Iraqis wave as the last U.S. convoy heads
© Lucas Jackson/AFP/Getty Images
Na postavljeno pitanje zašto SAD ne poštuje odluku iračkog parlamenta, odgovor je jednostavan. Zato jer nije ostvario svoje zacrtane ciljeve. Vojna industrija, srodne industrije i usluge koju su s njome povezane, čine gotovo 50 posto BDP-a Sjedinjenih Država. Drugim riječima, američka ekonomija bez rata gotovo je nezamisliva

Nakon što su Amerikanci ubili iračkog generala Qassema Soleimanija, Irački parlament je donio odluku kojom zahtijeva da vojne snage koalicije predvođene SAD-om hitno napuste teritorij Iraka.

No da bismo mogli bolje razumjeti što se danas događa u Iraku, valja se kratko prisjetiti barem nekih događaja koji su se zbili tijekom proteklih 40-ak godina. Iračani dobro pamte 1982. godinu, kada je SAD tražio od Vijeća sigurnosti UN-a da se Irak - kao prijateljska zemlja, briše iz popisa država koje podupiru terorizam.

Sigurno pamte da je 4 godine kasnije, SAD postavio veto u Vijeću sigurnosti, kada je trebalo osuditi Saddamove zločine zbog masovne uporabe bojnih otrova u ratu protiv Irana. Istodobno je američka korporacija »Dow Chemical » opskrbljivala Irak bojnim otrovima.

Godine 2003. dolazi do velikog preokreta. Irak više nije saveznik, već za SAD postaje neprijatelj broj jedan, jer Amerikanci žele uspostaviti punu kontrolu nad iračkim naftnim poljima što je Saddam odbio. Paul Wolfowitz - državni podtajnik u Ministarstvu obrane SAD-a i jedan od kreatora američke nove vojne doktrine poznate pod imenom »Doktrina Wolfowitz«, izjavio je za »The Guradian« (lipanj 2003.): »Nismo imali izbora, jer ta zemlja doslovce pliva na moru nafte.«

Pritom se pojavio problem alibija za vojnu intervenciju. Najprije se krenulo s tezom: »Saddam posjeduje oružje za masovno uništavanje.« S obzirom na to da ni to nije bilo moguće dokazati, krenulo se s obrazloženjem; »Ako nema oružje, Saddam je ipak kriv jer je povezan s Al'Qaedom koja je odgovorna za rušenje tornjeva blizanaca u New Yorku.«

Budući da ni tu optužbu nije bilo moguće dokazati, krenulo se s trećom: »On je brutalan diktator, opasan ne samo za vlastiti narod, već i za susjedne države.« No ono što irački narod vjerojatno dobro pamti, riječi su koje je tada izgovorio američki ministar obrane Donald Rumsfeld: »Glavna opasnost od sukoba s Irakom jesu nepoznate poznanice.« Potom kreće vojna intervencija bez suglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a, nakon čega pogiba više od 100.000 Iračana. Rušenje autoritarne, ali sekularne države, dovodi do prave eksplozije muslimanskog fundamentalizma na Bliskom istoku i cijelome svijetu.

Bivša državna tajnica SAD-a Hillary Clinton u svome intervjuu s Jeffreyjem Goldbergom za »The Atlantic«, prije 7 godina je izjavila: »ISIS je bio naš projekt. Nismo uspjeli stvoriti vjerodostojan gerilski rat protiv Asada... Neuspjeh ovog projekta doveo je do užasa kojemu smo danas svjedoci u Iraku.«


Komentar: Pogledajte: Je li ISIS kreacija američke vlade? Olakšavaju li se u šumi veliki dlakavi sisavci?


A Donald Trump u kolovozu 2016. godine, tijekom izbornog skupa na Floridi, rekao je: »Obama je osnivač ISIS-a, a suosnivačica je Hillary«. Nakon pobjede Donalda Trumpa i ubojstva Abu Bakr al Baghdadija - vođe ISIS-a, SAD su se svrstale na stranu borbe protiv Islamske države.

