teroristi
Ujedinjeni narodi su po prvi put objavili detaljan popis stranih militanata u Siriji i koliko ih je poginulo ili zatočeno u njihovoj borbi "na Alahovom putu", kako oni kažu, iako se svi islamski klerici, isključujući vehabije i one iz Muslimanskog bratstva, slažu da njihov put vodi ravno u "vatre Džehennema", isto mjesto koje je među kršćanima poznatije kao Pakao.

Američki dokumenti po prvi put otkrivaju broj stranih terorista u Siriji i njihovu nacionalnost, što ukazuje da je broj stranih terorista koji su ušli u Siriju od početka rata ukupno dosegao 171 400 boraca.

Dokumente su objavili egipatski pisac Refaat Al-Sayyed Ahmad u knjizi pod "Sirija suočena s činjenicama i dokumentima globalnog rata".

Detalji informacija o nacionalnosti i broju stranih terorista koji su ušli u Siriju od početka rata u Siriji su sljedeći:
  • 24 500 terorista iz Saudijske Arabije, ubijeno je 5990 terorista, uključujući 19 žena, a 2700 terorista je proglašeno "nestalima". Nestale ćemo i dalje voditi kao takve, iako se u većini slučajeva radi o teroristima kojima nisu pronađena tijela i ubijeni su u zračnim udarima ili borbama u pustinji ili drugim nepristupačnim regijama, gdje su skončali svoj ratni put.
  • 25 800 terorista iz Turske, od kojih je poginulo 5760 i nestalo 380.
  • 21 000 terorista iz Čečenije, od kojih je 5230 ubijeno, 16 su žene, a 1950 je proglašen nestalima.
  • 10 500 terorista iz Tunisa, od kojih je 4200 ubijeno, uključujući 45 žena, a 1260 je proglašen nestalima.
  • 9 500 terorista iz Libije, od kojih 3940 ubijenih i 1650 nestalih.
  • 13 000 terorista iz Iraka, od kojih je 3780 ubijeno, a 1200 je nestalo.
  • 11 000 terorista iz Libanona, od kojih je ubijeno 3110, a 1080 je nestalo, od kojih su 7 bile žene.
  • 8600 terorista iz Turkmenistana, od kojih je 3050 ubijeno, uključujući 11 žena, a 900 je proglašen nestalima.
  • 7500 terorista iz Egipta, od kojih je 2100 ubijeno, a 870 je nestalo.
  • 3800 terorista iz Jordana, od kojih je 1990 ubijeno, a 265 nestalo.
  • 4600 terorista iz Pakistana, od kojih je poginulo 1380 i 590 nestalo.
  • 3600 terorista iz Afganistana, od kojih je 1380 ubijeno, a 630 proglašeno nestalima.
  • 2800 iz Jemena, od kojih je 1440 ubijeno, a 700 je nestalo.
  • 2550 terorista iz Kazahstana, od kojih je ubijeno 1130.
  • 2700 terorista iz Uzbekistana, od kojih je 780 ubijeno, a 390 nestalo, uključujući 4 žene.
  • 1900 terorista iz Kuvajta, od kojih je ubijeno 640, a 8 je nestalo.
  • 1950 terorista iz Alžira. 620 terorista je poginulo, a nestalo 44.
  • 2100 terorista iz Maroka. Ubijeno je 610, uključujući 7 žena, a 630 je nestalih.
Sada dolazimo do "zajedničke brojke" od 30 000 terorista sa Zapada i drugih različitih nacionalnosti, među kojima je najviše iz Rusije, Francuske, Velike Britanije, Belgije, Švedske, Finske, Danske, Norveške, Novog Zelanda i Amerike. Naravno tu su i oni iz BiH, Kosova, Albanije, Makedonije i drugih zemalja, Ujguri iz Kine i drugi, koji su činili jak borbeni potencijal "kalifata", ali im je sudbina ista kao i njihovoj "braći" iz ostatka svijeta.

To znači da je ukupni broj terorista koji su ušli u Siriju bio 171 400 boraca, od kojih je sirijska vojska ubila 51 910, a uhićeno je ili je čak pobjeglo 33 847 terorista.

Dokumenti Ujedinjenih naroda za sada sadrže ove podatke. Ali samo za sada, jer nedostaje usporedba s imenima i brojkama sirijske vojske i vojno-obavještajne službe, tako da bi broj mogao biti i veći.

