iranske žene plaču
Sredinom 1988. Amerikanci su oborili iranski putnički zrakoplov, no krivci nikada nisu kažnjeni.
Nakon ubojstva iranskog generala Qasem Soleimanija, mediji su se ponovno raspisali o Iranu kao da je najgore zlo ovoga svijeta. Naravno ne smijemo zaboraviti kako takvo "postavljanje stvari" najviše odgovara SAD-u i Izraelu, koji bi, da mogu, eliminirali sve one koji omogućavaju postojanje Islamske Republike Iran. No, Iranci su prava "kost u grlu" zapadnjačkoj psihopatskoj eliti jer su jako dobro naučili kako s pojmom demokracije barata "veliki brat" preko bare i "polubrat" u "svetoj zemlji". Jedan od takvih primjera se dogodio 1988., a razlog zašto o njemu ne učimo u povijesnim knjigama je jednostavan - sve žrtve tog nemilog događaja su nesretni Iranci, a krivac za zlodjelo "visoko moralna i pobjednička" vojska Sjedinjenih Američkih Država.

Trećeg srpnja 1988. Sjedinjene Američke države su oborile iranski putnički zrakoplov nad Perzijskim zaljevom. Iranski zrakoplov je uredno odašiljao sve signale s kojim je jasno bilo vidljivo kako je u pitanju komercijalni putnički zrakoplov, pa ipak "izvrsna" i "profesionalna" američka vojska je odlučila pritisnuti okidač smatrajući kako je riječ o borbenom iranskom zrakoplovu tipa F-14 Tomcat. Tako se barem pravdalo zapovjedništvo ratnog broda USS Vincennes.

iranski A300
Golemi iranski Airbus se ne može uspoređivati s majušnim F-14, pa ipak Ameri su ga oborili.
Pa ipak, neke stvari je vrijedno spomenuti, naime golemi putnički zrakoplov Airbus A300 ima potpuno drugačiji otisak na radaru negoli F-14, osim toga USS Vincennes je ispalio projektil iz iranskih teritorijalnih voda, što automatski znači da su se Sjedinjene američke Države ogriješile o brojne međunarodne zakone, uključujući i onaj o suverenitetu Irana i priznatim granicama, kako na kopnu, tako na moru.

rat iraka i iraba
Rat izmeđi Iraka i Irana je bio strašan, iako se zvanično tvrdi kako je u osmogodišnjem krvavom sukobu nastradalo pola milijuna vojnika s isto tolikim brojem trajnih invalida, nitko ne broji civilne žrtve, dok su materijalne žrtve iznosile više od 400 milijardi dolara.
No, Sjedinjene Američke Države su oduvijek smatrale kako su "iznad zakona" te da im njihova "izvrsnost" dozvoljava ono što druge države de facto ne smiju, osim toga to je bilo vrijeme krvavog rata između Irana i Iraka koji je nastao zahvaljujući američkoj vojnoj, obavještajnoj i novčanoj potpori Saddamu Husseinu i američko izraelskoj predanosti u namjeri uništenja islamske republike. Irak je bio među prvim surogatima u prljavim američkim "proxy" ratovima koji na žalost traju do danas.

ubojica nedužnih USS Vincennes
Prvo pitanje koje bismo trebali postaviti je - što je američki ratni brod USS Vincennes radio u iranskim teritorijalnim vodama i tko mu je dao naredbe za takvo što?
Iranski zrakoplov s brojem leta 655 je u smrt povukao 290 ljudi, od toga 66 djece no Amerikancima to nije značilo ništa, jer je stvar navodno bila "riješena" priopćenjem o "pogrešnoj identifikaciji". Kako god bilo zapadnjački novinari su, prije trideset godina, još uvijek imali određenu slobodu djelovanja i stanoviti profesionalni integritet, a "duboka država" nije mogla kontrolirati sve medije, te je Newsweek i ABC news napravio detaljnu istragu ovoga slučaja uz poprilično zanimljive zaključke.

Naime, američki medijski dvojac je ustvrdio kako se cijeli slučaj može okarakterizirati kao:
"Vojno-pomorski fijasko s previše predanim kapetanom i mornarima u panici, zbog čega je uslijedilo zataškavanje. Cijeli slučaj se nije smio dogoditi jer su Sjedinjene Američke Države kršile međunarodne zakone zbog činjenice da se njihov ratni brod nalazio u iranskim teritorijalnim vodama tijekom obaranja zrakoplova."
Istraga je također utvrdila kako je kapetan Rogers, zapovjednik ratnog broda USS Vincennes otvoreno lagao o kretanju leta 655, ne samo da je oficirima u američkom admiralitetu u Bahreinu lagao o identitetu iranskog zrakoplova, već je tvrdio da se navodni iranski vojni zrakoplov obrušava na njih, te da mu se približavaju iranski vojni gumenjaci, iako se let 655 u stvari uspinjao unutar postavljenog putničkog koridora, a iranski gumenjaci tog dana nisu ni prilazili američkom vojnom brodu.

