putin
© Abir Sultan/Pool Photo via APRuski predsjednik Vladimir Putin sudjeluje u ceremoniji polaganja vijenaca na Svjetskom forumu holokausta u Jeruzalemu, u četvrtak, 23. siječnja 2020., kojim se obilježava 75. godišnjica oslobađanja logora smrti Auschwitz
Upravo prispjela vijest iz Kine. I ta zemlja podržava jučerašnju inicijativu ruskog predsjednika Vladimira Putina iz njegovoga govora u Jeruzalemu, na međunarodnom forumu o sjećanju na holokaust i borbi protiv antisemitizma, o održavanju sastanka između čelnika 5 zemalja - stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a: Rusije, Kine, Velike Britanije, SAD-a i Francuske. O tome je izvijestila glasnogovornica kineskog Ministarstva vanjskih poslova Chang Hua.
"Raste nestabilnost i neizvjesnost u međunarodnim pitanjima, a multilateralizam i uloga Organizacije Ujedinjenih Naroda suočava se s vidljivim izazovima. Kineska strana podržava prijedlog Rusije o provedbi susreta na najvišoj razini država - stalnih članica VS UN-a i spremna je održavati veze i usuglašavati svoje poteze s Rusijom i drugim stalnim članicama Vjeća sigurnosti", navedeno je u priopćenju glasnogovornice kineskog MVP.
Podsjećam kako je Vladimir Putin jučer izjavio da zemlje - stalne članice VS UN-a "imaju posebnu odgovornost za očuvanje civilizacije" te je predložio održavanje konferencije njihovih čelnika još tijekom 2020. godine, u bilo kojem mjestu svijeta koje "odgovara kolegama".

Putinov je prijedlog još jučer u Jeruzalemu podržao francuski čelnik Emmanuel Macron, pa je time, formalno gledano, većina stalnih članica suglasna za provedbu spomenutog summita "velike petorice". Naravno, ostaje još za vidjeti što će o svemu tome prije svega reći Sjedinjene Države, a čiji će stav, onda, vjerojatno slijediti i Velika Britanija.

U svakom slučaju, ovaj Putinov prijedlog mogao bi dobro doći američkom čelniku Donaldu Trumpu koji se upravo ove godine nalazi u vrhuncu predizborne kampanje, pa bi i ovaj, eventualni summit "petorice velikih" mogao iskoristiti kao svoj vanjskopolitički uspjeh, neovisno o tome što ga on osobno nije inicirao. Jer činjenica je kako su upravo njegovi radikalni vanjskopolitički potezi, izvan bilo kakve uobičajene diplomatske "logike" i taktike, nesumnjivo i doveli do ove Putinove inicijative, koja je, zapravo, na tragu međunarodnih konferencija održanih tijekom Drugog svjetskog rata u formatu "Roosvelt-Churchil-Staljin", od Jalte do Teherana, i na kojima se krojila buduća slika svijeta - zapravo njegova blokovska podjela.

Jer današnja slika svijeta i nije ništa drugo nego političko-medijski dobro prikriveni Treći svjetski rat, u kojemu se, kao i u prethodnom globalnom sukobu, oštro prelamaju interesne silnice najjačih globalnih igrača, i u kojemu se pomno biraju metode i sredstva kako ipak ne bi eskalirao do one razine nakon koje više ne bi mogao biti pod upravljačkom palicom i kada bi, vjerojatno, završio kataklizmičkim posljedicama. Posljedicama, koje bi bile neusporedivo veće od onih iz brutalnog i krvavog Drugog svjetskog rata, koji je, uostalom, na svom završetku jasno i pokazao sliku nekog budućeg globalnig vojnog sukoba kroz čin američkog bacanja dviju atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki.

Najvažnije pitanje oko ovog Putinovog prijedloga sada se ipak svodi na postojanje ili izostanak nužnog racionalizma u glavama svjetskih vođa tj. njihovu spoznaju o trenutačnom stupnju opasnosti u kojoj se našao današnji svijet i dinamici njezine eskalacije. A upravo svjedočimo dramatičnoj eskalaciji stanja u Libiji, u Siriji gdje se već na terenu počinju sukobljavati američki i ruski vojnici u međusobnim neposrednim kontaktima, Perzijskom zaljevu, Južnoj i Istočnoj Aziji, Africi, Južnoj Americi, Europi. Svjedočimo zlouporabi izbjegličke krize na europskom tlu, manipulacijama terorističkim aktivnostima, jačanju antisemitizma diljem Europe i svijeta i td., i td., što sve itekako ima zlokobni i eksplozivni potencijal po globalnu sigurnost.

Drugim riječima - sukobi, bilo otvoreni bilo latentni, zahvatili su gotovo čitavi svijet i krajnji je čas da se nešto učini. Hoće li to biti neka nova podjela interesnih sfera, zakopavanje u vlastite rovove ili iznalaženje modaliteta za međusobnu suradnju oko pitanja od zajedničkih interesa u ovom je trenutku najmanje važno. Najvažnije je izbjeći gubitak kontrole i posljedičnu kataklizmu. Jer poluge moći više nisu u rukama samo jedne strane.