Donald Tramp bi na kraju mogao izgubiti izbore zbog manjeg broja glasova u elektorskom koledžu, ali on je pobjednik kampanje koja je okončana 3. novembra.
Demokrati su rekli da će to "očistiti", "otpuhati", da će "plavi val" oprati republikance s vlasti, osigurati Senat za demokrate i povećati većinu Demokratske stranke u Kongresu kojom predsjeda Nancy Pelosi. Zamišljali su da će Trump nanijeti masivan i ponižavajući poraz koji će poslužiti kao vječna sramota njegovog imena. I što je najodvratnije od svega, osjećali su da će ih povijest pamtiti kao anđele američkog iskupljenja.
To se nije desilo.
Američki glasači odbili su igrati ulogu u moralističkoj igri koju im je namijenio establišment. Demokrati su u utorak otišli na spavanje, prestravljeni pri pomisli da im je Amerika opet okrenula leđa, odlučivši se za Trumpa umjesto za programe i vođe koje nude.
Republikanski veto
Sjetite se samo poteškoća s kojima se Trump suočio. Početkom godine zemlju je pogodila najgora pandemija u posljednjih 100 godina, koja je do dana izbora ubila gotovo četvrt milijuna Amerikanaca i prouzročila gospodarski kolaps vrijedan usporedbe s Velikom depresijom.
Trump se svakodnevno suočavao s gotovo jednoglasnom mržnjom intelektualaca, medija i kulturne elite. Koliko je Washington bio neprijateljski nastrojen prema Trumpu? Dovoljno je reći da je u Washingtonu osvojio 20 puta manje glasova od Joea Bidena. Međutim, čak i pod takvim teretom, Trump je uspio osvojiti tri milijuna glasova više nego 2016. godine i biti viđen kao pobjednik na predsjedničkim izborima u ponoć, na kraju izbornog dana.
S obzirom na energiju i trud koji je uložio u ovu kampanju (deseci skupova u posljednja tri dana), kao i entuzijazam ogromnog broja njegovih pristaša koji su prisustvovali predizbornim skupovima, Trump ima razloga za ponos. Možda izgubi bitku za Ovalni ured, ali Amerikanci nisu odbacili trampizam ako to znači nacionalizam pod sloganom "Amerika prije svega", stroga kontrola granica, nametanje carina za obnovu domaće proizvodnje, odbacivanje globalizma i nemiješanje u nepotrebne ratove i ideološka planinarenja.
A ako Joe Biden postane 46. predsjednik, mandat ovog vidno krhkog i slabog vođe vjerojatno će biti jedan od najkraćih u američkoj povijesti i lišen nekih velikih postignuća.
Što se tiče demokrata, čini se da su izgubili nekoliko mjesta u Kongresu, a u Senatu, gdje su se nadali pobjedi koja će Chucka Sumera učiniti novim vođom većine, demokrati su, kako sada stvari stoje, uspjeli osvojiti samo jedno novo mjesto. Čini se da će Mitch McConnell (čelnik republikanske većine u Senatu) biti jedina prepreka na putu do ostvarenja dnevnog reda Bidena i Harris, odnosno Sandersa i Ocasio-Cortez.
Želim im svu sreću u pokušaju da usvoje politiku koja se ne dopada Mitchu McConnellu.
Kako stvari danas stoje, republikanci su na izborima 2020. godine zadržali mogućnost veta na bilo koji zakon predsjedničke administracije u Senatu, bio on liberalan, progresivan ili socijalistički. Ovi bi izbori mogli učiniti Mitcha McConnella najmoćnijim čelnikom Kongresa od Lyndona Johnsona.
S McConnellom na čelu republikanske većine, demokrati neće biti u mogućnosti prekinuti praksu opstrukcije ili dodati nove suce Vrhovnom sudu, a republikanska će većina moći ubiti Bidenove planove o poreznoj reformi, "medicinskoj skrbi za sve građane" i "New Green sporazum ". U Senatu neće biti novih mjesta zbog promjene statusa Portorika i Washingtona, kao i odštete za ropstvo. Gradonačelnici i guverneri plavih država koji će od savezne vlade tražiti novac kako bi se spasili od bankrota, morat će primiti blagoslov Mitcha McConnella.
Problemi tek predstoje
U prošlosti je često postojala unija između stranaka ili barem pokušaj njezina postizanja. Sredinom kolovoza 1974., nakon stupanja na dužnost, predsjednik Gerald Ford otišao je u Kongres i najavio: "Ne želim medeni mjesec s vama. Ono što želim je kvalitetan brak. " Nije bio tamo. A kad uzmete u obzir ideološku podjelu i toksičnu političku situaciju u današnjem Washingtonu, malo je vjerojatno da će doći do kompromisa ili barem civilizirane suradnje.
Postoje i drugi problemi s kojima se suočava Biden. Najgori dio pandemije u pogledu broja zaraženih, hospitaliziranih i umrlih tek treba uslijediti. Demokrati neće moći zauvijek za sve kriviti Trumpa. A ako oni - kao što je Biden već nagovijestio - pronađu rješenje u nacionalnom "zatvaranju", tada ni Bidenov medeni mjesec neće potrajati. Poanta je u tome da Biden neće biti predsjednik "reforme" kakvim se zamišlja. Niti će biti "najnapredniji predsjednik od Roosevelta", kao što su demokrati obećali. A razlozi su očiti.
Roosevelta je podržavala velika demokratska većina u oba doma Kongresa tijekom 1930-ih. 1932. pobijedio je na izborima, osvojivši 57 posto glasova i pobijedivši u 42 od 48 država. Na sljedećim izborima 1936. pobijedio je u 46 od 48 država, izgubivši samo Maine i Vermont. Biden nema tako jasan mandat i tako snažnu potporu, a nema ni prirodne talente koje je imao Roosevelt.
Žao mi je, ali u Americi neće biti nove "Epohe dobrih osjećanja" (naziv za period nacionalnog jedinstva u SAD koji je trajao od 1812. do 1825. godine; prim. prev). Naprotiv.
Preveo Vladan Mirković/Novi Standard
Izvor Buchanan.org
Komentar: Iako se još uvijek ne zna ko je pobjednik u američkim izborima, demokrati i anketne agencije doživjeli su težak poraz