"Uslijedit će ozbiljne političke i ekonomske posljedice, a Mađarska je blizu da više ne bude dio EU", kazao je Ákos Hadholm.
Orbanova pobjeda se površno pojašnjava argumentima kako igrao na kartu obrane Mađarske od izbjeglica i suprotstavio se Georgu Sorosu, što jest točno, ali se zaboravlja da je Orban Mađarsku izvukao iz krize, da zemlja godinama ima stalni gospodarski rast od 4%, da je doslovno protjerao MMF iz Mađarske i uspostavio državni nadzor nad Središnjom bankom, djelomično i državnim medijima, a one za koje je smatrao da djeluju protiv interesa Mađarske je uskratio licencu za emitiranje.
Ovi su izbori u konačnici bili dokaz plebiscitarne podrške mađarskom premijeru i njegovoj stranci i to nitko ne može osporiti. Međutim, sukob Orbana i Bruxellesa, nevladinih udruga i Georga Sorosa ne traje od početka izbjegličke krize.
Naime, još 2011. je Viktor Orban optužen da utjecajem mađarske države krši neovisnosti i autonomiju Središnje banke Mađarske. Europska komisija je tada rekla kako se ekonomska stabilnost može postići samo ako politika nema nikakvog utjecaja na rad banaka.
Europska komisija je tada optužila Mađarsku i za kršenje dogovora između zemalja članica EU. MMF je poruči kako je "zabrinut" za daljnji tijek događaja te prekinuo pregovore o pomoći, tako da je premijer Orban bio prisiljen povući odluke izglasane u parlamentu i predložiti novi nacrt Zakona o poslovanju u lipnju 2012. Taj je zakon u određenoj mjeru bio usklađen i dogovoren s "Trojkom" s ciljem da se otvore pregovori o daljnjoj pomoći Mađarskoj od strane MMF-a, koja je tada tek izlazila iz krize. Orban je vješto igrao i dobio na vremenu, da bi sredinom 2016. poručio kako je Mađarska prije vremena otplatila dug MMF-u. Novac za otplatu posljednje rate mađarska vlada osigurala je od neiskorištenog dijela kredita i izdavanjem državnih obveznica. Čim je otplatio dug, Orban je pozvao MMF da zatvori svoj ured u Budimpešti, čime je stekao neviđenu popularnost među biračima.
"Era kolonizacije je gotova. Nema više ekstraprofita. Mađarska je neovisna i suverena zemlja. Razdoblje kolonizacije je gotovo. Kresanje cijena komunalnih usluga, eliminacija stranog kreditorskog režima i spašavanje obitelji i njihovih domova su naši nacionalni ciljevi. Mađarska je spašena od kolapsa kakav je zahvatio Grčku i državne financije opet imaju solidne temelje. Banke i velike tvrtke koje imaju monopol u Mađarskoj morat će se naviknuti na novu situaciju", rekao je 2016. Orban i dodao kako je Mađarska je izašla iz recesije.Mađarska je 2018. rasla osmu godinu zaredom po stopi od četiri posto. Inflacija je također pod kontrolom, a nezaposlenost se kreće oko 3,8 posto i to nema nikakve veze s izbjegličkom krizom ili sa Sorosevom mrežom nevladinih udruga i njegovim sveučilištem u Budimpešti koje je služilo kao inkubator za proizvodnju politički podobnih političara u istočnoj Europi.
Nakon 2011. i lukavog kompromisa s kojim je Orban kupio vrijeme u sučeljavanju s "Trojkom", novi sukob s Bruxellesom je izbio u ožujku 2013.
Usvojeni amandmani na mađarski ustav, koje je u ožujku 2013. u mađarskom parlamentu podržala velika većina zastupnika, bile su vrlo kontroverzne, ali i dokaz da je premijer Viktor Orban, vješt govornik i politički strateg. On igra na kartu nacionalnog ponosa, otpora Bruxellesu i MMF-u i nužnosti ekonomske neovisnosti Mađarske, čime je iznova zapalio plamen ponosa u srcima mađarskog naroda. Na skupu 2012. je u Budimpeštu okupio 250 000 ljudi, kojima je poručio kako novi kolonijalisti osvajaju zemlje financijskim malverzacijama i da Mađarska neće biti ničija kolonija. Uvijek je žestoko kritizirao takozvane "mjere štednje", koje su upropastile sve narode koji su šutke pristali na provođenje takozvanih "strukturnih reformi".
Viktor Orban je tada rekao: "Nadamo se kako nećemo morati uvoditi novi sustav koji bi zamijenio demokraciju, ali treba nam novi gospodarski sustav i nove ideje".
