Posle skoro 30 godina od uvođenja pravnog sistema koji je bio u suprotnosti s nacionalnim interesima, Ruska Federacija je konačno usvojila ustavne promene kojima vraća istinsku državnu nezavisnost
Zgrada Državne dume u Moskvi
© duma.gov.ruZgrada Državne dume u Moskvi
Četvrtog jula 2020. godine, u subotu, u Rusiji je stupio na snagu novi Ustav, odnosno brojni amandmani na najviši pravni akt donet 1993. godine. Istog dana Amerikanci su slavili svoj Dan nezavisnosti i mnogima nije promakla ova simbolika. Posebno imajući u vidu da su se građani Rusije 1. jula izjašnjavali o ustavnim promenama koje menjaju suštinu i "ton" Ustava iz 1993, koji je promovisao tadašnji predsednik Boris Jeljcin - upravo pod presudnim uticajem "prijatelja iz Vašingtona". Suverena Rusija Vladimira Putina je 4. jula na istinski demokratski način donela Ustav koji njenom narodu donosi punu nezavisnost. To je prekretnica posle skoro 30 godina od uvođenja pravnog sistema punog kompromisa prema Zapadu i koji, blago rečeno, nije u punoj meri odražavao ruske nacionalne interese.

Izlaznost na referendumu - koji je, zbog teške situacije izazvane virusom korona, trajao od 25. juna do 1. jula - iznosila je 67,97 odsto, odnosno svoj glas je dalo 74.114.014 birača. Odluka je bila ispravna: zbog pandemije trebalo je rastegnuti glasanje i smanjiti pritisak na biračka mesta, a posebno rasteretiti 1. jul, kada je bio glavni referendumski dan. S tim ciljem, omogućene su različite novine u načinu izjašnjavanja, kao što su privremena biračka mesta na otvorenom ili mobilna biračka mesta. Stanovnici Moskovske i Njižegorodske oblasti mogli su od 25. do 30. juna da glasaju i elektronski ako to žele. Za prihvatanje ustavnih promena izjasnilo se 77,92 procenta izašlih (57.747.288 građana), dok ih je protiv bilo 21,27 odsto (15.761.978 birača). Po završetku glasanja, Putin je zahvalio građanima, ukazavši da
"smo mi još uvek u mnogo čemu veoma ranjivi" i da je zato Rusiji potrebna "unutrašnja stabilnost i vreme za jačanje zemlje i svih njenih institucija"
.
Podsetimo, ruski predsednik je u januaru 2020. inicirao ustavnu reformu i podneo odgovarajući predlog zakona Državnoj dumi, koja ga je usvojila u martu. Putinovim amandmanima u Ustav su unete potpuno nove odredbe. Na primer, da je brak savez muškarca i žene. Ili, da je Rusija ujedinjena hiljadugodišnjom istorijom i čuva sećanje na svoje pretke koji su "nam predali svoje ideale i veru u Boga". Uvodi se i novi organ, Državni savet, ali njegove nadležnosti nisu u potpunosti određene, već će to biti učinjeno kasnije. Prvi put se određuje da će ruski jezik, kao zvanični, biti nazvan "jezikom državotvornog naroda", čime se prilično direktno Rusija određuje kao država ruskog naroda, što do sada nije bio slučaj.

DEMONTAŽA "TEMPIRNE BOMBE"

Kako je ocenio Putin, ustavne promene ojačaće državnost zemlje i podsetio da je još 1922, prilikom formiranja SSSR-a, ubačena "tempirna bomba", u vidu prava republika da napuste federaciju. Takva mogućnost je sada isključena - zabranjuje se delovanje usmereno ka otuđenju dela teritorije Ruske Federacije, kao i pozivi na takvo delovanje. To je, u ovom trenutku, prvenstveno zabrana razmatranja statusa Krima unutar Rusije, ali se odnosi i na Kurilska ostrva ili bilo koji drugi deo Rusije. Takođe, RF se proglašava pravnom naslednicom SSSR-a.

