovitosti Sirije ne bi išli nikada "do kraja" po svaku cijenu da je samo o tome riječ. Situacija je ovdje sada drugačija: I jedni i drugi i treći u Siriji brane prevashodno svoj interes, kratkoročni i dugoročni u već osvojenim uslovima koji su za njih povoljniji nego ikada prije. Te interese u koje se uklapaju i oni sirijski, ali ne kao prevashodni, prije svega Rusija i Iran branit će mnogo žešće nego što se i slutilo da je moguće prije pet-šest godina. Njihov interes, zapravo, brani i samu Siriju.
O. J. Spajić: Možemo li očekivati napad Izraela na Libanon radi Hezbollaha i kakav bi bio ishod toga rata?
Zlatko Dizdarević: Nažalost možemo ali ne isključivo "radi Hezbollaha" kao takvog. Izrael u Libanonu ima razloga za osvajanje i pored Hezbollaha samog po sebi. Prvi je njihova vječita doktrina obrane u kojoj se sigurnost brani na vanjskim granicama, odnosno teritorijama izvan Izraela. Jordan je davno "smiren" Sporazumom iz Camp Davida, a Sirija okupacijom Golana. Ostaju jug Libanona s Hezbollahom i Gaza s Hamasom. Hamas je pod njihovom kontrolom i suprotstavljen Abasu i Ramallahu, a "terorističke provokacije" iz Gaze od početka služe Izraelu za vječito blokiranje tzv.mirovnog procesa i stvaranje države Palestine. Okupacija juga Libana kao stomaka Izraelu i ilegalnim naseljima na okupiranim teritorijama propala je 2006. godine i od tada se priprema ponovo. Problem je što je Hezbollah sada mnogo jači vojno i osposobljeniji organizaciono. Ujedno je i uspješno politički inkorporiran u libanonsku državu. Funkcionalan su dio tamošnjeg političkog sistema, u Parlamentu i u koaliciji s kršćanima. Ipak, novi razlog za podizanje tenzija i kao uvod u moguću eskalaciju odnosa tamo, sve do rata, jesu velika nova nalazišta plina i nafte u moru ispred obala dvije države. Izrael liniju razgraničenja na moru, pa tako i mjesta nalazišta, vidi drugačije od Libanona što je dovoljno za novu i potpunu destabilizaciju Libanona. Za radikale u Izraelu to je već dobitak. Napadom na Libanon sretni bi bili i novi prijatelji Izraela u Rijadu koji su ogorčeni stabiliziranjem unutrašnjih odnosa u Libanonu između sunita, šiita i kršćana.
O. J. Spajić: Do kada će licemjerno nedemokratska Saudijska Arabija biti prijatelj Zapada i zašto Zapad zatvara oči pred tragedijom u Jemenu?
Zlatko Dizdarević: Prilično logično, sve dotle dok im uzajamni interesi na tržištu nafte, plina i oružja budu komplementarni. Istinska demokracija i ljudska prava tu se nikoga od njih ne tiče. Danas je u svijetu korporacija i brutalnih interesa što se realiziraju silom, obična floskula. Temeljni principi međunarodnog prava su mrtvi. Podjednako kao što su eutanazirani i Ujedinjeni Narodi. Jemen je u svemu tome samo kolaterala kojom se mora zaštiti interes Saudijske Arabije i spriječiti u taj region prodor Irana, sutra i Rusije, Kine...
O. J. Spajić: Usporedivši Beirut i Damask danas s vašim prvim posjetama Bliskom Istoku koje su najveće razlike i promjene u ljudima i gradovima dogodile?
Zlatko Dizdarević: Libanon je zemlja čija se sudbina oduvijek primarno određivala izvana. Bejrut je osamdesetih godina, kada sam tamo otišao prvi put kao novinar, bio mnogo "razoreniji" iznutra nego izvana, usprkos ratu i borbama armija, falangi, stranaka, milicija.... Danas je Libanon iznutra mnogo kompaktniji, s mnogo više osjećanja za jedinstvenu državu nego prije. Koalicije su više razložno-interesne nego vjerske, sektaške i etničke. Pojednostavljeno govoreći oni kao da izlaze iz faze u koju, recimo, Bosna i Hercegovina ulazi nakon rata krupnim koracima, sada već i slijepo. Tamo se danas shvaća da je business u zajedničkom interesu, a ne vječitoj uzajamnoj proizvodnji animoziteta, sukoba i mržnje.To, naravno, mnogima u svijetu ne odgovara.
U Damasku se, nažalost, i pored duge tradicije starih vrijednosti, dobrih i stabilnih unutrašnjih odnosa i mimo autoritarnog režima - mada uočljivo "mekšeg" uoči rata nego prije deset godina - sada naslućuju pojave kojih smo se nagledali i u nas: Nova klasa profitera koju rađa rat, lažni heroji i patriote, razorni pritisak sa strane mentaliteta koji uzdrmava tradicije starog Damaska, manje tolerancije i orijentalnog šarma. Sve nam je to poznato. Razlika je u tome što oni ipak, vidljivo i neupitno, baštine pet hiljada godina grada u kontinuitetu i svega onoga što to sa sobom nose i kao gen i životni kod. Damask će opstati.
Razgovor za portal Logično vodio: Orsat Juraj Spajić
Komentari čitatelja
na naše novosti