Kišnjev, Moldavija
Kada je imao 21 godinu, Aleksandar Sergejevič prognan je u današnji glavni grad Moldavije zbog rima posvećenih caru Aleksandru I i arhimandritu Fotiju. Njegovi stihovi svjedoče kako mu je bilo teško protjerati iz Petrovgrada u gradić na periferiji ogromnog carstva. Dva stoljeća nakon što je mladi Puškin gotovo tri godine živio u Kišinjevu, nešto je ostalo isto. Jedan od dojmova je da je to još uvijek europska periferija.
Moldavija je teško podnijela raspad Sovjetskog Saveza, a posljedice se osjećaju tri desetljeća kasnije. Iako dežurni komentatori to neće priznati, vrijeme najvećeg gospodarskog rasta, infrastrukturnog razvoja i "uspona prosvjetiteljstva" dogodilo se u komunističkom razdoblju. Pokazalo se da Moldavija nije bila spremna za rastanak, unatoč činjenici da su vodeće uloge u društveno-političkom životu zemlje preuzeli pojedinci indipendentističke provinijencije. Neovisnost je stigla, no veliko tržište poljoprivrednih proizvoda otišlo je, centralizirano gospodarstvo prestalo je funkcionirati, što je prouzročilo kolaps tekstilne industrije (važne gospodarske grane tijekom osamdesetih), a jeftina energija više nije stizala.
Ugrožena neutralnost
Političke strasti također su uzavrele u rezultirajućem metežu i započeo je oružani sukob koji je završio relativno brzo i s malim brojem žrtava, samo zahvaljujući Aleksandru Lebedu. Inače, tko zna u kojem bi smjeru sve to moglo ići. Rezultat sukoba je preživljavanje zamrznutog sukoba od neovisnosti do sada, a u samoproglašenom Pridnjestrovlju (službeno - Pridnjestrovska Republika Moldavija) takav dojam nakon putovanja, posljednjih godina, živi malo bolje i podnošljivije. Odnosi između Kišinjeva i Tiraspolja postupno su se normalizirali, ali unatoč napretku primjetno je nezadovoljstvo i nepovjerenje s obje strane.
© leganerd.comTeritorij Moldavije i Pridnjestrovlja gdje je raspoređen ruski kontingent
U takvim okolnostima, koje se tiču trenutne geopolitičke stvarnosti i složenih povijesnih korijena postojeće situacije, vojna neutralnost bila je racionalno rješenje. Brojni moldavski političari izrazili su interes za proces europske integracije, ali istodobno su pokazali razumijevanje da inzistiranje na pridruživanju NATO-u može ugroziti uspostavljenu ravnotežu u društvu.
Članak 11. Ustava proglašava "trajnu neutralnost" osnovnim načelom nacionalne sigurnosti.
Pristupom promoviranim u predizbornoj kampanji 2016. godine, a zatim obavljajući funkciju predsjednika države, Igor Dodon dodatno je utvrdio i razradio ovo strateško opredjeljenje. U Beogradu se sve moglo detaljnije čuti 2019. godine na predavanju kolege Valerija Mosnjeage. U to se vrijeme činilo da je službeni Kišinjev ostao na utabanom putu. Ali ... NATO također ima svoje planove za Moldaviju. Ili preciznije - State Department!
U posljednjem sveobuhvatnom "savjetodavnom dokumentu" poznate korporacije RAND (pod naslovom "Rastezanje Rusije: licitiranje iz povoljnijeg položaja"), u četvrtom su poglavlju vašingtonskoj administraciji preporučene određene geopolitičke mjere u neposrednoj blizini Rusije.
"Provokativna prisutnost Rusije u Moldaviji" analizirana je u zasebnom odjeljku sa stranica 130 do 134. U istom poglavlju, moldavskom prethodi još pet odjeljaka posvećenih Ukrajini, Siriji, Bjelorusiji, Južnom Kavkazu i Srednjoj Aziji. Ako se na trenutak ignoriraju "kronične" Ukrajina i Sirija, pa pogledate li dalje na ovaj popis, očito je da su prosvjedi u Minsku, na Nagorono-Karabahu bijesni rat, a situacija u Kirgistanu se svakodnevno mijenja.
"Prokleti grad"
Svaki je izbor na spomenutom području (zlo) korišten za pokušaj puča, predizbornu kampanju za organizaciju i mobilizaciju skupina koje će igrati svoju stvarnu ulogu u postizbornim previranjima. Na predstojećim predsjedničkim izborima (prvi krug 1. studenog) Igor Dodon "trči" protiv starih izazivača, s njim će u završnom krugu,najvjerojatnije Maja Sandu, koja je u drugom krugu prije četiri godine izgubila za "tijesnih" 68 tisuća glasova.
Ispitivači javnog mnijenja ponovno daju blagu prednost trenutnom predsjedniku, ali izražen je velik postotak neodlučnih (od 17 do 23 posto). Uostalom, kako pokazuju događaji s drugih strana, nije važno tko će osvojiti koliko glasova, već kako će cijeli proces procijeniti SAD i tragično usmjerena EU. Unatoč oštroj retorici tijekom polemika s Trumpom, Merkel i Macron pokazuju visok stupanj saglasnosti s američkim akcijama na "europskoj periferiji", u nekim stvarima i prednjače, istrčavaju prvi.
Ovakvim ponašanjem pokazuju da ih u osnovi ne zanima integracija, to je samo slogan, fraza za široke mase, već korištenje tuđih teritorija za organiziranje daljnjeg pritiska na ruske granice. Suludo je ratovati izravno protiv Rusa, ali neizravno, istiskujući sve aspekte njihove prisutnosti i utjecaja, to je moguće za EU. Moldaviju zanimaju i SAD i EU isključivo u tom kontekstu, zbog čega su hiperaktivne u predizbornom razdoblju.
Nakon burnih 1990-ih i apatičnog prvog desetljeća novog stoljeća, u Moldaviji je nešto krenulo s mrtve točke, ne zahvaljujući SAD-u i EU-u, nego unatoč njima. To nisu bili kolosalni rezultati, ali osjetio se postupni gospodarski napredak, praćen oblikovanjem društvenog konsenzusa o važnim političkim pitanjima.
Sve to sada može biti ugroženo, a velika destabilizacija ima potencijal da Kišinjev i zaista pretvori u "prokleti grad". Geopolitika ima prednost. Zarad nove akcije protiv Rusije, neće štedjeti ni na čemu, niti će itko obraćati pažnju na posljedice po unutarnju stabilnost Moldavije. To je ionako udaljena periferija koja može služiti samo jednoj svrsi.
Ili kako je već Puškin pisao: "Žao mi je zbog tvoje sudbine!"
Komentar: SAD nastavljaju s miješanjem u unutarnje stvari prijateljskih država duž ruskih granica, kažu iz Moskve, upozoravaju na mogući 'revolucionarni' scenario u Moldaviji