Nakon ubojstva iranskog generala Soleimanija, pojedini mediji ističu da SAD nije planirao ubiti iračkog visokog dužnosnika Al-Muhandesa tijekom atentata na iranskog brigadnog generala Soleimanija. Ubojstvom Al-Muhandesa, SAD je grubo prekršio obvezu iz sporazuma o poštovanju iračkog suvereniteta, smatra irački premijer Abdul-Mahdi, koji je odmah zatražio od Parlamenta da poduzme »hitne mjere« radi udaljenja stranih vojnih postrojbi iz zemlje. Već idućeg dana, nakon donošenja odluke Parlamenta, premijer Abdul-Mahdi sastao se s američkim veleposlanikom Matthewom H. Tuellerom, naglasivši potrebu da »dvije zemlje odmah porade na povlačenju stranih trupa iz Iraka«. Pritom je dodao »situacija u Iraku je kritična«.

Valja se prisjetiti da su američke postrojbe stacionirane u Iraku temeljem zahtjeva bivšeg iračkog premijera Nouri al-Malikija iz 2014. godine. Rezoluciju iračkog parlamenta izglasala su 173 zastupnika.

Sjednicu je bojkotiralo 156 zastupnika. U toj prigodi Sajad Jiyad - izvršni direktor Iračkog centra Bayana u Bagdadu, rekao je: »Čak ni ljudi načelno proamerički, antiiranski ili neutralne orijentacije, nisu zadovoljni s onim što je učinio SAD. Zajednički je nazivnik 'ovo je kršenje iračkog suvereniteta'.«

Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg nije htio komentirati Soleimanijevo ubojstvo. »Ovo je odluka Sjedinjenih Država. To nije odluka koju je donijela ni globalna koalicija, niti NATO. Svi saveznici su zabrinuti zbog iranskih destabilizirajućih aktivnosti u regiji«, rekao je Stoltenberg.

Sunitski i kurdski zastupnici nisu bili za odlazak američkih trupa, jer se boje ISIS-a. Rezolucija Parlamenta koja je usvojena tijekom izvanredne sjednice, koja se uživo prenosila na državnoj televiziji, izravan je odgovor na atentat bespilotne letjelice na iranskog generala Soleimanija, gdje je pritom stradao i visoki irački dužnosnik.

Koliko takva odluka teško kompromitira američku stranu, između ostalog prepoznajemo po službenim izjavama američkog državnog tajnika M. Pompea koji jednostavno prešućuje ubojstvo Abu Mahdija al-Muhandesa.

Bez obzira na sve te okolnosti, bit će veoma teško postići suglasnost oko odlaska američkih trupa iz Iraka. Jer svako eventualno protjerivanje američkih vojnih snaga iz Iraka bilo bi, ne samo poniženje za predsjednika D.Trumpa, diranje u ekonomske interese najmoćnije svjetske sile, već bi to imalo i velike posljedice na buduće vođenje rata protiv ISIS-a.

Još prije glasovanja u iračkom Parlamentu, američka vojska je najavila obustavu anti-ISIS-ovih operacija, kako bi se usredotočila na obranu svojih vojnika od moguće odmazde s raznih strana. Atentat na Soleimanija doveo je do različitih komentara u EU-u i SAD-u. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas dao je izjavu kojom je »Iran proglasio odgovornim za eskalaciju napetosti koja je dovela do napada na Soleimanija, ali je istovremeno kritizirao i raketni napad koji je naredio Trump. »Ova akcija nije olakšala ublažavanje napetosti«, rekao je Maas. Glavne europske sile, posebice Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo - koje su istovremeno i članice Vijeća sigurnosti UN-a, zasad su primorane biti veoma oprezne u svojim izjavama. S jedne strane ne odobravaju atentat s bespilotnom letjelicom, ali se ne usuđuju ništa reći protiv SAD-a, svog bliskog saveznika.

Istovremeno EU ne želi prekinuti odnose s Iranom. No ima jedna zanimljivost koju je prenio »Reseau International«, a odnosi se na neke pojedinosti koje su iznijete u raspravi na izvanrednoj sjednici iračkog Parlamenta.