Izmjene mađarskog ustava 2013. bi u određenom smislu zaista zamijenile "demokraciju", ma što to značilo. No pogledajmo izmjene mađarskog ustava, od kojih su neke opravdane, a neke su zaista kontroverzne.
1. Ubuduće će Ustavni sud samo formalno moći raspravljati o izmjenama ustava, ali ne i o njegovom sadržaju. Osim toga, vrhovni suci se u svojim presudama neće moći pozivati na ustavno pravo i europske "pravne norme" koje su bile na snazi do usvajanja novog ustava iz 2012.
Ovo je u zapravo bila Orbanova osveta Ustavnom sudu, budući da je Ustavni sud mahom odbacivao njegove zakone uz obrazloženje da "zatire slobodu u Mađarskoj".
2. Sloboda govora i mišljenja može biti ograničena "ako vrijeđa ponos mađarske nacije", iako nije točno definirano što se podrazumijeva pod tim terminom.
3. Studenti će, nakon što su završili studije, imati obvezu ostati u Mađarskoj u periodu koliko je trajalo njihovo školovanje, a u pojedinim slučajevima i deset godina. Za to vrijeme neće smjeti tražiti posao u inozemstvu. Ako prekrše to odredbu morat će državi platiti trošak njihovog visokog obrazovanja.
4. Beskućnici se neće smjeti zadržavati i spavati na otvorenom, a ako prekrše ovu uredbu kaznit će se po zakonu.
Iako se čini spornim, slične zakone imaju i neke druge zemlje članice EU. Na primjer, Italija je ukinula prekršaj ili kazneno djelo skitništva (tal. vagabondaggio), ali je ostao na snazi zakon iz 1956. koji skitnice svrstava u jednu od pet kategorija ljudi koji se smatraju subjektivno opasnima i protiv lutalica se mogu poduzeti "sigurnosne mjere".
5. Izborne debate će se zabraniti na privatnim radio i televizijskim postajama, iako su neovisne televizije već bile na meti Orbanove vlade, kada im je gasio frekvencije i nametnuo ograničenja u oglašavanju.
6. Parovi koji nisu vjenčani, oni koji nemaju potomstvo i homoseksualni parovi se neće moći zvati "obiteljima" i neće moći koristiti prava kao službeno vjenčane heteroseksualne obitelji s djecom.
7. Stara "Komunistička partija" iz koje su kao i u ostalim zemljama istočne Europe nastale takozvane "socijaldemokratske" i "socijalističke" se definirala kao kriminalna organizacija.
Posljednja izmjena dokazuje svu Orbanovu lukavost, jer definirajući bivšu "Komunističku partiju" kao "kriminalnu organizaciju" je de-facto kriminalizirao široki sloj ljudi koji su bili njeni članovi, a to su bili mnogi, neki iz čistog karijerizma, a drugi iz uvjerenja, baš kao u nas.
Međutim, on je ovim izvršio udar na "meko krilo" bivše "Komunističke partije", koji su odjednom postali gorljivi zagovornici EU i liberalni socijaldemokrati. Među njima su i čelni ljudi Socijalističke stanke Mađarske, koja je ovim trikom uspješno neutralizirana, jer za bilo koji prigovor Orbanovoj vladi može biti optužena za "zločine iz prošlosti".
Kritike na račun novog ustava su stigle sa svih stana, ali je mađarski premijer Viktor Orban i tada bio odlučniji od bivšeg predsjednika Europske komisije Joséa Manuela Barrosa.
On je Bruxellesa prikazao kao napad na cijeli mađarski narod i poručio: "Apsurdno je pomisliti kako ćemo mi primati naređenja iz inozemstva, a između ostalog, Mađari ionako razmišljaju kako platiti račune i nije ih briga za Ustav."
Ipak, koliko god kontroverzan bio "Orbanov ustav", Mađarska pod njim nikada nije postala fašistička diktatura, a sam premijer nikada nije pokazivao simpatije za kvislinškog diktatora Miklósa Horthya. Za razliku od stranke Jobbik, kojima i danas štuju Horthya i sanjaju Veliku Mađarsku, Orbanu je uzor i inspiracija uvijek bio Lajos Kossuth, mađarski nacionalist i revolucionar koji je obnašao dužnosti predsjednika Mađarske za vrijeme revolucije 1848. i 1849. godine.
No, čini se da Orban uvijek ima maksimalističke zahtjeve i usvaja nacrte kontroverznih zakona, da bi na kraju dobio što je stvarno želio.
