Da li živimo u Orwellovoj
Ove godine u lipnju obilježit ćemo 70 godina od izlaska "1984." Georgea Orwella. Iako je sam spomen ovog književnog remek-djela u ovoj fazi već pomalo otrcan, činjenica jest da je knjiga, što se današnje političke klime tiče, važnija nego ikad prije. I ne radi se o pukoj referenci na "Velikog brata", već činjenici koja unatoč neprestanom ponavljanju samo dokazuje važnost svega što je Orwell zamislio u svojim najmračnijim predviđanjima.

Priča je to o budućnosti u kojoj totalitarni režim preuzima potpunu kontrolu nad umom i tijelom pojedinaca, a sve se odvija u svijetu u kojem su privatnost i istina na neprestanom udaru. Radi se o vodiču za buduće generacije i upozorenju na opasnost nadzora koje formira uspavano društvo.

Prije šest godina, u periodu kada je otkriće Edwarda Snowdena postalo vijest godine, popularnost ovog romana naglo je porasla. Međutim, čini se kako je danas još i važnija nego 2013. jer radi se o predviđanju opetovanih pokušaja da se naruši vjera javnosti u činjenice, čime bi se destabilizirala demokracija.

Nije, stoga, čudno što je "1984." doživjela ponovni rast popularnosti u trenutku kada je Donald Trump preuzeo Bijelu kuću.

I ne radi se samo o SAD-u. Bacimo li samo površan pogled na ono što se događa svuda oko nas, teško je oteti se dojmu da istina, činjenice i znanost nikada nisu imali manju vrijednost. I možda pretjerujemo i možda je oduvijek bilo tako među lako zavedenim pukom koji samo čeka da mu netko ispriča dovoljno uvjerljivu priču i uzme njihov glas. Sva Orwellova upozorenja primjenjiva su na gotovo sve što se događa oko nas, bilo to u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje u svijetu.

No jednom kada sve što se događa oko vas počnete uspoređivati s "1984.", to počinje gubiti smisao, a upravo je to ono što čine mnogi koji su prilično laki na okidaču kada se razbacuju terminima koje ne razumiju.

Gostujući u podcastu Fiction Predictions, profesorica Jean Seaton, direktorica Orwell Foundationa i profesorica medijske povijesti na Sveučilištu Westminster, osvrnula se na fenomen i konstatirala da ne živimo u 1984. Unatoč rastu popularnosti društvenih mreža i agresivne propagandne mašinerije, trebali bismo biti razumniji kada se referiramo na Orwellovo djelo.

Kao prvo, Orwellov strah od buduće tiranije ukorijenjen je u onome što je i sam promatrao gledajući dolazak totalitarizma tijekom tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća. Ono što mnogi zanemaruju je posljednje poglavlje u kojem imamo tračak optimizma jer dnevnik Winstona Smitha ipak ostaje očuvan, a predviđa i budućnost u kojoj Veliki brat ne postoji.

I upravo je to način na koji bismo poruku romana trebali i promatrati jer ona je u konačnici optimistična.

Umjesto da roman čitamo sa strahom i suvremeni svijet promatramo kroz prizmu orvelijanizma, trebali bismo registrirati pravu poruku knjige i dopustiti da nas inspirira da ne sjedimo prekriženih ruku dok svijet odlazi dovraga. Ovo nije savršeno predviđanje budućnosti jer sve ono što mnogi od nas vjeruju da je posljedica modernog života i trenutne društveno političke zbilje, zapravo je prilično stara priča koja se ponavlja kroz povijest. Štoviše, roman je posljedica političke klime 30-ih i 40-ih.

Ovo je u prvom redu upozorenje. Stoga, umjesto da papagajski ponavljamo da "živimo u Orwellovoj 1984.", trebali bismo preformulirati rečenicu i reći da valja slijediti poruku romana i ne dopustiti da se bilo što slično dogodi. Valja očuvati i zaštititi ono što je najvažnije - istinu i povijest.