covid
S obzirom na sve ono što smo do sada naučili o SARS-CoV-2 virusu začudno je kako se nije razvila žešća znanstvena politika oko toga je li model slijepog lockdowna, koji je primijenio niz nacionalnih vlada, bio adekvatni odgovor na izazove pandemije. Danas, kad se zna kako se širi SARS-CoV-2 (prvenstveno kapljično) te koliko je otprilike doista opasan (puno manje nego se mislilo), vrijeme je za preispitivanje prvih radikalnih epidemioloških reakcija, i to ne zbog toga da bi se nekome sudilo za greške, nego zbog budućih akcija.

Jasno je kako su mnoge zemlje radije u početku išle na radikalne epidemiološke mjere kad još nismo znali dovoljno o COVID-19 zarazi, ali sada već treba postaviti pitanje čudno pomiješane odgovornosti političara i epidemiologa koji ustraju u plašenju čovječanstva virusom bez razmišljanja o sveukupnim posljedicama. Zapravo su vrlo rijetki oni koji hrabro provociraju svjetsku znanstvenu zajednicu i inzistiraju na raspravi baziranoj na podacima, a ne na pretpostavkama.

Jedan od najpoznatijih 'provokatora' jest Nobelovac Michael Levitt, biofizičar i profesor strukturalne biologije koji se proslavio na razvoju multiskalnih modela za kompleksne kemikalije, a od pojave COVID-19 zaraze po osamnaest sati dnevno analizira sve podatke koje može prikupiti, donosi zaključke, prognozira i javno polemizira. Najveći je grijeh genijalca Levitta to što je u vrlo ranoj fazi pandemije počeo tvrditi kako širenje virusa neće biti tako brzo i opasno, kao što se činilo prema prvim informacijama iz Wuhana. Trebalo je imati petlje za te tvrdnje.

Židov rođen u Južnoj Africi s neupitnom znanstvenom reputacijom išao je hrabro i precizno dijagnosticirao razvoj pandemije. Njegovi tweetovi bili su senzacionalni i jako daleko od političko-znanstvenog mainstreama. Još je u ožujku izračunao kako će se stopa rasta smrti u Kini usporiti. Isto tako, najavio je smanjenje broja slučajeva zaraze i počeo objašnjavati zašto u slučaju SARS-CoV-2 virusa ne možemo govoriti o eksponencijalnom rastu iako je riječ 'eksponencijalno' postala poštapalica u medijskim, pa i znanstvenim izvještajima. Upozorio je znanstvene plašitelje kako jako napuhuju očekivani broj smrti, a najveći 'grijeh' bio mu je što je među prvima počeo pričati kako slijepi lockdown neće spašavati živote, ali će sigurno izazvati dramatične ekonomske posljedice te posredno možda uzrokovati više smrti nego COVID-19.

Sve donedavno, takve teze mnogima su se činile ekstravagatne. Nije pomagalo to što je Levitt sve podupirao matematičkom raščlambom egzaktnih podataka. Danas je Levitt ogorčeni znanstvenik koji proziva cijelu epidemiološku struku; upozorava kako se epidemiolozi vode logikom da je bolje imati previše radikalne epidemiološke mjere i spriječiti pandemiju, te neodgovorno zanemaruju štete koje proizlaze iz previše radikalnih epidemioloških mjera.

Problem je s COVID-19 zarazom da su nastale štete epskih razmjera.

Levitt prvi u znanstvenoj zajednici traži ne samo raspravu o podacima nego i odgovornost za krive procjene. S obzirom na razmjere štete, vrlo je vjerojatno da će se mnogi epidemiolozi koji su sudjelovali u predugoj radikalizaciji epidemioloških mjera pružati otpor Levittovim tezama braneći se svim sredstvima, baš kao što su jednog od najuglednijih istraživača današnjice, Ioannidisa, mnogi proglasili lošim znanstvenikom jer je temeljem stvarnih podataka počeo upozoravati kako je smrtnost od infekcije SARS-CoV-2 virusom puno manja nego se mislilo. Prestalo je biti važno to što je Ioannidis do jučer bio jedan od genijalaca na znanstvenoj sceni, jedan od dvadeset najcitiranijih znanstvenika na svijetu s nizom prestižnih titula.

Inače, treba znati kako je ogromne razmjere štete uzrokovane COVID-19 pandemijom zapravo nemoguće procijeniti: uz gubitke po padu BDP-a, rast zaduženosti, socijalne probleme, rasti broja smrti od drugih teških akutnih i kroničnih bolesti..., puno bi više trebali voditi računa o tome koliko je COVID-19 promijenio budućnost. Oni koji imaju dovoljno živaca i znanja za čitanje istraživanja sa vrlo složenim matematičkim modelima svakako bi trebali pročitati "Scarring Body and Mind: The Long-Term Belief-Scarring Effects of Covid-19". Tu analizu napravilo je troje znanstvenika koji inače rade u američkim institucijama s najboljim mogućim pristupom podacima - Federalnim rezervama i National Bureau of Economic Research.

