putin zelensky
© Sputnik / Grigoriy Sysoyev (L) / Stringer (R)
Iako je nedavna recipročna razmjena 35 zatočenika između Kijeva i Moskve bila tračak nade da će dvije zemlje krenuti putem mira i da će stati rat u Donbasu, koji još uvijek odnosi živote civila u samoproglašenim narodnim republikama, iz Kijeva stiže vijest da od toga neće biti ništa.

Naime, ukrajinski ministar vanjskih poslova Vadim Pristajko je rekao kako ukrajinska strana ne razmatra mogućnost davanja pune amnestije sudionicima sukoba u Donbasu.

"Godine 2015. donesen je zakon o amnestiji koji nije predvidio potpunu amnestiju. Sadašnja diplomacija ne predviđa potpunu amnestiju", rekao je Vadim Pristajko, što nači da su svi sudionici sukoba narodnih milicija Donjecka i Luganska, kao i njihovi pomagači, za Kijev "teroristi" i "sudit će im se prema postojećim ukrajinskim zakonima".

Vadim Pristajko je dao ovu izjavu tijekom svog govora na "Forumu europske strategije Jalta" u Kijevu.

Prije toga je posebni izaslanik američkog State Departmenta za Ukrajinu, Kurt Volker, rekao da se za okončanje sukoba u Donbasu moraju provesti sve točke Sporazuma iz Minska.

Konkretno, prema njegovim riječima, Sporazum iz Minska uključuje niz "poticaja", poput "zaštite stanovništva, amnestije za strane u sukobu, vraćanje ustavnog poretka Ukrajine i zajamčenih lokalnih izbora, te poseban status nekih teritorija u Ukrajini".

Naravno, izjavu Volkera treba uzeti s rezervom, jer u javnosti američki diplomat i ne može reći ništa što bi značilo odmak od "politika ulaganja napora u mirno rješenje sukoba". Što je Voker s novim ukrajinskim predsjednikom Vladimirom Zelenskim i njegovim kabinetom razgovarao iza zatvorenijh vrata, možemo prepoznati po potezima vlasti u Kijevu.

Vlada predsjednika Zelenskog je u slučaju Donbasa očito zadržala kurs bivšeg predasjednika Petra Porošenka, što znači nepopustljivost u dogovoru s predstavnicima Donjecke i Luganske Narodne Republike i "oštar obračun sa svim teroristima i separatistima istočnih ukrajinskih regija".

Međutim, kako prolazi vrijeme, Donjecka i Luganska Narodna Republika sve više jačaju svoju "državnost" i neće proći dugo vremena da bez ikakvih problema profunkcioniraju kao nepriznati državni entiteti, poput Južne Osetije i Abhazije. Upravo zbog toga je još teže razumjeti mazohističku politiku druge ukrajinske predsjedničke uprave od prevrata u veljači 2014. godine.