zarif
© AP/Petr David Josek
Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif
Koliko god se Macron trudio dokazati suprotno, a Njemačka izbjegavala zamke koje joj postavljaju SAD samo kako bi mogla poslovati s Rusijom, dok Velika Britanija nije vrijedna spomena, pismo koje su tri europske velesile poslale Ujedinjenim narodima dokazuje da te zemlje ne mogu biti nikakve "europske suverene sile" i da su obični vazali Sjedinjenih Američkih Država.

Dakle, sve priče, analize, izjave, poruke i stručna mišljenja kojima se pokšava dokazati autonomija EU, ili barem vodećih zemalja bloka, su prazne priče. Nisu vrijedne gubljenja vremena za pisati ih, još manje za čitati.

Naime, pismo koje su ove tri zemlje poslale glavnom tajniku Ujedinjenih naroda navodi kako iranski raketni program krši rezoluciju UN-a 2231 od 20. srpnja 2015. godine, koja potvrđuje nuklearni sporazum kao međunarodno pravni akt, jer bi neki tipovi iranskih balističkih raketa "mogli nositi nuklearne bojeve glave".

Prvo, odmah u početku se vidi da su ovo pismo sastavili ignoranti u ministarstvima vanjskih poslova, jer se rezolucija ne odnosi na raketni program, a sam termin kako bi neke rakete "mogle" nositi nuklearne bojeve glave u međunarodnom pravu ne znači ništa. Rakete ili mogu ili ne mogu nositi nuklearno oružje i Iran i treba dokazati ima li Iran ili nema to oružje. Ovako sastavljeno pismo odaje nepoznavanje materije, međunarodnog prava ili je jednostavno napisano u Washingtonu, potom u ime Pariza, Lonodna i Berlina upućeno u sjedište UN-a u New Yorku.

Pismo je očito za svrhu imalo fokus međunarodne javnosti usmjeriti na Iran, zato što sustav INSTEX, kojeg su ove tri zemlje osmislile za poslovanje s Iranom, kako bi zaobišle američke sankcije, ne služi ničemu i kroz njega je obavljena samo jedna transakcija, i to humanitarne naravi.

Kako se europske sile ne drže ugovora, Teheran je odlučio djelomice odustati od svojih obveza, iako je i to predviđeno nuklearnim ugovorom potvrđenog rezolucijom 2231, ako zemlje potpisnice ne budu poštovale svoje obveze.

I tako su se Velika Britanija, moćna vojna velesila Francuska i europska ekonomska lokomotiva Njemačka obratile Ujedinjenim narodima, samo kako bi nekako opravdale svoj strah od Trumpa i nečinjenje ništa u smislu svojih obveza iz sporazuma kojeg je Iran poštovao u svakom njegovom dijelu do prije nekoliko mjeseci, kada je poručio da nema ugovor nema smisla ako ga se pridržava samo jedna strana i da će postupno povećavati aktivnosti svog civilnog nuklearnog programa iznad razine predviđene sporazumom.

Ove tri zemlje su i ranije iznosile slične tvrdnje o iranskim raketama, ali zbog nepodudaranja njihovih tvrdnji s tekstom rezolucije, nisu uspjele uvjeriti UN da donese deklaraciju ili rezoluciju protiv Irana.

Rezolucija 2231 od Irana traži da ne radi na raketama koje su sposobne nositi atomske bojeve glave.

Iranski ministar vanjskih poslova, Mohamamad Javad Zarif, ranije je rekao da Iran ne posjeduje atomske bojeve glave i da ih ne namjerava praviti, stoga su takve optužbe protiv Teherana neosnovane. Također, u rezoluciji se koristi izraz "tražiti", koji ne sadrži pravnu obavezu, što je također gaf onih koji su šeprtljavo sastavili ovajs miješni dokument.

