Općenito, bilo što da SAD kažu za ISIL, to je laž, jer američka uprava i obavještajne službe vrlo dobro znaju sve stvari i aktivnosti ove skupine. Dakle, izvješće koje je pripremio Pentagon, prema kojem će se teritorij kojeg još uvijek drži ISIL zauzeti u roku od godinu dana, nije nerazumno. I tromjesečni dokument o tijeku operacije "borbe protiv terorizma", kojeg je sastavio Ured glavnog inspektora Pentagona, dolazi u pravo vrijeme. Američka vojno-obavještajna služba je provela "popunjavanje redova kalifata", stoga je poruka da ISIL pokušava vratiti "kalifat u fizičkom obliku" morala biti objavljena na vrijeme.
Dokument naglašava kako sirijske vlasti neće ulaziti u otvoreni sukob s teroristima, sve dok militanti ne budu ugrožavali vladinu infrastrukturu. To znači da se svi napori za takozvanu "pobjedu nad Islamskom državom", koju je prošlog prosinca proglasio predsjednik Trump, moraju dovršiti.
Međutim, sada je Trump, koji je naredio svojim vojnicima da se vrate kući, zbog "novootkrivenih okolnosti" suspendirao "demobilizaciju" na četiri mjeseca, što može radikalno promijeniti odluku o povlačenju postrojbi.
U međuvremenu, stvarna ratna prijetnja Rusiji dolazi iz Tadžikistana, jer ISIL premješta snage u Središnju Aziju, kako bi od tamo zadao odlučan udarac najvećem neprijatelju.
Na teritorijima gdje je iskorijenjen, ISIL je kontrolirao 8 milijuna ljudi, od kojih je samo u Siriji, prema različitim procjenama, od početka aktivnosti imao od 80 do 200 tisuća "aktivnih boraca". Kolone sa zatvorenicima i predaje nisu posebno primijećene. Nitko nije pokazao desetke tisuća mrtvih militanata, unatoč uspješnim preciznim udarima ruskih zrakoplovnih snaga i demonstrativnim lažnim bombardiranjima američkih zrakoplova. Ipak, ISIL je izgubio veliki dio teritorija i čini se da njegova prisutnost u Siriji više ne predstavlja opasnost. Međutim, gdje su militanti? Jesu li pobjegli, skrivaju se ili su u "zimskom snu"? Ništa nije sigurno.
ISIL se u Siriji ne želi prikazati onakav kakav zaista jest, ni u teritorijalnom smislu, ni aktivnim sudjelovanjem u "borbi za kalifat". Ali ako se ne dokaže da se više ne može okupiti, onda je izjava Pentagona o njegovom vjerojatnom povratku istinita. Militanti su napustili Siriju, ali se namjeravaju vratiti. Zadržali su priličan broj boraca, oružje i ideologiju takfirizma, najekstremnijeg oblika fundamentalnog islamizma, kojeg će se i dalje pridržavati.
Kao i svaki drugi sličan ekstremistički pokret, "Islamsku državu" je nemoguće potpuno uništiti. Podsjetimo na naciste u zapadnoj Ukrajini, za koje se činilo da su od strane policije i službi sigurnosti eliminirani prije nekoliko desetljeća. Stepan Bandera je izgubio podršku lokalnog stanovništva, a njegove pristaše su otišle duboko u podzemlje. Mnogi su emigrirali, ali se pokazalo da je ideologija sačuvana. Onda su se odjednom pojavili "veterani" SS divizije "Galicija", jedinice OUN-UPA, koji sada marširaju na čelu raznih nacionalističkih i neonacističkih povorki.
Ilustracija, Nacionalni korpus
Ipak, postoje nijanse u tako brzom oživljavanju radikalnog nacionalističkog pokreta u Ukrajini, jer mu je bilo dozvoljeno da "uskrsne iz pepela", Štoviše, bili su ohrabrivani u svakom pogledu.
U State Departmentu su u ukrajinskim nacionalistima vidjeli neku vrstu sile koja je mogla utjecati na situaciju u zemlji, sve do rušenja vlade. Stoga su, bez oklijevanja, na Maidan s lanca pustili pristaše i obožavatelje lika i ideologije Stepana Bandere.
ISIL je za Washington isti alat, ali za postizanje ciljeva u Siriji i širem području Azije i Afrike. U Siriji nije uspjelo prvi put i sigurno će pokušati ponovno. U to ne treba sumnjati.