William Clyde Rogers III
Kapetan William Clyde Rogers III nije izrazio žaljenje za obaranje iranskog putničkog zrakoplova ni jednom jedinom riječju. Takvi tipovi su nam dobro poznati no na žalost ima ih na sve strane unatoč izričitim karakternim manama.
Nakon uništenja 290 nevinih života, američka vojska je napravila istragu pod vodstvom kontra-admirala William Fogartyja koji je brže bolje zaključio kako je kapetan William Clyde Rogers III dobio krive informacije te da je mislio kako obara iranski vojni zrakoplov. Kontra-admiral Fogarty je također "opravdao" Rogersa uz tvrdnju kako je "jadni" kapetan bio pod pritiskom jer se "borio" i na vodi iako USS Vincennes tog kobnog dana nije ispalio ni jedan metak jer nije imao na koga. Fogarty je zaključio kako je Rogers djelovao u skladu s vojnim kodom i svojim ovlastima.

S druge strane Rogersa je ozbiljno kritizirao zapovjednik USS Sidesa David Carlson koji je bio u istoj borbenoj skupini pod Rogersovom komandom. Naime, Carlson je tvrdio kako je Rogers previše agresivan te da je obaranje iranskog leta 655 uslijedilo kao "užasavajući klimaks" Rogersove agresivnosti koja je trajala puna četiri tjedna. Zapovjednik David Carlson je izvijestio starješine kako je Rogers doveo sve članove i brod u direktnu ugrozu jer se 02.07.1988. previše približio iranskoj ratnoj fregati, te da je pucao na brojne manje iranske vojne brodove umjesto da je usmjeravao druge američke vojne brodove na iste, te da je slao američke vojne helikoptere na male iranske vojne brodove. Kongres je također pokrenuo vlastito istraživanje slučaja, no ključni vojni svjedoci su otvoreno lagali o položaju američkih vojnih brodova tvrdeći da su se nalazili u međunarodnim vodama te da su se morali braniti od iranskih napada.

Vojna vrhuška SAD-a očigledno voli ljude poput Rogersa, jer je isti ostao zapovjednik USS Vincennesa do sredine 1989., a 1990. je odlikovan ordenom Legion of Merit koji se dodjeljuje vojnom osoblju za "izuzetno zaslužno ponašanje u obnavljanju izvanredne službe na poziciji zapovjednika."

knjiga za bljuvanje
Storm Center: A Personal Account of Tragedy & Terrorism - apologetična knjiga u kojoj se kolateralne žrtve ne broje jer u pitanju je borba protiv terorizma i užasnog neprijatelja.
Rogers je sa svojom ženom Sharon napisao knjigu pod naslovom Storm Center: A Personal Account of Tragedy & Terrorism, u kojoj se Rogers predstavlja kao - sigurno već znate što slijedi - izvrstan oficir i taktičar koji je nadmudrio puno brojnijeg neprijatelja te čija je obitelj izbjegla "teroristički napad" zbog službe u vojsci SAD-a i njegove uloge u borbi protiv opasnog neprijatelja.

Bez obzira što je američka vojska tvrdila kako je u potpunosti oslobođena krivice glede ovog slučaja, 1996. između Sjedinjenih Američkih Država i Irana je sklopljena nagodba pri Međunarodnom sudu pravde u kojoj SAD priznaju sljedeće:
"Zračni incident koji se dogodio trećeg srpnja 1988. je bio strašna ljudska tragedija zbog koje Sjedinjene Američke Države izražavaju duboko žaljenje zbog gubitka života uzrokovanih incidentom."
Iako tako stoji u pismenoj nagodbi između dvije zemlje, SAD se nije trebao formalno ispričati Iranu, niti je trebao uzeti na sebe odgovornost, no zbog činjenice da je njihov projektil pogodio iranski putnički zrakoplov Sjedinjene Države su morale isplatiti 61,8 milijuna dolara obiteljima poginulih, točnije 213.103 dolara po žrtvi. Dodamo li k tome činjenicu da je Rogers odlikovan ordenom "časti" tada nam postaje jasno koliko Amerika mari za tričarije poput međunarodnih zakona, ljudskih prava i živote ljudi. To su samo obične smetnje u američkoj "izvrsnosti" i "borbi" protiv terorizma".

američke baze
Pogledajte koliko je "zli i pokvareni" Iran približio svoje granice američkim vojnim bazama.
Za kraj podsjećamo sve čitatelje na jednu vrlo važnu činjenicu, Sjedinjene Američke Države su od svog osnutka 1776. godine provele tek 21 godinu u miru, točnije punih 244 godine su ratovali i još uvijek ratuju na tuđim teritorijima. Iran, s druge strane, zemlja koju zapadnjačke "demokracije" smatraju jednim od najvećih prijetnji globalnom miru i stabilnosti je do sada ratovao samo s Irakom i to na svojoj teritoriji.