podmornica
© REUTERS / Baz Ratner
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu penje se nakon posjeta unutrašnjosti Rahava, pete podmornice u floti, nakon što je stigla u luku Haifa, Izrael, 12. siječnja 2016.
Izrael na vanjskopolitičkom planu žanje uspjeh za uspjehom i sklapa mirovne sporazume jednim za drugim: uz one stare - s Egiptom i Jordanom, u posljednje, vrlo kratko vrijeme, već i s tri nove zemlje Bliskog istoka - UAE, Bahreinom i Sudanom.

U Europi uspješno gradi bilateralne odnose s tamošnjim članicama EU, prije svega na njenom istoku. Ne ide mu ništa slabije niti u sferi strateškog biznisa, prije svega onog, vezanog uz energetiku. Tako je izraelska tvrtka EAPC (Europe Asia Pipeline Cо. LTD), koja je vlasnik naftovoda Ashkelon (izraelski terminal na Sredozemnom moru) - Eilat (izraelski terminal na Crvenom moru), upravo potpisala sporazum o uvozu nafte iz UAE za vlastite rafinerije, a koju će onda prodavati klijentima u bazenu Sredozemnoga mora.

Time Izrael želi smanjivati rizike prolaska tankera kroz Sueski kanal, u što želi uključiti i naftu iz drugih zemalja. Egiptu, kao vlasniku Sueskog kanala, takvi izraelski planovi vjerojatno se neće pretjerano svidjeti ali malo će toga Kairo u tome smislu moći učiniti. Prvi je ovo veliki i strateški važan posao između Izraela i UAE nakon ljetos potpisanog mirovnog sporazuma između dviju država.

Međutim, dok na vanjskopolitičkom i strateškom poslovnom planu Izraelu "cvjetaju ruže", dotle na onom unutarnjopolitičkom permanentno dolazi do političkih potresa i nezadovoljstva građana stanjem u zemlji. Vladajuća koalicija sada prolazi kroz tešku krizu, a glavni uzrok je, kako se može i pretpostaviti, sam premijer Benjamin Netanjahu, već otprije snažno načet različitim aferama pa i pokrenutim pravosudnim procesima. Nezadovoljstvo i prosvjedi zbog novih skandala oko njega i njegovih najbližih suradnika mogli bi vrlo lako dovesti i do novih prijevremenih izbora ako se stvari između vladajućih i oporbe ubrzo ne izglade, što, barem za sada, baš i nije previše vjerojatno iako je Netanjahu "mačak sa sto, a ne s devet života".

Oporba u Knessetu postojano pokreće inicijative za osnivanje parlamentarne komisije za istragu "afere podmornice", s kojom povezuju aktualnog i najdugovječnijeg izraelskog premijera Netanjahua.

Za sada, kao i obično, ove inicijative imaju demonstracijski karakter ali u svakom slučaju nikako nisu za zanemariti ili ignorirati po Netanjahuov Likud, koji, kao što je poznato, samostalno ne obnaša vlast već je u tom smislu ovisan o koalicijskom partneru koji podupire njegovog političkog konkurenta Bennyja Gantza (po rotacijskoj osnovi dogovorenoj unutar koalicije potonji bi trebao zamijeniti Netanjahua na polovici mandata ove vlade).

O čemu se zapravo ovdje radi? Riječ je o tome, da se u središtu skandala oko podmornica (poznatom kao "proces 3000") nalazi sumnja da su natječaji za nabavu podmornica "Delfin" bili izmijenjeni u korist kupnje od njemačkog koncerna ThyssenKrupp AG. Zbog toga je došlo do odluke o pokretanju sudskih procesa nekoliko Netanjahuu bliskih visokih državnih službenika. U okviru sadašnjeg vala prosvjeda dio prosvjednika traži osnivanje državne komisije za istragu i provjeru moguće Netanjahuove umiješanosti u tu aferu.

Dana 21. listopada, na zasjedanju izraelskog parlamenta oporbeni zastupnici iskoristili su odsustvo brojnih kolega iz koalicijskih snaga koje tvore vladu, koji su bili zauzeti sjednicom vlade posvećenoj koronavirusnoj krizi. Što je bilo još važnije, zastupnici Likudovog koalicijskog partnera Kohol-lavan demonstrativno nisu došli na glasanje. Rezultat toga bio je da je osnivanje navedene istražne komisije podržalo 25 zastupnika, dok je njih 23-oje bilo protiv. Ali nakon toga predsjednik parlamenta zaustavio je proces i objavio o novom glasovanju na tu temu.

U novom glasovanju premijer Netanjahu je zaustavio sjednicu vlade i poslao zastupnike koji su njeni članovi u dvoranu Knesseta kako bi spriječili izglasavanje istražne komisije o "aferi podmornica". To mu je i uspjelo jer oporbeni prijedlog ovoga puta nije dobio većinsku potporu.

Međutim, neovisno o tome oporba je ovime ostvarila značajnu pobjedu po pitanju svoga imidža, dok je učinak po samog Netanjahua vrlo mršav ili bolje rečeno - nikakav. Osim što su po prvi put javno postale vidljive velike šupljine u vladajućoj koaliciji, ovako ogorčena borba Benjamina Netanjahua protiv osnivanja istražne komisije u javnosti će nesumnjivo biti suspektna, a možda će imati i dalekosežne posljedice po njega i njegov budući politički život.

Ali kao što sam već rekao, Benjamina Netanjahua se nikada ne smije unaprijed otpisivati, čak niti onda kada se čini da su mu "potonule sve lađe", a svi suradnici okrenuli leđa.