Pristaše "kalifata" su sada "emigrirali" u Aziju, Afriku, Bliski istok i Europu. Militanti iz redova "autohtonog sirijskog naroda" su se preselili mnogo bliže. U Saudijsku Arabiju, Jordan, Tunis, Afganistan i Pakistan. "Doseljenici" sa sjevera su se vratili u zemlje odakle je organiziran glavni priliv "dobrovoljaca" i iskoristili su migrantski val da se vrate u Francusku, Njemačku, dok se druga velika skupina vratila u Rusiju.
Prema ruskim službama, od otprilike 25 tisuća "imigranata kalifata" iz bivših sovjetskih republika Središnje Azije, njih oko 1500 imaju ruske putovnice. Ako bude potrebno, "ruska legija" u Siriju može poslati i više ljudi. Ako je suditi samo po "ćelijama spavača" takozvane "Islamske države i redovnim izvješćima koje FSB objavljuje o pritvorenim regrutima i "financijerima" terorističke organizacije, Rusija se mora nositi s tisuću prikrivenih i za akciju spremnih terorista.
Prema američkoj vojnoj obavještajnoj službi je u svijetu danas najmanje osam velikih podružnica ISIL-a, koje koordiniraju svoje aktivnosti s teroristima u Iraku i Siriji. Čak i uz značajan gubitak vodstva i teritorija, oni se mogu ujediniti i predstavljati ozbiljnu prijetnju. Ali to je samo izjava Pentagona, jer su stvarne namjere Washingtona potpuno suprotne od onih deklariranih.
Naime, SAD ulažu značajne napore u očuvanje ISIL-a. Kako drugačije tumačiti nedavno izvješće zamjenika ministra unutarnjih poslova Rusije Igora Zubova da nepoznati helikopteri prebacuju militante ove terorističke organizacije iz Pakistana na granicu s Tadžikistanom? Ranije je ruski veleposlanik u Afganistanu, Aleksandar Manticki, iznio slične informacije i izvjesio da su SAD militante iz Sirije i Iraka slale u Afganistan helikopterom bez obilježja.
U listopadu 2018. je tadžikistanski portal Akhbor naveo da je u Afganistan prebačen "ratni ministar" ISIL-a Gulmurod Halimov, sa šest tisuća militanata. Cilj je prodiranje na područje Tadžikistana. Podsjetimo, prije nego će se pridružiti "kalifatu", Halimov je bio pukovnik specijalnih snaga policije Tadžikistana za borbu protiv terorizma, a pet puta je pohađao protuterorističku obuku u Sjedinjenim Država, a posljednju put 2014. godine, kada je ISIL krenuo u svoja velika osvajanja u Iraku i Siriji.
Pitanje je zašto je ISIL iz Sirije prebačen u Tadžikistan. Ako bude u stanju savladati otpor zemalja bloka Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), koji uključuje i Rusiju, euroazijski prostor bi se opet pretvorio u bojno polje, iako puno gore i brutalnije od ratova u Čečeniji i Sjevernom Kavkazu.
Zemlje članice i zemlje posmatrači u ODKB
On također navodi "da su tijekom posljednja dva desetljeća tadžikistanski džihadisti povećali svoj ugled među globalnim terorističkim skupinama, zbog čega je vjerojatno da će im pomagati veće terorističke organizacije i obnovljena prisutnost militanata u Središnjoj Aziji".
Neugodna perspektiva za Rusiju, jer Tadžikistan nije samo ruski saveznik i partner, nego i južni štit koji pokriva strateški pravac. Ali tu je još jedan važan detalj nijansa. U Tadžikistanu se pripremaju predsjednički izbori, koji će se održati sljedeće godine. Za Moskvu je korisno da pobjedi i još jedan mandat odradi predsjednik Emomali Rahmon.
Za ove izbore se pripremaju SAD, gdje za novog vođu Tadžikistana žele svog čovjeka Muhiddina Kabirija iz Stranke islamskog preporoda. Kaos i nemire su sposobni izazvati samo teroristi Islamske države, koji je Washington spreman iskoristiti u svojoj strategiji "smjene vlasti".
Stoga je glupo tvrditi da se SAD bore protiv "Islamske države". Washington ih koristi po potrebi i prebacuje ih s jednog mjesta na drugo. Jedini izlaz iz ove situacije je njihovo potpuno uništenje i fizička eliminacija svih boraca, bez prava na iskupljenje kroz programe "deradikalizacije" i "resocijalizacije".
Komentari čitatelja
na naše novosti