U svome govoru pred iračkim Parlamentom, premijer Adil Abdul-Mahdi otkrio je neke detalje svojih kontakata s američkim predsjednikom D. Trumpom u tjednima koji su prethodili atentatu. Washington ga je, kako prenosi ovaj izvor, zastrašivao i tražio od njega da poslušno slijedi smjernice američke politike. Abdul-Mahdi ljutito je govorio o tome kako su »Amerikanci opustošili njegovu zemlju, odbili provesti planove za izgradnju infrastrukturne mreže, obećali su struju..., tražeći zauzvrat 50 posto prihoda od nafte...«, što je Abdul-Mahdi odbio.

»Zbog toga sam«, kako je izjavio premijer »posjetio Kinu i potpisao važan sporazum s njima kako bi oni preuzeli obnovu umjesto SAD-a. Kada sam se vratio, D. Trump me nazvao i zatražio da se odreknem tog sporazuma. Kad sam odbio njegov prijedlog, zaprijetio je da će protiv mene pokrenuti masovne prosvjede koji će prijevremeno okončati moj premijerski mandat«. U međuvremenu je Irak prijavio SAD Vijeću sigurnosti UN-a zbog vojne agresije na irački teroritorij.


Komentar: Sve ovo, ali ipak ne prestajemo slušati o "demokraciji" koju Amerika navodno osigurava diljem svijeta.

Obojene revolucije i druge strategije Washingtona - Od Latinske Amerike i Afrike, preko Beograda, do Kijeva i Moskve, i dalje...


Prema mišljenju premijera Abdul-Mahdija, ubojstva general-potpukovnika Q. Soleimanija i Al-Muhandisa spadaju u kategoriju »političkog ubojstva« iza kojeg stoji Washington. Soleimanijeva smrt proizvela je snažan antiamerički val u Iraku i u Iranu. Premda su gotovo svi suglasni s ocjenom tko je bio general Soleimani, čime se bavio na Bliskom istoku itd., ipak se otvara pitanje; je li SAD trebao tako postupiti?

Nensi Pelosi - predsjednica američkog Kongresa u povodu zračnog napada na Soleimanija, dala je zanimljivo priopćenje: »Glavni prioritet američkih vođa je zaštita američkih života i interesa. Ali ne možemo dodatno ugroziti živote vojske, diplomata i drugih Amerikanaca sudjelovanjem u provokativnim i nesrazmjernim akcijama. Večerašnji zračni napad vjerojatno će izazvati daljnju opasnu eskalaciju nasilja. Amerika i svijet ne mogu sebi priuštiti povećanje napetosti do točke kada više nema povratka. Administracija je večeras izvela napade na Irak ciljajući visoke iranske vojne dužnosnike i pritom ubila zapovjednika iranskih Qudsovih snaga Soleimanija, bez odobrenja za uporabu vojne sile protiv Irana. Ova je akcija poduzeta bez savjetovanja s Kongresom..«

Oglasila se i Hina Shamsi - direktorica »American Civil Liberties Uniona«: »Kongres nije odobrio rat. Prema tumačenju Trumpove administracije, ovaj napad nije dopušten prema međunarodnom pravu, ili našem Ustavu, kao akt samoodbrane od prijetećeg napada«? Stoga ciljana likvidacija visokog iranskog časnika, koji je na službeni poziv došao u posjet suverenoj državi Irak - s diplomatskom putovnicom, vodeći pritom računa da Iran i SAD - unatoč zategnutim odnosima, nisu u ratu, teško može ostati bez ozbiljnih posljedica. Tim je činom Donald Trump - američki predsjednik, zapravo ujedinio iranski narod. Na postavljeno pitanje zašto SAD ne poštuje odluku iračkog Parlamenta, odgovor je jednostavan. Zato jer nije ostvario svoje zacrtane ciljeve. Vojna industrija, srodne industrije i usluge koju su s njome povezane, čine gotovo 50 posto BDP-a Sjedinjenih Država. Drugim riječima, američka ekonomija bez rata gotovo je nezamisliva.