irak
Prema brojnim izveštajima, talas protesta koji su 1. oktobra izbili širom Iraka imali su za posledicu desetine mrtvih civila i nekoliko stotina povređenih demonstranata. U izveštaju TV stanice Al Arabija, aktivisti za ljudska prava izneli su tvrdnje da je tokom protesta najmanje 100 ljudi izgubilo živote, dok je oko tri hiljade povređeno.

Nemiri koji su izbili usled ogorčenosti lokalnog stanovništva zbog masovne korupcije, visoke stope nezaposlenosti, čestih nestašica struje i vode, ubrzo su prerasli u poziv za ostavkom aktuelne vlade, praćen svakojakim drugim političkim zahtevima. Uprkos pokušajima lokalnih vlasti da uspostave red i mir, uvodeći policijski čas, intenzitet protesta nije opao. Ulicama se kotrljaju zapaljene gume, dok demonstranti napadaju aerodrome i zgrade državnih institucija.

"POBUNA IZGLADNELIH"? TEŠKO

Egipatski list "Sasapost" navodi da se ovako masovni pokret nije video u Iraku još od pokušaja Iračana da odbiju napade SAD na njihovu državu. Demonstracije su preplavile sve velike gradove u zemlji, osim onih u severnim i zapadnim delovima koji su i dalje pod kontrolom ISIS-a.

Iako Al Džazira navodi da se ovi protesti odvijaju bez vođstva (da su spontani), nemali broj arapskih posmatrača su već izrazili svoje sumnje u verodostojnost ovakvih tvrdnji. Prema njihovom mišljenju, "pobuna izgladnelih" ne može ličiti na oružani napad na policiju i snage reda, jer su se pojavili izveštaji o tome da su tokom nemira jedinice ministarstva unutrašnjih poslova pretrpele određene gubitke.

Većina onih koji protestuju su mladi ljudi, ispod 20 godina starosti. Stoga ih nije jednostavno okarakterisati kao religiozne konzervativce i teško je osumnjičiti ih da su pod uticajem sveštenih lica. Tokom prethodnih nekoliko nedelja, njihovi su zahtevi pretrpeli krupne izmene i jasno je da se takva tranzicija mogla dogoditi jedino uz blagoslov i uticaj nekog stranog faktora.


Komentar: Nije nužno. Pobuna žutih prsluka navodno je započela frustracijom zbog porasta cijena goriva, ali uvijek je bila mnogo više od toga za većinu prosvjednika.


Ono što je počelo kao nastojanje mladih ljudi da izraze nezadovoljstvo postojećom socijalnom politikom, uzurpiraće besna rulja kroz skandiranje ekstremnih političkih zahteva, kao što su zamena parlamentarne republike predsedničkom i silazak sa vlasti Adil Abdula-Mahdi al Muntafikija, na čije bi mesto došao general Abdul Vahab al-Saidi, bivši šef Iračke antiterorističke službe.

Sve ovo ide ruku pod ruku sa skandiranjem parola protiv Irana i paljenjem iranske zastave. Takođe, vredna je pažnje i činjenica da su te demonstracije najpre izbile u južnim delovima zemlje pretežno naseljenim šiitima, kao i u Bagdadu.

irak prosvjedi
© AP/Hadi MizbanDemonstranti sa okvirom municije oduzetim od iračkih policijskih snaga, Bagdad, 1. oktobar 2019.
Izrazito antiiranski ton koji ovi protesti poprimaju, još jedan je pokazatelj moguće umešanosti stranih sila u događaje koji se ovih dana odvijaju u Iraku. Uzimajući to u obzir, vredno je pažnje podsećanje libanskog lista Al Ahbar, koji piše da je dobro informisani izvor iz iračke vojske prošlog leta predvideo ovo što se dešava, navodeći da je Vašington bio veoma zabrinut zbog rastućeg uticaja Irana na Irak. Po njegovom mišljenju, takvi protesti služili bi kao upozorenje iračkim vlastima, u svrhu sprečavanja daljeg približavanja dveju država.

Ono što je takođe vredno pomena jeste da je pre nekoliko nedelja američki podsekretar zadužen za civilnu bezbednost, demokratiju i ljudska prava - Maršal Bilingsli - obzanio da je narod Iraka postao "žrtva" bliskih odnosa koje neguju Bagdad i Teheran.

"Međutim, SAD nisu jedini međunarodni igrač koji će pokušati da savlada iranski uticaj u Iraku, jer Izrael takođe ima isti cilj. Od sredine leta, kako izraelski tako i američki borbeni avioni i dronovi, ostvarili su preko 20 naleta, bombardujući brojne mete širom Iraka, od onih blizu granice sa Sirijom u provinciji Al Anbar, do onih u pograničnom pojasu sa Iranom. Ali glavna meta ovih vazdušnih napada bile su baze iračke šiitske "narodne milicije", koja je na zapadu već označena kao "produžena ruka Irana".

PITANjE TAJMINGA

Otuda je u Iraku primetan porast antiameričkog i antiizraelskog raspoloženja među građanima, što je za posledicu imalo granatirnje američke ambasade koja je bila prisiljena na obustavu rada sve do momenta ukidanja policijskog časa.

Treba posebno skrenuti pažnju na trenutak koji je "strani faktor" odabrao da potpali nemire, s obzirom na to da se on poklapa sa pripremama za veliko hodočašće u Karbali, u kojem učestvuju milioni Iranaca. Ovo okupljanje predstavlja komemoraciju u sećanje na Husein ibn Alija, unuka proroka Muhameda i trećeg šiitskog imama, koji je pao u borbi rame uz rame sa svojim vernim saborcima, 680. godine, od ruku vojnika kalifa Jazida iz dinastije Umajad.

Ovogodišnje hodočašće u Irak trebalo bi da počne za dve nedelje. Ovo okupljanje, koje se održava svake godine, nije ništa manje značajno milionima šiita u odnosu na značaj koji hodočašće u Meku ima za preostale muslimane na svetu: prema izveštajima zvaničnih iračkih medija, prošle godine je više od 22 miliona vernika učestvovalo u ceremoniji na kraju 40-odnevnog perioda žalosti, posle kojeg je usledila Asura, što ovaj skup čini nekoliko puta brojnijim od prošlogodišnjeg Hadža.

Kako bi bolje koordinisao i olakšao kretanje iranskih hodočasnika, Teheran je poslao svoje predstavnike u Irak svega par dana pre izbijanja protesta. Ovakvu saradnju i druge bilateralne kontakte između Iraka i Irana, koji vremenom postaju sve brojniji, Vašington i Tel Aviv su dočekali na nož.

S obzirom na to da protesti poprimaju antiiranski kurs, Teheran je bio prisiljen da zatvori dva granična prelaza sa Irakom (Hosravi i Kazabeh), koja šiiti često koriste za putovanje i za posetu svetilištima šiitskih imama.

Nema sumnje da će, sabotirajući ovogodišnje šiitsko hodočašće, snage koje vuku konce protesta dodatno pojačati bes i ogorčenost iranskog i iračkog naroda. Ali to je upravo ono što određene antiiranske snage, pre svega u Sjedinjenim Državama i Izraelu, teže da ostvare, ne bi li povećale obim svojih vojnih operacija u Iraku, dok je Bagdad zaokupiran suzbijanjem nemira.

Preveo Luka Ugrica
Izvor New Eastern Outlook