Liberalizam je kolonizaciju sveta proglasio moralnim imperativom. Danas moralnim impertivom proglašava prihvat migranata koje je ta kolonizacija proizvela
greece turkey migrants
© Global Look Press / Dimitris Tosidis / Xinhua
Tvrđava Evropa je iluzija." Ovo piše Fajnenšel tajms u završnoj rečenici svog subotnjeg uvodnika: "Evropa ne može ignorisati krizu sirijskih migranata." FT na sebe preuzima obavezu da poduči Stari kontinent o tome šta je njegova dužnost i šta njegova budućnost nosi: "EU će se suočiti sa tokovima migranata i azilanata širom Sredozemlja u decenijama koje dolaze."

Da li Evropa ne može odbiti ovu neželjenu invaziju na svoju kuću sa globalnog juga? "Iluzorno" je tako razmišljati, piše FT. Evropa mora biti realistična i spremna da "pruži legalne rute za migrante i azilante."

Ono što je inspirisalo ovakav uvodnik bio je tvrdi grčki otpor potezu turskog predsednika Erdogana koji je hiljade sirijskih izbeglica poslao pravo na granicu sa Grčkom.

Erdogan preti da će preplaviti jugoistočnu Evropu sirijskim izbeglicama kako bi izvukao više novca iz EU u zamenu za zadržavanje 3,5 miliona Sirijaca koji se već nalaze u Turskoj, daleko od granica EU.

Drugi Erdoganov cilj je da natera Evropu da podrži njegovu vojnu intervenciju u Siriji kako bi sprečio predsednika Bašara el Asada da osvoji čitavu pokrajinu Idlib i izađe kao pobednik u građanskom ratu.

U bezdanu ljudskih prava današnje Sirije možemo videti dimenzije katastrofe koju su vilsonovski krstaški ratnici proizveli kada su krenuli da svrgnu diktatora Asada i Siriju učine sigurnim mestom za demokratiju.


Komentar: Kao što stalno ponavljamo, Assad nije nikakav diktator, a ono što se događa u Siriji nije "građanski rat".


SUMORNI BILANS INTERVENCIONIZMA

Evo kratke istorije. Kada je izbilo Arapsko proleće i kada su demonstranti ustali da zbace Asada, Sjedinjene Države, Turska i arapske zemlje Zaliva pomagale su i opremale sirijske pobunjenike spremne da stanu pod oružje. Međutim, "dobri pobunjenici" su potučeni i elementi Al Kaide su ubrzo preuzeli dominaciju nad otporom.

Suočen sa porazom, sirijski predsednik uputio je poziv svojim saveznicima - Rusiji, Iranu, Hezbolahu - da spasu njegov režim. Oni su se odazvali, a Asad je, tokom četiri godine, ponovo zauzeo čitavu Siriju zapadno od Eufrata, izuzev Idliba. Tamošnja borba oterala je još 900.000 izbeglica na južne granice Turske.

Intervencije u 21. veku i ratovi Zapada u islamskom svetu nisu dobro prošli. Džordž Buš mlađi je pojurio da napadne Irak. Baraka Obamu su ubeđivali da svrgne pukovnika Muamera Gadafija u Libiji i Asadov režim u Damasku. Obama je naredio američkim snagama da pomognu saudijskom prestolonasledniku Muhamedu bin Salmanu u njegovom ratu kako bi slomili Hute koji su zbacili marionetu Rijada u Jemenu.

I šta je Zapad požnjeo iz naših ratova na Bliskom istoku? U Siriji i Jemenu smo pomogli stvaranje dve najveće svetske katastrofe u oblasti ljudskih prava. U Libiji imamo novi građanski rat. U Iraku se sada borimo sa Iranom za uticaj unutar države koju smo "oslobodili" 2003.

U Avganistanu smo sklopili dogovor sa našim dvodecenijskim neprijateljem, talibanima, koji će nam omogućiti da u roku od 14 meseci povučemo naših 12.000 vojnika i pustimo saveznike u Avganistanu da rade i da se bore sa talibanima. Amerika pere ruke od svog najdužeg rata.

U pet ratova tokom 20 godina, izgubili smo 7.000 vojnika i imamo još oko 40.000 ranjenih. Uložili smo bogatstvo našeg carstva u ove ratove. I šta su ti ratovi proizveli za narode kojima smo išli da pomognemo i da ih uzdignemo, izuzev stotina hiljada mrtvih Avganistanaca i Arapa i miliona ljudi iseljenih iz svojih domova i poslatih u izgnanstvo?

KOLONIZATORI I KOLONIZOVANI

Sada, FT opominje Evropu da je izvršavajući svoju dužnost uplitanjem u ratove na Bliskom istoku stekla novu moralnu dužnost da u narednim decenijama prihvata izbeglice koje su ti ratovi stvorili.

Ali ako EU otvori svoja vrata beskrajnom toku Afrikanaca i Arapa, gde su dokazi da će ih evropski narodi prihvatiti i asmilovati? Da li će ovi migranti i azilanti postati dobri Evropljani? Ili će oni u velikim evropskim gradovima stvoriti enklave koje će oslikavati uslove u afričkim zemljama i zemljama Bliskog istoka odakle su došli?

Istorija poslednje polovine milenijuma govori o usponu i padu jedne civilizacije. U 16, 17. i 18. veku, Španija, Velika Britanija, Francuska i Portugal, a zatim Belgija, Italija, Nemačka i Amerika, sve verujući u superiornost svoje civilizacije, izašle su u svet da stvore i uzdignu carstva i zavladaju onim što je Radjard Kipling podrugljivo nazvao "nižim rasama bez zakona".

Nakon dva svetska rata, vladari ovih carstava prihvatili su liberalizam koji je sada proglasio jednakost svih naroda, rasa, verovanja, kultura i civilizacija. Ova egalitarna ideologija nalagala je demontiranje carstava i kolonija kao reakcionarnih relikata zaostalih vremena.

Sada su ljudi novih nacija, nezadovoljni onim što su njihove oslobođene zemlje i vladari proizveli, odlučili da dođu u Evropu i da uživaju na Zapadu u onome što ne mogu da kopiraju kod kuće. A liberalizam, ideologija samoubistva Zapada, diktira Evropi da ih prihvati - u decenijama koje dolaze.

Oni koji su do juče bili kolonizatori, sutra će biti kolonizovani. Da li će ovako skončati Zapad?