Važna je i promena u članu 79:
"Ruska Federacija preduzima mere za očuvanje i jačanje međunarodnog mira i bezbednosti, osiguranje mirne koegzistencije država i naroda, nedopuštanje mešanja u unutrašnje stvari država."
Ubacivanje ovih odredbi u Ustav stvara pravnu osnovu za akciju Moskve - kada državni organi procene da su ugroženi međunarodni mir i bezbednost, ili da se neko meša u unutrašnje poslove suverenih zemalja. Ovako široko postavljene formulacije ukazuju da je Rusija spremna da se još aktivnije uključi u svetske procese, bez obzira na to u kojoj se to državi ili na kom kontinentu dešavalo. I da istovremeno ne želi da joj ruke budu vezane ustavnim ograničenjima. Amandmanima je određen i primat Ustava u odnosu na međunarodne ugovore, smanjuje se broj sudija Ustavnog suda, a povećavaju nadležnosti oba doma parlamenta - Državne dume i Saveta Federacije.

Najviše pažnje javnosti izazivaju promene u članu 81, o izboru predsednika Rusije. Ponovo je vraćena odredba da
"jedno isto lice ne može da obavlja dužnost Predsednika Ruske Federacije više od dva mandata".
Izbačena je reč "uzastopno", koja je omogućila Vladimiru Putinu da se 2012. ponovo kandiduje. S obzirom na to da je mandat predsednika povećan na šest godina, Putin bi morao da se povuče sa funkcije 2024, bez mogućnosti kandidovanja. Ali amandman koji je predložila slavna ruska kosmonautkinja i deputat Valentina Tereškova unosi temeljnu promenu:
"Odredba stava 3 člana 81 Ustava Ruske Federacije koja ograničava broj mandata tokom kojih jedno isto lice može da obavlja dužnost predsednika Ruske Federacije, primenjuje se na lice koje obavlja i (ili) je obavljalo dužnost predsednika Ruske Federacije, bez obzira na broj mandata tokom kojih je ono obavljalo i (ili) obavlja tu dužnost u momentu stupanja na snagu amandmana na Ustav Ruske Federacije kojim se unosi odgovarajuće ograničenje, i ne isključuje za njega mogućnost da obavlja dužnost predsednika Ruske Federacije tokom mandata koji su dopušteni ovom odredbom."
Drugim rečima, i Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev mogu da se kandiduju za još dva predsednička mandata. Ako bi se zaista kandidovao, Putin bi mogao da vlada sve do 2036, kada bi imao pune 83 godine. To, ipak, uopšte ne mora da bude slučaj: u ruskoj politici su poznati brojni neočekivani zapleti i raspleti i to je jedan od razloga zašto je Putin već dve decenije nerešiva enigma za ceo Zapad. Jedini pravi savet za zapadne "kremljologe" je - da ne pokušavaju ništa unapred da predviđaju jer je to uzaludan posao. Kada vreme dođe, Putin će im sam sve reći.


VLADIMIR UJEDINITELj


Demokratičnost novog Ustava jedna je od njegovih najvažnijih odlika. Pre svega činjenica da je u javnom prostoru bilo dosta opozicionih glasova koji su pozivali da se glasa protiv - ali ne i za bojkot referenduma - pa do toga da vlast nije vršila nikakav negativan pritisak na birače. Tako, uz ogromnu izlaznost za pandemijske uslove, od 68 odsto, padaju u vodu bilo kakve primedbe na račun referendumskog procesa, imajući u vidu da se gotovo 16 miliona ljudi slobodno i bez ikakvih posledica (ako je neko, uopšte, i sumnjao u to) izjasnilo protiv usvajanja novih amandmana. S druge strane, skoro 58 miliona građana podržalo je ustavne promene i tih 78 odsto podrške najjasnije ilustruje koliki je trenutni rejting ruskog lidera, odnosno procenat građana koji podržavaju njegov rad.

