
Armenski premijer Nikol Pashinyan i ruski predsjednik Vladimir Putin
Po prvi put, nakon što je 27. rujna Azerbajdžan počeo vojnu operaciju s ciljem vraćanja Nagorno Karabaha i njemu okolnih zona u svoj ustavno-pravni poredak, u kojim operacijama Baku ima vojnu inicijativu i određene, posve konkretne uspjehe na liniji bojišnica,
armenski premijer Nikol Pashinyan obratio se pismom ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, s molbom za žurnim pokretanjem razgovora o dostavi pomoći Erevanu (info: armensko Ministarstvo vanjskih poslova).
Premijer Armenije je to do sada izbjegavao činiti iz samo njemu znanih razloga, ali je među njima, vjerojatno, i onaj, da je Pashinyan na čelo Armenije prije
cca dvije godine došao na valu revolucionarnog pokreta, u mnogomu proturuskog "štiha" i oslonjenog na Zapadne sigurnosno-političke strukture, pri čemu nisu nepoznate niti informacije o Pashinyanovim bliskim odnosima s Georgeom Sorosom, kao i o, blago rečeno, "škakljivim" proturuskim izjavama - između ostaloga i po pitanju armenske obrane i sigurnosti.
O tome smo već ranije pisali na ovom portalu, a najvažniji dio toga možete doznati iz naše nedavne analize, na poveznici ispod teksta pod naslovom
"Zašto Rusija ne želi spašavati Armeniju".Spomenuta pomoć, koju sada traži Pashinyan,
temelji se na Sporazumu o prijateljstvu, suradnji i međusobnoj pomoći između Rusije i Armenije od 1997. godine.U pismu ruskom predsjedniku armenski premijer "detaljno predstavlja situaciju u Nagorno Karabahu, nastalu kao rezultat azerbajdžansko-turske agresije, ukazujući na nove izazove".
Između ostaloga, Pashinyan se dotakao teme prebacivanja stranih boraca s Bliskog istoka i njihovog sudjelovanja u borbama protiv Nagorno Karabaha. Imajući u vidu približavanje borbi granici Armenije i znakova za posezanjem za njenim teritorijem, armensko MVP navodi dalje kako se
premijer Pashinyan obratio predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu za žurne konzultacije s ciljem određivanja vrste i količine pomoći koju Moskva može pružiti Erevanu za osiguranje sigurnosti zemlje, temeljeno na članku 2 spomenutog Ugovora o prijateljstvu od 29. kolovoza 1997. g.
Suglasno njemu dvije države usko će surađivati po pitanju zaštite suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i osiguranja sigurnosti Ruske Federacije i Republike Armenije. "Neodgađajuće konzultacije" utvrđene su za svaki slučaj, kada se, prema mišljenju jedne od njih, pojavi ugroza vojnog napada na nju, s ciljem osiguranja zajedničke obrane i održavanja mira i međusobne sigurnosti".
Rusija i Armenija su 20. kolovoza 2010. g. produljile i rok baziranja ruske 102. zrakoplovne baze na teritoriju Armenije do 2044. g. Radi se o glavnoj ruskoj vojnoj bazi, usmjerenoj na djelovanje na južnom strateškom smjeru tj. Bliskom istoku. Na bazi se nalaze lovački zrakoplovi
Mig-29, transportni helikopteri
Mi-8MT i jurišni helikopteri
Mi-24, kao i sustavi protuzračne obrane
S-300 V i
Buk. Osim toga, sukladno Ugovoru, ruska vojska osigurava i sigurnost Armenije po čitavom perimetru njenih granica, uključno i onoj s Turskom.
Prekjučer je Nikol Pashinyan u intervjuu britanskom mediju
The Daily Telegraph izjavio kako bi uvođenje ruskih mirovnih snaga moglo biti "optimalno rješenje" za reguliranje problema Nagorno Karabaha, ali da je problem u tome, da takva odluka mora biti odobrena od svih strana uključenih u sukob.
Ovdje treba dodati kako je na izjave takvoga tipa armenskog premijera, koje je on već ranije odašiljao u javnost, svojedobno reagirao i azerbajdžanski predsjednik Ilham Aliyev. On je tada govorio kako je za takav potez još prerano, ali ga općenito nije odbacio ili se o njemu negativno izrazio.
Komentar: Nakon pisma premijera Pashinyana ruskom čelniku Vladimiru Putinu stigao je odgovor Moskve. Azerbejdžan ne želi da se treće strane uključe u konflikt u Nagorno-Karabahu, o kojoj god zemlji da je reč, izjavio je azerbejdžanski predsdednik Ilham Alijev.