Autori "Plašenja tijela i uma" došli su do zaključka kako će najveće ekonomske posljedice proizaći iz promjena u ponašanju nakon što se riješi trenutačna zdravstvena kriza. Vjeruju kako će očekivanje novog šoka postati trajni problem, a život u strahu proizvest će puno veće štete po dugoročni rast nego što je bio kratkoročni pad outputa. Koji je, apropo, sam po sebi bio zastrašujući. A aproksimacije dugoročnih posljedica u više scenarija autorskog trojca su, vjerujte, barem dvostruko gore - jer su dugoročne: strah i plašenje kradu perspektive, kradu budućnost, otimaju rast koji bi trebale uživati buduće generacije.

U ovoj priči posebno je zanimljiv odnos Levitta i Neila Fergusona, znanstvenika koji je možda najodgovorniji za širenje velikog planetarnog straha zbog pojave SARS-CoV-2 virusa. Manje je danas važno to što se ljutiti Levitt bijesno žali kako mu bahati Ferguson uopće nije odgovarao na e-mailove.

Puno je važnije što je znanstvena zajednica jako podbacila u međusobnoj komunikaciji i raspravi o faktima. Koordinacija znanstvenih resursa na planetarnoj razini potpuno je izostala, a vjerojatno se dvije trećine znanstvenika hvali da su globalisti. Da koordinacija znanosti nije zakazala, svijet bi danas vjerojatno bio puno više nalik onome prije pandemije. Pa zar nije bizarno da jedan Nobelovac pokušava doći do epidemiologa Fergusona, a da ovaj ne želi ili nema vremena komunicirati s jednim od najvećih umova današnjice kad su u pitanju analiza podataka i projekcije? Ili je to u svijetu suvremene znanosti normalno ponašanje? Moguće je i ovo drugo.

Bilo kako bilo, čak je pomalo zabavno da Ferguson ima poprilično "uspješnu" povijest velikih plašenja. Kad se u Britaniji 2001. pojavila bolest slinavke i šapa napravio je matematički model i objavio ga je u časopisu Science. Na osnovu njegovih uvjerljivih preporuka britanska vlada pobila je milijune krava, svinja i ovaca. Nemoguće je, naravno, reći je li to bilo potrebno. Kad se pak 2009. pojavila svinjska gripa u časopisu Lancet objavio je članak "Closure of schools during an influenza pandemic". Naš Ferguson bio je, dakle, pionir zatvaranja škola kao suvremene epidemiološke politike. I tada je cilj Fergusonu bio usporavanje širenja infekcije te kupovanje vremena za proizvodnju učinkovite vakcine. Ferguson & Co vraćali su svijet te 2009. u strahove velike pandemije iz 1918. i 1957. godine.


Mali je problem bio što su Fergusonovi modeli predviđali više od 65 tisuća mrtvih, a umrlo ih je nešto više od pet stotina. Je li Fergusonovo plašenje rezultiralo tim fantastičnim podbačajem njegovog modela? Gledajući Fergusonov modus operandi iz povijesnog kuta nije čudno da je u 2020. predvidio kako će SARS-CoV-2 zaraziti 60 poto Britanca, ponovo je podsjetio na strašne i najveće pandemije gripe, dok su mu procjene u ožujku išle prema više stotina tisuća mrtvih. Trenutačno je u Britaniji nešto više od 40 tisuća preminulih nakon COVID-19 infekcije, ipak više nego što je očekivao Ferguson kad je tražio striktne mjere socijalnog distanciranja, testiranje i izolaciju za sve inficirane. Vjerovao je da će se broj zaraženih zahvaljujući njegovim mjerama zaustaviti na 20 tisuća. Precijenio je, dakle, i opasnost virusa, ali i svoje mjere u zaštiti od virusa koji se pokazao puno manje opasnim nego što je on najavljivao.


Iako je Ferguson prozivan i od drugih virologa zbog vrlo nategnutih procjena na kojima je bazirao svoje modele (npr da se 50 posto kućanstava neće pridržavati karantene), Ferguson nije dao ostavku u Scientific Advisory Group for Emergencies jer je donosio krive procjene. Ostavku je dao nakon što je otkriveno da se sastajao sa ženom u braku te je tako potkopao vladine poruke o socijalnom distanciranju. "Radio sam u uvjerenju da sam imun, pozitivno sam testiran na coronavirsu i kompletno sam se izolirao nakon što sam razvio simptome". Ferguson nije napravio ništa ilegalno jer nije napustio svoj dom. Samo ga je dva puta posjetila jedna gospođa. Ne čini se previše. Dva put je dva put, a i ostalo mu je dovoljno vremena da odgovori zabrinutom Levittu na mejlove. No, nije.