To je, zapravo, plebiscitarna podrška ideji da Putin treba i dalje da ostane na čelu najveće države sveta. Oko petine građana se tome protivi, što i jeste realna slika raspoloženja ruskog društva. Kada se tome doda i činjenica da je Nenecki autonomni okrug, na dalekom severu, većinski (55 odsto) glasao protiv usvajanja amandmana, slika o demokratskom izjašnjavanju postaje još kompletnija - mada je ipak reč o polarnom kraju sa tek oko 40 hiljada birača. Pokazalo se još jednom da ne postoji realna politička alternativa Vladimiru Putinu i da samo on odlučuje kada će se povući. Svi pokušaji izazivanja pobuna, protesta i obojenih revolucija u Rusiji osuđeni su na propast. Mnogi se pitaju u čemu je, tačno, tajna njegovog političkog uspeha? Pa, samo u tome što je, uprkos otporu "prijatelja iz inostranstva", vratio Rusima pun državni suverenitet, dostojanstvo i vodeće mesto u globalnoj areni. A to više i nije tajna.


Komentar: Rusi su sretni što imaju Putina i velika većina to i vidi: Kako je Putin napravio Rusiju opet velikom


Posle ovog, nesumnjivo velikog, referendumskog uspeha i jasno iskazane volje ruskog naroda da uprkos epidemiji svojim glasom podrži jačanje Rusije - iz parlamentarnih redova začuli su se poneki i neobični, pa čak i euforični tonovi. Neki su predlagali da se Putin izabere za "doživotnog predsednika", dok se deputat Jevgenij Fjodorov založio za to da ruskom predsedniku bude dodeljena "titula za sva vremena" - Vladimir Ujedinitelj. Pažnju je privukla i ocena Fjodorova da je promena Ustava "samo početak obnove države u granicama iz 1945. godine". Pojedini analitičari to su protumačili kao najavu pripajanja Donbasa Rusiji, ali su zvaničnici Državne dume negirali da postoje takve ideje i planovi.

DEMOKRATIJA I GLAD

Koliki je demokratski kapacitet Putinove Rusije, možda se najbolje vidi ako se ustavni referendum iz 2020. uporedi sa onim Jeljcinovim iz decembra 1993. godine. Političku krizu iz leta i jeseni te godine tadašnji predsednik Rusije "presekao" je bombardovanjem zgrade parlamenta! Jedan od glavnih razloga takvog nasilja bilo je to što su se deputati protivili njegovom predlogu ustava, na šta su imali pravo, a on im je odgovorio "raspuštanjem" skupštine, na šta nije imao pravo. Kada su oni odbili da se "mirno raziđu", razjurio ih je tenkovima, zapalivši i srušivši deo zgrade u kojoj su radili.

"Demokratski Zapad" reagovao je burnim aplauzima na takav potez. A zatim, u tako demokratskoj atmosferi, Jeljcinov "ustavni savet" usvojio je predlog ustava i narod je, istovremeno s parlamentarnim izborima - glasao za ovaj dokument. Poređenje brojeva 1993. i 2000. pokazuje ogromnu razliku: uz izlaznost od 54,81 odsto, tek 58,43 procenta njih podržalo je i sada važeći Ustav - kojim je bio fiksiran prelazak na liberalno-kapitalistički model društvene izgradnje, privatizaciju i takozvanu "šok terapiju" koja je Rusiju odbacila decenije unazad.

Zapad je ponovo aplaudirao "pobedi demokratije", dok su Rusi čekali nove isporuke humanitarne pomoći, ne bi li pregurali još jednu gladnu zimu. Strah da će i to malo izgubiti bio je među glavnim pokretačima njihove odluke da podrže Jeljcinov ustav. Čak i prema zvaničnim podacima, međutim, manje od 33 miliona ljudi je glasalo za ovaj dokument, dok je 23,4 miliona (41,57 procenta) bilo protiv. Referendum tada nije ni održan na teritoriji Čečenije, koja je proglasila nezavisnost, dok je 2020. ova republika bila prva i po izlaznosti (95,14) i po podršci Ustavu (97,92 odsto).

Ogromna podrška (90,07 odsto) zabeležena je i na Krimu, uz izlaznost od 81,75 procenata, čime je još jednom referendumski potvrđena politička volja tamošnjeg stanovništva. Građani Sevastopolja izašli su u manjem broju (66,33 odsto), ali se njih 84,67 procenata izjasnilo za Ustav. Podsećanja radi, žitelji Krima i Sevastopolja 1993. nisu ni mogli da glasaju na referendumu - i oni su bili izvan državno-pravnog sistema RF.