Po mom mišljenju, to možemo pokušati saznati na kraju rata, kada svi sukobi završe i kada sirijska vlada bude brojala svoje mrtve, a znamo da još uvijek ima mnogo nestalih koji nisu proglašen mrtvim.

Sirijski povjesničari, pravi, a ne oni kao što je Rami Abdel Rahman, koji rade za Britance i zapadne obavještajne službe i pružaju sve "službene" koje možete naći na internetu, napisat će pravu povijest o ovom ratu.


Komentar: Podsjedimo se:
"U tehničkom smislu medijska proizvodnja "istina" o Siriji izgleda ovako: osnovni izvor svih informacija sa Bliskog istoka danas je takozvani Opservatorij za ljudska prava iz Londona. Opservatorij je de facto jedan Sirijac koji je u vrijeme Hafeza El Asada bio mali obavještajac kojeg su poslali u London da špijunira emigrante što su bježali iz Sirije na Zapad. Tada se zvao Osama Ali Suleiman. Angažovale su ga britanske obavještajne službe, bio je sklonjen nekoliko godina u Coventry gdje je prodavao donere na ulici. Onda je uoči početka "arapskog proljeća" obavljao i neke druge poslove. Prije nego što je krenulo tzv. Arapsko proljeće, postaje Rami Abdul Rahman, "osniva" NVO za ljudska prava i počinje da biva zapravo proizvođač istina o "revolucionarnim zbivanjima u Siriji". Od tada do danas, on dnevno saopštava, fabrikuje informacije koje dobija unaprijed sa "lica mjesta". One nisu brutalna laž, ali su frizirane toliko koliko neupućenom čitaocu na Zapadu treba da steknemo ciljani utisak o dobrim i lošim momcima u Siriji, o tiraninu Asadu koji ubija svoje civile, i o umjerenim opozicionarima, revolucionarima koji su protiv njega i svekolikog režimskog mraka. Potpuni proizvedeni haos u razvaljenoj zemlji ide mu naruku. Posao se obavlja iz jednog stana u Londonu, dobro snabdjevenog potrebnim serverima. Zapadni mediji mu gutaju informacije a ime izvora, "Sirijske opservatorije za ljudska prava" zvuči baš onako kako treba. Usput, finansijski ga podržavaju Velika Britanija, fondovi EU i "tajni donatori"."



Međutim, čak i prema američkim izvorima je jasno da to nije bio građanski rat i da je sirijska vojska uspjela obraniti zemlju od možda najveće inozemne agresije koju su protiv Sirijske Arapske Republike vodile terorističke skupine koje su proglašene "nedržavnim entitetima" i koje su u pokušaju ostvarenja cilja potrošila milijarde i milijarde dolara svojih inozemnih donatora, koji sada cvile i strahuju da će im se preživjeli vratiti, što je više nego izvjesno ako ili kada turski predsjednik Erdogan otvori vrata izbjegličkih kampova u Turskoj u kojima se skriva dobar dio ovih koji nedostaju na popisu mrtvih.


Komentar: Zapad je ovaj bjelosvjetski šljam dugi niz godina nazivao "umjereni sirijski pobunjenici"....


Ovdje su objavljene brojke za islamske zemlje, a sve ostale se strpalo u koš s 30 000 stranih boraca. Malo, jer je po procjenama u Siriju ušli između 200 i 300 000 stranih militanata iz više od 80 zemalja, od Kine, preko Azije, Afrike, Europe do Sjedinjenih Država.

Procjene i podrijetlo terorista koje je ubila ili zarobila sirijska vojska i njeni saveznici otkrivaju zastrašujuću priču i zavjeru koja predstavlja "mini svjetski rat" protiv Sirije. Brojke ne uključuju nepozvane formalne strane snage i vojnike, uglavnom turske i američke, koji kontroliraju dijelove sirijske zemlje.

Uzmimo za točan ovaj dokument, barem u njegovom islamskom segmentu, kojeg su usvojile Ujedinjeni narodi i određuje ukupni broj terorista koji su se u Siriju infiltrirali na ogromnih 171 400.

51 910 ih je ubijeno od sirijske vojske, a 33 847 je nestalo, uhićeni su ili pobjegli od rata u kojem su vladine snage povratile većinu gradova, mjesta, sela i područja koja su godinama bila pod nadzorom terorista.

