libija
© ReutersPripadnici Libijske nacionalne vojske (LNA), kojima zapovijeda Khalifa Haftar, pripremaju se prije odlaska iz Bengazija kako bi pojačali trupe koje su napredovale prema Tripoliju
Uprkos apelima Ujedinjenih naroda i međunarodnih humanitarnih organizacija da se nasilje u Libiji zaustavi, makar privremeno, dok traje pandemija korona virusa, građanski rat u toj sjevernoafričkoj zemlji nastavlja se istim tempom.

Nakon napada prošlog ponedjeljka najmanje dva miliona ljudi u Tripoliju i okolnim gradovima ostalo je bez opskrbe vodom, a sada na zapadu libijske prijestonice traju žestoke borbe.

Sukob između dvije strane raplamsali su međunarodna intervencija i konstantno opskrbljivanje oružjem, čime se krše sankcije Ujedinjenih naroda i embargo na dovoženje oružja u zemlju.

Na jednoj strani sukoba su međunarodno priznata Vlada nacionalnog jedinstva (GNA) sa sjedištem u Tripoliju, koju vodi 60-godišnji Fayez al-Sarraj, arhitekt po profesiji. GNA uživa podršku Turske i Katara, koji su i njihovi glavni opskrbljivači oružjem i vojnicima.

Bliskost Haftara s CIA-om

Turska je Libiji poslala i bespilotne letjelice, od kojih su neke domaće proizvodnje, napravljene uz korištenje starih izraelskih bespilotnih letjelica, dok su neke proizvedene u Izraelu i prodane Azerbejdžanu, turskom savezniku.

Uz to, Turska regrutira stotine sirijskih vojnika koji se prebacuju u Libiju, kao plaćenici koji pomažu GNA.

Na drugoj strani sukoba su snage generala Khalife Haftara, koje kontroliraju istok zemlje s najvažnijim lučkim gradom Benghazijem. Haftar, kome je 67 godina, zapovijeda Libijskom nacionalnom armijom (LNA).

Haftar, koji ima američko državljanstvo, poznat je po bliskosti s CIA-om tokom egzila za vrijeme vladavine Muammara Gaddafija. Nije čudno što Haftar uživa podršku administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji načelno podržava napore međunarodne zajednice za uspostavljanje mira, ali, s druge strane, ohrabruje Haftarove akcije.

Američki saveznici na Bliskom istoku slijede put SAD-a, a među njima su Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati i Izrael.

Izraelska uloga u konfliktu malo je poznata, ali vrlo važna. Zapravo, uloga koju igra Haftar plod je osovine koju čine Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija i Izrael.

Historijska ironija

Ove sedmice televizija Al Araby izvijestila je da je UAE finansirao i osigurao napredne sisteme zračne zaštite za LNA, koje proizvodi izraelska kompanija, a koji su u Libiju došli preko Egipta. Tim sistemima trebalo bi se ciljati na turske dronove.

Libijski "dosje" u rukama je Mossada, koji svoje operacije i politiku prema Haftaru koordinira s egipatskom vladom predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija i njegovim obavještajnim šefom Abbasom Kamelom.

Između 2017. i 2019. Mossadovi predstavnici mnogo su se puta sastali s Haftarom u Kairu, te organizirali obuku nekih njegovih najvažnijih oficira na temu ratne taktike, obavještajnog rada, analiza, te mjera kontrole i zapovijedanja.

Uz to, Mossad je Haftarovim snagama pomogao da kupe opremu za noćno nadgledanje i snajperske puške.

Specijalne veze između Haftara i Izraela historijska su ironija. On je služio u libijskoj armiji za vrijeme vladavine Gaddafija, te učestvovao u puču u kojem je taj autokrat 1969. došao na vlast. Godine 1973, kao mladi oficir, bio je član libijskog kontingenta koji je pomagao Egiptu u oktobarskom ratu protiv Izraela. No, pripadnici libijske brigade i piloti koji su bili stacionirani u Egiptu nisu učestvovali u ratnim operacijama.

Za vrijeme Gaddafija Izrael je imao poseban interes za Libiju.

Razvoj hemijskog i nuklearnog oružja

Libijski čelnik finansirao je palestinsku borbu i primao palestinske militante, uključujući i teroriste iz zloglasne grupe Abu Nidal.

U odgovoru, izraelska obavještajna služba i specijalne snage pratile su libijske oficire i avijaciju, te su pristale na libijsku obalu kako bi postavile svoju naprednu opremu i izvodile određene operacije.

U jednoj takvoj iz 1995. jedinica mornaričkih komandosa postavila je zasjedu s ciljem da ubije dr. Fathija Shaqaqija, vođu palestinskog Islamskog džihada, ali im je naređeno povlačenje nakon što je u kampu u njihovoj blizini boravila grupa evropskih turista. Nekoliko mjeseci kasnije operativci Mossada ubili su ga na Malti.

Izrael je, također, pokazivao veliki interes za Gaddafijeve namjere i mogućnosti proizvodnje hemijskog i nuklearnog oružja. Izraelski obavještajci prikupili su podatke o razvoju te vrste oružja, ali je poslije utvrđeno da te informacije nisu bile tačne. Libija je uz pomoć Pakistana razvila mnogo naprednije nuklearne pogone nego što je Izrael sumnjao.

Na kraju, obavještajne agencije CIA i MI6 u tajnoj akciji 2004. uvjerile su Gaddafija da odustane od zacrtanih projekata.

Gaddafijev flert s Izraelom

U tom periodu zamrznutih odnosa sa Zapadom, koji su trajali dok Gaddafi nije ubijen 2011. u pobuni koju je podržavao NATO, libijski čelnik flertovao je s Izraelom. On i njegov sin Saif al-Islam zagovarali su mir između Izraela i Palestine baziran na formiranju jedne države, koju su zvali Izratin.

Zahvaljujući nekim istaknutim libijsko-italijanskim Jevrejima, slali su muslimanske hodočasnike u Jerusalem i oslobađali Izraelce libijskog porijekla koji su putovali u svoju domovinu i bili pogrešno opruženi za špijunažu.

Čak i nakon što je Gaddafi ubijen, članovi njegove porodice pokušali su od Izraela dobiti podršku. Njegova kćerka Aisha pronašla je utočište u Alžiru, ali je preko italijanskih posrednika slala poruke u kojima je tražila prihvat u Izraelu, tvrdeći da je njena nana bila Jevrejka.

Sada kada se razbuktava građanski rat Izrael ima još jedan interes u Libiji. Jačanjem prisustva u zemlji Turska nastoji pojačati utjecaj na Sredozemlju i ugroziti izraelsko-kiparski plan izgradnje plinovoda prema Grčkoj i Italiji.

Iako u sukobu učestvuju neobični akteri, treba napomenuti da su izraelska uključenost i utjecaj u Haftarovim operacijama u Libiji ipak minorni.
Rusija, koja također šalje plaćenike i oružje za pomoć generalu, igra mnogo veću i važniju ulogu.

Izvor: Middle East Eye