Tako je bilo i s amandmanima na mađarski ustav. Orban je mjesec dana uporno branio demokratičnost svih svojih amandmana, da bi kraju je ipak popustio. U pismu kojega je 12. 04. 2013. uputio tadašnjem predsjedniku Europske komisije, Joseu Manuelu Barrosu, izjavio je kako će amandmani mađarskog ustava koji nisu kompatibilni sa zakonima Europske unije biti izmijenjeni.
Ovakvu odluku je bio prisiljen donijeti zbog prijetnji Europske komisije da se ovim izmjenama "krše temeljni principi na kojima počiva zajednica europskih naroda i kako će se Mađarska, ako bude insistirala na njima, morati suočiti s teškim posljedicama. Podsjetimo da je tada Budimpešta još uvijek vraćala dug MMF-u, uz vrlo visoke kamate.
Europsku komisiju, naravno, nisu smetali amandmani kojima je Orban bivšu Komunističku partiju Mađarske proglasio "zločinačkom organizacijom".
U Bruxellesu su se najviše pobunili zbog amandmana o ograničavanju nadležnosti Ustavnog suda i zabrani vođenja predizbornih debata na neovisnim radio i televizijskim postajama, dok ih ostalo nije zanimalo.
Mađarski premijer je tada paralelno uvodio promjene u strukturi Središnje banke Mađarske, jer je uvijek smatrao da jedna tako strateški važna financijska institucija ne može imati potpunu autonomiju i kako je vlada ta koja ima pravo donositi odluke o mjerama koje će provoditi.
Zbog takvog pristupa je tadašnja zamjenica guvernera Središnje banke Mađarske, Julia Király, u znak protesta dala ostavku, te izjavila "kako Orban provodi kampanju kojom Središnju banku želi svesti na kreditnu zadrugu riskantne gospodarske politike koju provodi". Mišljenje MMF-a u ovakvim slučajevima je poznato. Financijska elita je bila ogorčena miješanjem u rad Središnje banke i upozorila je tadašnju Orbanovu vladu "kako se neovisnost bankarskog sektora u demokratskim zemljama ne smije dovesti u pitanje političkim odlukama".
Mađarski premijer na optužbe iz Bruxellesa još od 2011. odgovora brojkama. Proračunski deficit u Mađarskoj je 2013. iznosio 2%, što je manje od onoga kojeg je vlada prognozirala, a BDP je stabilan. I bio je u pravu.
Međutim, što se Orban više pravda, u Bruxellesu ga sve više mrze. Predsjedavajući kluba zastupnika grupe europskih liberala, Guy Verhofstadt, govorio je o "opasnosti orbanizacije u Europi" i tražio da se Mađarskoj ukine pravo glasanja u Vijeću Europe. Europski parlament ga je kritizirao zbog uplitanja u slobodu vjeroispovijesti i diskriminaciju manjina, a najviše mađarskih Roma.
U zapadnim medijima je pokrenuta kampanja protiv navodnog Orbanovog "fašizma", ali analitičar Tibor Fisher za The Guardian tvrdi kako je to "pretjerivanje".
"U Mađarskoj ima rasizma, ali ni više ni manje nego u ostalim europskim zemljama, a bilo ga je i prije tri godine kada su Mađarskom vladali komunisti. Štoviše, Orban je napravio radikalan zaokret u tom smislu i prema novom kaznenom zakonu negiranje Holokausta je sada kazneno djelo. Danas po prvi puta u povijesti u mađarskom parlamentu imate tri zastupnika pripadnika romske nacionalne manjine i, ako ćemo iskreno govoriti, Europa nije nimalo zabrinuta zbog nedemokratskih mjera mađarskog premijera, koliko zbog njegovog zahtijeva za financijskom neovisnosti Mađarske", tvrdi Fisher i bio je potpuno u pravu.Orban je u to vrijeme bio jedini premijer u Europi koji je odbio uvesti tzv. "Robin tax", porez kojega su u početkom 2010. predložile udruge civilnog društva, nevladine udruge, te 50 navodno međunarodnih humanitarnih organizacija, a vatreni zagovaratelji uvođenja te vrste oporezivanja bili su i Angela Merkel, Nicolas Sarkozy i japanski ministar vanjskih poslova Katsuya Okada, te 350 "ekonomista" na summitu G20 i, naravno, George Soros, Warren Buffett i Lord Turner.
Orban je odlučan u ukidanju takve vrste poreza kompanijama za proizvodnju i distribuciju električne energije i vode, a koji je samo u 2013. u Mađarskoj s 8% uvećan na 11%. Središnja banka Mađarske je pod Orbanom najavila kako će u cilju poticanja gospodarskog rasta u zemlji, sitnim poduzetnicima osigurati zajmove čije kamate neće prelaziti aktualnih 10%.
