Keira Bell
Keira Bell
U Velikoj Britaniji je upravo završeno istorijsko suđenje koje će imati ogroman uticaj na stavove prema transideologiji širom sveta.

Kira Bel, koja je kao tinejdžerka prošla transrodnu tranziciju, a zatim odustala i vratila se životu u svom biološkom polju, dobila je sudski spor protiv klinika za rodni identitet "Tavistok" i "Portman".

Pre sedam godina, tokom puberteta, Bel je počela da se suočava sa psihološkim problemima povezanim sa odbijanjem promena u sopstvenom telu, kao i sa rodnim stereotipima i ulogama koje društvo dodeljuje ženama.

Devojčica se suočila sa gendernom disforijom i depresijom, a za pomoć se obratila psihologu.

U običnoj bolnici lekari se nisu usudili da je leče i poslali su je u kliniku za rodni identitet dece i adolescenata "Tavistok".

Kira je u to vreme imala 14 godina. U "Tavistoku" su je dočekali raširenih ruku jer su u to vreme razvijali eksperimentalne tretmane za decu sa rodnom disforijom, a zamorčići su im bili preko potrebni.

Nakon kratkog upoznavanja sa istorijom Kirinih problema, dijagnostikovana joj je "genderna disforija". Prevedeno sa medicinskog jezika, to znači: "U stvari, vi ste dečak, samo što ste rođeni u pogrešnom telu, otuda i depresija. Vi čamite u svom telu, kao u zatvoru!"

Usledio je tretman sa blokatorima puberteta.

To su hormonalni lekovi koji zaustavljaju prirodni proces sazrevanja ljudskog tela. Jedan od njih je "Lupron" koji se koristi i za hemijsku kastraciju pedofila.

Posle kursa sa blokatorima, od njene 17-te godine, Kira je počela da prima muške polne hormone da bi maskulinizovala svoje telo.

Sve to vreme hodala je u neudobnim zavojima koji su joj stezali grudi. Zavoji su ometali disanje i izazivali jak bol.

U takvom stanju je - u svojoj 20-oj godina - Bel je doživela veliko olakšanje kada se našla na operaciji uklanjanja dojki.

Kira sada ima 23 godine. Ima i osakaćeno telo preplavljeno hormonima, doživotnu zavisnost od hormonske terapije i rizik nepovratne neplodnosti, a predstoji joj još mnogo operacija za dalje uklanjanje preostalih ženskih organa i lečenje sporednih bolesti od duže upotrebe hormona.

Međutim, nije se rešila depresije i disforije.

Kira Bel je shvatila da nije rođena u tuđem telu, u šta su je uverili lekari. Imala je zdravo žensko telo, koje je unakaženo umesto pružanja kvalifikovane psihološke pomoći tinejdžeru suočenom sa pubertetskim problemima.

Stotine dece - devojčica i dečaka - prošlo je, poput nje, klinike za rodni identitet tokom sedam godina.

Kira je odlučila da se vrati svojoj prirodi. I, nije jedina koja je greškom podvrgnuta "operaciji promene pola".

Većina, kad to shvati, već je osakaćena, ali se vraća svom polu i životu u svom biološkom polju, ponovo menja dokumenta, ponovo se podvrgava operacijama.

Da nekako obnove svoje telo.

Za razliku od većine, Kira je odlučila da svoju tužnu priču učini javnom i da tuži klinike koje unakažavaju decu i maloletnike.

Može li tinejdžer, koji formalno nema pravo da vozi automobil i da kupuje cigarete i alkohol, da daje pristanak na medicinske postupke koji imaju doživotni uticaj na njihovo zdravlje i ličnost, na mentalno zdravlje i mesto u društvu?

Britanska država, a nije jedina, ovu praksu su smatrale normalnom i uključivale takve "tretmana" dece u sistem javnog zdravstvenog osiguranja. Odnosno, vlade su finansirale eksperimente na deci.

Sada je Kira Bel na sudu dokazala da je takva praksa neprihvatljiva.

Ona se nada da će i druga pogođena deca tužiti državu i klinike koje su eksperimentisale sa njima za ogroman novac.