"PISMO EU IMA ZA CILJ SAKRITI NJIHOVU BIJEDNU NESPOSOBNOST"

Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif kaže da je pismo koje su glavnom tajniku UN-a napisale tri europske potpisnice nuklearnog sporazuma namijenjeno skrivanju njihove "bijedne nesposobnosti u ispunjavanju svoje obveze iz sporazuma".

"Najnovije pismo E3 glavnom tajniku UN-a o raketama očajnička je neistina kako bi se prikrila njihova bijedna nesposobnosti u ispunjavanju golog minimuma njihovih oveza iz nuklearnog sporazuma", napisao je Zarif na Twitteru.


Nakon što nisu ispunile svoje obveze prema Iranu u okviru nuklearnog sporazuma, europski potpisnici su napisali pismo generalnom tajniku UN-a Antoniju Guterresu, koje je podijeljeno u srijedu, optužujući Teheran za posjedovanje "balističkih raketa nuklearnih sposobnosti" i tvrdeći da su najnovije raketne aktivnosti Iran u suprotnnosti s rezolucijom UN-a koja je potvrdila taj sporazum.

Zarif je tri europske zemlje prozvao zbog popuštanja američkim pritiscima na Iran i što nisu uspjele nadoknaditi jednostrano povlačenje Washingtona iz nuklearnog sporazuma, kada je uslijedilo ponovno uvođenje "najtežih" sankcija Teheranu.

"Ako E3 želi minimum globalne vjerodostojnosti, te zemlje bi mogle započeti sa suverenitetom, a ne se priklanjati američkom nasilju", rekao je Zarif.

IZRAEL: "OVO JE TRENUTAK DA SA ZAPADOM NAPADNEMO IRAN"

Kada su u Izraelu čuli za ovo smiješno pismo predstavnika de facto američke kolonijalne uprave u EU, bili su više nego zadovoljni.

Izraelski režim je pozdravio pismo Francuske, Njemačke i Britanije protiv Irana, a ministar vanjskih poslova Izraela, Israel Katz, nakon izvješća o ovom pismu je ponovio neosnovane optužbe na račun Teherana.

"Iran gradi rakete koje mogu nositi atomske bojeve glave, što je kršenje nuklearnog sporazuma. Sljedeći korak mora biti vojna prijetnja arapsko-zapadne koalicije pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država, kako bi se suprotstavili iranskoj agresiji. Ovo su kritični trenuci", napisao je Katz na svom Twitteru.

Slične optužbe ranije je iznio i Beni Katz, zadužen za formiranje nove izraelske vlade. Ali Izrael je jedina država na Bliskom Istoku koja posjeduje nuklearno naoružanje i koja ne priznaje nijedan međunarodni okvir vezan za razvoj nuklearne energije.

Podsjetimo, ovim su se europske zemlje u određenoj mjeri pridružile Trumpu i njegovom povlačenju iz nuklearnog sporazuma u svibnju 2018., nakon čega su SAD ponovno uvele sveobuhvatne sankcije protiv Irana, pozivajući na "novi dogovor koji bi obuhvatio i iranski nacionalni raketni program i koji bi kaznio antiterorističku ulogu Islamske Republike u regiji.

Europski potpisnici obećali su da će uložiti napore kako bi nadoknadili povlačenje Washingtona i zaštitili svoje poslovne veze s Iranom od američkih sankcija.

Ta obećanja, međutim, nikada nisu ispunjena. Europa je nekoliko meseci pokušavala ublažiti stav Trumpa, ali je istovremeno preknula sve poslovne veze s Iranom,a da bi izgledalo da nešto čini je stvorila sustav INSTEX

Teheran je zbog svega ovog pribjegao člancima 26 i 36 nuklearnog sporazuma o svojim pravnim pravima i obustavio dio svojih obveza, što čini pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

Za kraj zaključimo da je Mohamad Javad Zarif, obzirom na sramotni korak tri europske "sile", birao termine i nije htio biti pretjerano oštar prema Berlinu, Parizu i Londonu. Iako je mogao biti puno oštriji, za sada ih je nazvao "bijednom nesposobnjakovićima".