U najgoroj fazi sukoba je oko 70% sirijskog teritorija bilo potpuno ili djelomično izvan vladine kontrole, uključujući čitave regije i velike gradove u južnim dijelovima zemlje. Okupirana su bila strateški locirana predgrađa glavnog grada Damaska, sve do sjevera i sjeverozapada, kao i većina sirijskih nalazišta nafte i prirodnog plina, te dvije strateške i najveće brane u državi, Al-Tabqa i Tishreen na rijeci Eufrat.

Brojke smo već naveli, a interesantno je da Turska na vrhu popisa, a slijedi Čečenija s 21 000 fanatičnih ekstremista. Čečenski borci se smatraju jednim od najupornijih i najtežih terorista koji djeluju u Siriji, posebno u šumskim i planinskim područjima uz obalne Latakije i granicu s Turskom. Oni su indoktrinirani formirali vlastite bataljune i vodili neke od najžešćih bitaka i napada kako protiv vojske, tako i protiv civila.

GLASNICI PANARAPSKE SMRTI

Kao što je već spomenuto, Saudijci su dali glavni doprinos terorističkim naporima u Siriji, ali tu su čak i ratom razorene i nestabilne arapske države poput Libije, Alžira, Jordana, Egipta, Iraka, pa čak i Libanona, koje su zajedno poslale oko 10 000 terorista, od kojih je gotovo trećina ubijena u akciji, a tisuće ih je nestalo u posljednjih osam godina sukoba u Siriji. Libijski borci, kao i njihova braća po teroru iz Tunisa, bili su izuzetno brutalni u zločinima koje su počinili protiv sirijskih vojnika i civila.

Damask je najviše povrijedio primjer 14 000 palestinskih terorista, uglavnom iz Hamasa koji je tada izdao vladu u Damasku i pridružio se pobuni, iako im je Sirija godinama davala utočište, kuće, hranu, lijekove i sve što je bilo potrebno za funkcioniranje pokreta. Međutim, odanost vodstva Hamasa Muslimanskom bratstvu je bila jača i vođa pokreta, koji je tada imao političku ured u Damasku, Khaled Meshaal, dao je zapovijed svojim militantima da se pridruže islamističkoj pobuni. Istog dana je nestao i tajno pobjegao u Katar.

Militanti Hamasa, kojima Sirija, Iran i Hezbollah danas sve opraštaju, potpuno su ignorirali ili zaboravili svoj nacionalni cilj stvaranje neovisne palestinske države. Umjesto toga su napali Siriju, ubijajući svoje kolege i povijesne pristaše. U sukobima sa sirijskom vojskom je ubijeno 4920 ovih palestinskih fanatika. No, Palestinci su oformili i Quds brigadu, koja se sa sirijskom vojskom zajedno borila za oslobođenje Aleppa, a kasnije na svim frontovima aktivna je i danas.

Slična se priča se odnosi i na druge arapske fundamentaliste koji su se odrekli svoje nacionalne stvari i uputili se u ubojstvo Sirije u ime lažne demokracije o kojoj ništa ne znaju.

Dokument usvojen od strane Ujedinjenih naroda kaže da je ogroman kontingent od 30 000 terorista u Siriji stigao iz zapadne Europe, Skandinavije i drugih zapadnih zemalja, uključujući Rusiju, Novi Zeland i SAD.

Islamski fanatici koji su se uspjeli sakriti na Zapadu ili pobjeći od sirijskog sukoba počinili su niz groznih terorističkih napada u velikom broju europskih i zapadnih država, uključujući neke u vlastitim nacionalnim državama, uglavnom u Francuskoj, Belgiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Osvetnički teroristički napadi na potpuno nedužne muslimane su uslijedili u zemljama poput SAD-a i Novog Zelanda.

Teror je globalni rak koji se mora ukloniti. On nema religiju, nacionalnost niti granice. Sirija je u ime cijelog svijeta na čelu borbe protiv terorizma. Krajnje je vrijeme da se sve civilizirane nacije i velike svjetske sile udruže u nastojanjima da zaustave ovaj začarani krug nasilja i krvoprolića koji prijeti budućnosti cijelog čovječanstva, a ne da se na ovome prikupljaju politički bodovi i odbija suradnja s "režimom Bashara Al-Assada, krvnikom vlastitog naroda", kako i danas vole govoriti takozvani "Prijatelji Sirije".