CFA franak
Posljednjih je tjedana Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (CEDEAO) održala važan sastanak na vrhu u Abidjanu, Obala Bjelokosti, na kojem je riješeno stvaranje zajedničke valute za 13 zemalja članica koje zajedno čine ukupno 350 milijuna ljudi.

To znači spremnost da se potkopa dominantna pozicija koju je tradicionalno imao sustav takozvanog "CFA franka", instrumenta projekcije francuskog utjecaja na području kojim je Pariz dugo upravljao kao ogromnim kolonijalnim carstvom.

CEDEAO je "transverzalna" asocijacija temeljena na sustavu CFA franaka i okuplja bivše francuske kolonije koje se njime koriste. To su Benin, Burkina Faso, Obala Slonovače, Gvineja Bisao, Mali, Niger, Senegal, Togo i bivše britanske kolonije Nigerija, Gana, Siera Leone i portugalski Cape Verde.

Nije slučajno da je ekonomska integracija grupe CEDEAO pokrenuta iz Gane, poznate po ustrajnosti u otporu francuskom utjecaju u regiji. No, postoji još jedno pitanje koje zaslužuje istragu. Nova valuta, nazvana Eco, mogla bi približiti regiju Kini, izravnim ili proporcionalnim vezanjem za juan, što bi ojačalo njegovu rastuću ulogu kao rezervne valute, od stupanja na snagu odluke da se od 2020. juan koristi i kao službena rezervna valuta u cijelom svijetu.

Mnogo će ovisiti o volji Nigerije, prve afričke ekonomije i otkucaja srca grupe CEDEAO, da se pridruži valuti Eco. Međutim, prisutnost Abuje u sustavu bi uvelike promijenila težinu i regionalno ozračje odluke CEDEAO-a.

"Azijski zmaj je sve prisutniji na kontinentu, ne samo na istočnom području. Odavde bi se mogla roditi i odluka o vezanju nove Eco valute za juan. Kinezi također izbjegavaju prekomjerne fluktuacije. S druge strane, to bi bio prirodan razvoj procesa koji bi doveo do uključivanja kineske valute među njihove devizne rezerve, a Kina predstavlja glavnog trgovinskog partnera većine zemalja u Africi", izjavilo je talijansko ministarstvo vanjskih poslova, koje podržava jačanje afričkih gospodarstava i financijsku neovisnost, jer to znači i manje migranata na južnim talijanskim granicama.

"Novi put svile" ide ravno u Afriku. Od 2000. do 2016. je Kina u kontinent uložila oko 125 milijardi dolara. U posljednjem desetljeću su kineska ulaganja u Afriku znatno porasla. Prema podacima istraživačkog centra Američkog instituta za poduzetništvo, objavljenim u China Global Investment Trackeru, od 2005. do 2018. godine su kineska ulaganja porasla globalno, a Afrika je postala treća destinacija po broju kineskih ulaganja, odmah nakon Azije i Europe. 17% tih ulaganja usmjereno je prema Nigeriji i susjednim zemljama, uglavnom za izgradnju željeznica. Mnoge zapadne kancelarije optužuju Kinu da stvara "dužničku zamku" u koju će vjerojatno pasti mnoge afričke zemlje, prije svega Džibuti, gdje je Peking uložio 15 milijardi dolara za razvoj glavne luke i pripadajuće infrastrukture, te kontrolira 80% duga zemlje.


Eco bi bio svjedočanstvo epohalne primopredaje primata utjecaja na Afriku u fazi u kojoj, zbog svog ekonomskog bogatstva i važnih komercijalnih, logističkih i demografskih čimbenika kontinent postaje presudan za dinamiku globalizacije, a Afrika će biti najbrže rastuće tržište na svijetu u 21. stoljeću. Ovi koraci su potvrda globalnog utjecaja Pekinga i test jačine juana u kontekstu globalne valute, ali prije svega potvrda kineskog potencijala da proširi svoju političko-ekonomsku meku silu u povijesno "kućnom dvorištu" zapadnih sila.

To pokazuje rastuća popularnost kineskog jezika u školama u raznim afričkim zemljama, koje sada smatraju da je odnos s Kinom kamen temeljac njihovih diplomatskih odnosa i čije se vođe svake godine okupljaju na zajedničkoj konferenciji Kina-Afrika u Pekingu, koja je u rujnu okupila 53 čelnika s kontinenta da razgovaraju sa Xi Jinpingom.

Ipak, govoriti o Africi koja kuca na vrata Pekinga bilo bi prikladnije, nego obratno. To kažu trgovina, ulaganja, političke i kulturne veze. Valuta, tradicionalno sredstvo utjecaja za Zapad, mogla bi to uskoro potvrditi. Kada bi Zapad vodio dijalog s Kinom za dugoročan razvoj Afrike, to bi bio pobjednički izbor, jer bi se mogao riješiti dugogodišnji problem kao što je migracija.

No, među poraženima, u zapadnom kontekstu, bi se našla Francuska. Zadnjih godina je Pariz tako zauzet da uopće ne razvija svoj odnos sa zemljama na koje se predugo gleda u rangu kolonija ili prostora ekskluzivnog utjecaja kojeg postupno preuzima kineski zmaj.