pompeo i netanyahu
Politički i medijski snažno poticana kampanja proteklih tjedana od strane nove vlade premijera Benjamina Netanjahua (najviše njega osobno), vezano uz izraelsku aneksiju palestinskih područja na Zapadnoj obali (rijeke Jordana), koja je najavljivana za 1. srpnja, čini se, zašla je u "slijepu ulicu". Naime, do realizacije te najeve nije došlo, a pitanje je kada će, i hoće li do nje uopće i doći.

To previše i ne čudi s obzirom na količinu protivljenja tome potezu diljem svijeta, ne samo onog bliskoistočnog i muslimanskog. O tome smo i mi na Geopolitika News-u pisali u više navrata, ukazujući, primjerice, na oštra upozorenja koja su oko toga pitanja Izraelu stizala od strane EU, ali i na najave o mogućoj velikoj destabilizaciji sigurnosnog stanja u toj regiji, u kojoj su mnoge snažne silnice oštro protiv takvog izraelskog, otvorenog protupalestinskog poteza.

Naime, sam je premijer Benjamin Netanjahu datum 1. srpnja naznačio kao krajnji rok za provedbu aneksije, međutim, na kraju je sve bilo odgođeno "zbog nove pandemije (koronavirusa) u Izraelu". Pa iako je izraelski ministar za regionalnu suradnju Ofir Akunis izjavio za tamošnji vojni radio kako će do "aneksije bezuvjetno doći u srpnju", isto je tako dodao i kako to mora biti učinjeno u partnerstvu sa SAD-om. Pritom je kazao kako će se to dogoditi samo poslije izjave (američkog predsjednika) Trumpa".

Međutim, ovih je dana američka delegacija iz State Departmenta, koja je razgovarala s premijerom Netanjahuom, njegovim zamjenikom i ministrom obrane Bennyem Gantzom, i ministrom vanjskih poslova Gabijem Ashkenazijem, napustila Izrael bez bilo kakvih izjava po tom pitanju.

Zapadna obala i Pojas Gaze

Zapadna obala i Pojas Gaze
Sam Netanjahu je kazao kako će se pregovori njegove vlade sa SAD-om po pitanju aneksije nastaviti "u nadolazećim danima", ali, kako se sada čini, Donaldu Trumpu u ovom trenutku baš i nije pretjerano stalo do tih pregovora s obzirom na vrlo neizvjesnu perspektivu vezano uz predsjedničke izbore i njegov reizbor, u kontekstu američke duboke unutarnje krize. Zato bi se te konzultacije s izraelskim političkim vrhom vrlo lako mogle odgoditi do studenog, pričemu bi, naravno, bile uvjetovane Trumpovom izbornom pobjedom.

Washington je svo ovo vrijeme (do izbijanja najnovije krize nakon ubojstva afroamerikanca Georgea Floyda) davao Netanjahuu snažna jamstva, koje su išla u smjeru potvrde i provedbe aneksije palestinskih područja, međutim, sada to tako više uopće ne izgleda.

Ova situacija je i najbolja potvrda onoga o čemu smo, također, u više navrata upozoravali na ovom portalu: na preveliku ovisnost vlade Benjamina Netanjahua (i njega osobno) o SAD-u, preciznije, o Donaldu Trumpu i njegovoj administraciji, nakon koje, vjerojatno više nikada neće biti tako proizraelske vlade u Washingtonu.

Zbog svega toga izgleda kako se Netanjahu sada našao u "neobranom grožđu" s obzirom na svoja javno davana politička obećanja o sigurnoj provedbi aneksije s jedne, i činjenice, da on po tom pitanju ne može napraviti baš ništa bez "amena" Trumpa s druge strane. Time i javno demonstrira izraelsku vanjskopolitičku ovisnost o samo jednoj političkoj opciji u SAD-u (što je Netanjahuova osobna odluka), a što može biti jako rizično s obzirom da mnogi Trumpovi suparnici, prije svega oni iz Demokratske stranke, po pitanju Izraela u mnogomu imaju posve suprotne stavove od aktualnog američkog čelnika, čak i kada je u pitanju jedan Iran. A to bi već mogao biti znak za uzbunu u Tel Avivu ili, ako hoćete, u Jeruzalemu.