Svi ovi napadi na mađarskog premijera, uz pozitivne ekonomske i financijske pokazatelje, samo su doprinijeli njegovoj popularnosti u zemlji. Čak i oni koji nikada nisu glasali smatraju kako su optužbe za fašizam protiv Orbana pretjerane. 2013. su ankete govorile kako 29% Mađara misli kako bi nakon Orbana 2014. Mađarsku opet trebao voditi Orban, a broj njegovih simpatizera je svakim danom sve više rastao.
Nakon svega dolazi i do približavanja Moskvi, što je još jedan od smrtnih grijeha mađarskog premijera, koji godinama pragmatično diže buru nacrtima zakona, da bi na kraju rekao kako je popustio, ali željene stvari ostavio isključivo u nadležnosti mađarske države i o njima nema rasprave.
U samom vrhu Orbanove stranke postoji povijesna mržnja prema Rusiji koja vuče korijene iz vremena Sovjetskog Saveza, ali je danas to samo blijeda uspomena i ograničena je na retoričke istupe protiv energetske ovisnosti ruskih kompanija. Treba napomenuti kako je do promjene u percepciji u Mađarskoj prema "neprijatelju Putin" došlo isključivo zaslugom bivšeg ruskog premijera Viktora Zubkova.
U jeku ciparske financijske krize je mađarski premijer je u Budimpešti ugostio Zubkova i rekao mu: "U vremenima kao što su ova danas mi si ne možemo dozvoliti da sva jaja stavimo u košaru Zapada." Aluzija poslovice je bila više nego jasna. Orban smatra kako je vrlo rizično opstanak mađarske nacije i države povjeriti isključivo Europskoj uniji koja pokazuje sve više slabosti i ako se ovaj trend nastavi i sam njezin opstanak postaje upitan.
"Moramo investirati na više strana, ali se i politički angažirati ", rekao je Orban, a njegov vječni državni tajnik za vanjske poslove i međunarodne ekonomske odnose Péter Szijjártó je izjavio "kako je Rusija je najveći mađarski partner izvan granica Europske unije".
Samo dan nakon sastanka Orbana i Zubkova, Gazprom je najavio izgradnju centrale za proizvodnju električne energije u Mađarskoj i kako će ući u partnerski odnos s mađarskom kompanijom Electricity Works. Tada je Mađarska bila i ključna zemlja za projekt "Južni tok", kojeg je blokirala Bugarska.
Rusija nije zaboravila na Mađarsku i kako se uz njenu pomoć vraća u srce Europe. Zemlje koje u ruskim investicijama iz bilo kojih razloga ne uspiju prepoznati svoju šansu nesumnjivo će biti gubitnici, a Mađarska si to nije dozvolila.
Iz gore navedenih razloga Orban godinama s Europskom unijom. Naravno da su u Bruxellesu igrali na kartu nevladinih udruga i masovnih prosvjeda, a trag novca za sve udruge vodi do "Otvorenog društva " Georga Sorosa, kojeg je Orban na kraju odlučio protjerati iz zemlje, baš kao svojevremeno MMF. Ali kada ih više nije trebao. Podsjetimo da je u početku Viktor Orban također pripadao krugu političara koji se koristio pogodnostima ranih američkih vladinih i nevladinih agencija, samo kako bi se srušio "Sovjetski blok" i vojni savez koji je uključivao i Mađarsku.
No, Viktor Orban je kao nacionalist uvijek želio jaku i neovisnu Mađarsku i tu je kartu iskoristio u određenom povijesnom trenutku, ali nije pristao biti sluga Međunarodnog monetarnog fonda, Bruxellesa, Europske središnje banke i nevladinih udruga Georga Sorosa.
Iako su izbjeglička kriza i Soros bili jedna od tema predizborne kampanje, nakon ove pobjede će Viktor Orban gotovo sigurno početi rješavati druga goruća pitanja važna za nacionalnu sigurnost i neovisnost Mađarske, a ekonomija je tu na prvom mjestu. Georgu Sorosu sigurno neće dozvoliti da u Mađarskoj radi što želi, niti će primiti kvote izbjeglica, iako se radi o zanemarivom broju u ukupnoj populaciji Mađarske. Riječ je o tek 1294 ljudi, ali je za Orbana to stvar principa. Rezultatu njegove lukave i pragmatične politike su se vidjeli na izborima i Europska unija ga mora prihvatiti još jedan mandat, htjela to ili ne.
Komentari čitatelja
na naše novosti