knjižara
© China Daily
Nedavno smo pojasnili strategiju Xi Jinpinga u području religije i kako je kineski predsjednik svjestan činjenice ako Komunistička partija Kine duhovni život Kineza i dalje bude smatrala područjem u kojem nema što tražiti da će vakuum popuniti strani faktori utjecaja, prije svega dvije velike monoteističke religije - kršćanstvo i islam. Tako su vlasti odlučile potaknuti, financijski i u svakom drugom smislu, tradicionalna vjerovanja Kine, držeći da su ona najprikladnija i najbliža Kinezima i dobra su za jačanje nacionalnog identiteta.

Istina, ovo nije neka novost i neke su zemlje na vjerskom idenitetu izgradili ne samo jedinstvo nacije, već i državu i institucije, poput Irana kao pozitivan primjer, ili kao Saudijska Arabija ranije i Turska s Erdoganom kao negativan. Negativan u smislu da svoje tumačenje političkog islama izvoze u druge zemlje, a to je već uplitanje u njihove unutarnje društvene procese. Kako je Xi Jinping potaknuo preporod starih kineskih religijai vjerovanja možete pročitati u članku "KP Kine i religija: Xi je odlučio da Kinezima treba duhovno i kulturološko sidro".


Komentar: KP Kine i religija: Xi je odlučio da Kinezima treba duhovno i kulturološko sidro kroz drevne kineske religije


KINE JE ODLUČILA BOJKOTIRATI AMERIČKU KNJIŽEVNOST

Ali Peking se ne zaustavlja ovdje. Svjesne utjecaja Zapada kroz razne oblike "soft powera", vlasti Kine su odlučile bojkotirati američku književnost.

Upravo sada kad bi se trgovinski odnosi između Sjedinjenih Država i Kine uskoro trebali vratili u normalu, na horizontu se pojavljuje novo žarište napetosti koje iznenada ponovno podstiče neprijateljstva između dviju supersila. Ovaj put nije riječ o carinama, proizvodima proizvedenim u Kini, razlici izvoza i uvoza ili nelojalnoj konkurenciji. Ili bolje rečeno, oni imaju nešto s tim, ali oni predstavljaju pozadinu drugog nadmetanja, onog u području kulture. Posljednja odstupnica Pekinga zbog povećanja američkih carina cilja ravno u američki izdavačko tržište, a ono je sve samo ne malo.

Nakon što je Kina odustala od američkog mesa, soje i automobila, odlučila je blokirati stotine američkih naslova, književnih uradaka, manje ili veće vrijednosti, koje je danas nemoguće pronaći u kineskim knjižarama.

Drugim riječima, kineske izdavačke kuće su dobile popis zabranjenih naslova i time je doslovno paralizirano tržište literature "Made in USA" u Kini.

Među naslovima u zabrani Komunističke partije Kine nalazi se i posljednja nkjiga Boba Woodwarda, "Strah: Trump u Bijeloj kući", ili "Asimetrija", debitantski roman spisateljice Lise Halliday i "Dijete Božje", priča Cormaca McCarthyja iz 1973. godine.

U PEKINGU JE SVE MANJE KNJIGA "MADE IN USA"

Pa ipak, nisu toliko američki izdavači ili pisci ti koji se žale, koliko sami kineski izdavači. Sophie Lin, direktorica privatne izdavačke kuće u Pekingu, objasnila je ovako situaciju: "Ova blokada ima ogroman utjecaj na nas i na cijeli izdavački sektor. Američki pisci i znanstvenici vrlo su važni u svakom sektoru."

Ali odricanje užitka čitanja američke književnosti je samo vrh ledenog brijega političke linije koju je pokrenuo predsjednik Xi Jinping, a kojoj je cilj drastično smanjiti strane kulturne utjecaje unutar Kine, a ako se ograničavanje prodaje američkih knjiga podudara i sa udarom na Washington u kontekstu carinskog rata, još bolje.

Još prije trgovinskog rata su kineski cenzori imali vrlo krute stavove o triptihu sastavljenom od knjiga, predstava i filmova iz inozemstva.

Poučeni iskustvom istočne Europe i Sovjetskog Saveza, ali i Francuske Chalesa de Gaullea, dva "režima" koja su prvo potkopana oružjima kulturnog imperijalizma, a onda su se urušili kao kula od karata, gotovo sami od sebe, francuski s "revolucijom" 1968., a onaj "komunistički" s padom Berlinskog zida 1989., kineske vođe su odlučila dozirati ili drastično ograničiti strani utjecaj kroz književnost, kazališne predstave i filmsku produkciju.

UČINCI MJERE NA KINESKO TRŽIŠTE IZDAVAŠTVA

Ako je s jedne strane Kina uvela opisane mjere kako bi zemlju učinila neprobojnom za bilo kakve štetne strane utjecaje, s druge strane se "Azijski zmaj" mora suočiti sa značajnim povratnim silama, obzirom na to da su jedan od najprofitabilnijih izvora na izdavačkom tržištu Kine bile upravo američke knjige. Malo je vjerojatno da će izdavači biti u minusu, jer će im država subvencionirati dio gubitaka. Što se tiče tržišta knjiga, ono će pretrpjeti kratkoročni šok, ali kada je riječ o poslovanju, Kina je prema izvješćima Međunarodnog udruženja izdavača, nakon američkog, postala "najveće izdavačko tržište na svijetu".

Uspon nove kineske srednje klase je bio nevjerojatan poticaj za čitav kulturni sektor, koji je u posljednje vrijeme počeo koketirati sa stranim autorima i naslovima. Ali od sada se pravila igre mijenjaju i Kinezi će moći uživati više u litereturi europskih književnika, azijskih, ruskih, arapskih, latinoameričkih i drugih, dok će biti lišeni užitka čitanja američkih naslova.

ISTO JE PROŠAO I JAPANSKI STRIP

Podsjetimo da je u veljači 2019. tako prošao i japanski strip, vrlo popularan u svijetu, ali i među tinejdžerima u Kini, na užas njihovih roditelja i djedova koji Japan pamte po višedesetljetnim zločinima. Tako je cenzuriran i japanski strip. Početni šok je brzo prevladan i sada kineski crtači stripova ubrzano rade kako bi popunili prazninu na tržištu, ali s kineskim povijesnim junacima i kineskim verzijama superheroja.

"Japanski strip je kulturološka invazija. Kad razmišljam o onome što se događa, jedina fraza koju mogu upotrijebiti da to opišem je neprimjetno i pažljivo ispiranje mozga. Ovo je najbolji način da objasnim što se događa s generacijom moje kćeri", rekao je Zhang Jie iz sektora prodaje start-up tvrtke u sektoru komunikacija.

Ovo je bio veliki udarac za japansku idnustriju stripa, ali i video igara, animiranih filmova, prodaje igrački i svega što je vezano za japanski strip. Računalo se da bi s 200 milijuna potrošača u Kini 2020. imao promet od 30 milijardi dolara. Ali to je manje važno. Kina se suočila s problemom da su se tinejdžeri poćečo oblačiti i formirati subkulturne skupine na temelju tematike iz japanskog stripa, a dio mladih je u žargonu počeo koristiti japanske riječi.

"Sve to ima takvu moć nad mladima da su neki počeli govoriti, pisati, pa čak i pjevati s japanskim naglaskom. S gledišta naše tradicionalne kulture i naše sigurnosti, to nije samo žalosno, nego zastrašujuće", rekao je Zhang Jie za China Digital Times.

Ranije japanski strip, a sada američka književnost su nešto za što će Kinezi morati naći alternativu. Gube li što s tim što su uskraćeni za užitak u japanskom stripu ili američku književnost, ne svu, da se razumijemo, to je već druga tema i prije svega morali bi biti Kinezi da damo odgovor na to pitanje.

China Digital Times