© Jamal Awad / Flash90
Događaji koji su se desili prošlog četvrtka uveče, nakon što su stotine pristalica izraelske krajnje desničarske grupe Lehava lovili Palestince i napadali njihova imanja u Jerusalimu, bili su potpuno nepredviđeni. Palestinci širom okupiranih teritorija, pa čak i u samom Izraelu izašli su na ulice da se suprotstave napadima doseljenika i izraelskoj politici koja ih je ohrabrila.
Međutim, zapadna štampa je u velikoj mjeri iskrivila viđenje događaja koji su se desili i nije im dala odgovarajući kontekst. Akcije ekstremista doseljenika djelovale su kao katalizator za ono što su neke palestinske grupe danas označile kao "ramazansku intifadu", a ne kao samostalni uzrok ustanka.
Od početka mjeseca Ramazana prije dvije nedjelje, Izrael je uveo ograničenja za Palestince koji dolaze na treće najsvetije mjesto za muslimane, kompleks džamije al-Aksa. Prvog dana Ramazana, izraelske snage ušle su u kompleks al-Aksa i isključile zvučnike, blokirajući muslimanski poziv na molitvu, tako da jevrejskim Izraelcima na obližnjem Zapadnom zidu ne smeta tokom molitve, što je okarakterisao portparol Hamasa Hazem Kassem kao "rasističku agresiju na vjerske svetosti i kršenje slobode bogosluženja".
Izrael je takođe postavio prepreke ispred Damask kapije, ulaza u "arapsku četvrt" starog grada Jerusalima, i spriječio Palestince da prisustvuju noćnim molitvama u džamiji al-Aksa. Ove mjere dovele su do sukoba sa izraelskim policijskim snagama u gradu tokom čitavog Ramazana. Tada je u četvrtak, kada su pripadnici grupe Lehava izašli na ulice, velika grupa Palestinaca odlučila da se suprotstavi izraelskoj nacionalističkoj masi, a policija ih je napala, što je dovelo do 450 povreda tokom dva dana, prema izvorima lokalnih medija.
Politička kriza
Kao što je istakao izraelski list Haaretz, dvostruki standardi izraelske policije bili su upečatljivi: u petak je izraelski ministar javne bezbjednosti Amir Ohan osudio isključivo palestinsko nasilje i zanemario ono što su počinili Izraelci.
Lehava se sada osjeća ohrabreno, kao da vlada stoji iza njih, a lider krajnje desničarske frakcije Otzma Yehudit (Jevrejska sila) u okviru Vjerske cionističke partije Itamar Ben-Gvir izabran je u Knesset. Ben-Gvir je advokat lidera i osnivača Lehave, Bentzi Gopsteina.
Dugo vremena su krajnje desničarski religiozni ekstremisti bili zabranjeni u Knessetu, ali s obzirom da se premijer Benjamin Netanyahu suočava sa optužbama za korupciju i političkim zastojem koji ga sprečava da formira vladu, sada se oslanja na takve grupe.
Vjerovatno strahujući od dalje eskalacije palestinskih protesta u Jerusalimu i na Zapadnoj obali i raketiranja iz Gaze, premijer je pozvao na smirenje u Jerusalimu. Ali ovaj poziv nije uslišio vođa Vjerske cionističke partije Bezalel Smotrich, koji je izjavio: "Možda je vrijeme da se smjeni Netanyahu", kao odgovor na ono što je doživio kao izdaju Jevreja.
Da bi formirao koalicionu vladu nakon još jednih nedavnih izbora, Netanyahuu treba Religijska cionistička partija, što znači da su njegovi pokušaji da smiri tenzije sa Palestincima ozbiljno ometani. Ako izgubi podršku krajnje desničarskih grupa, izraelski predsjednik Reuven Rivlin može zatražiti od bloka protiv Netanyahua da pokuša da formira vladu, ali za sada se to čini malo vjerovatno, jer bi to zahtijevalo da se arapske stranke udruže sa desničarima.
To znači da, zbog ujedinjene palestinske pobune, Netaniyahu dobija ultimatum: odaberite eskalaciju ili napustite saveznike u Religijskoj cionističkoj partiji i rizikujte da Izrael krene ka petom krugu izbora u samo dvije godine.
TREĆA INTIFADA?
Možda prvi put od kraja Druge Intifade, 2005. godine, Palestinci u istočnom Jerusalimu, na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze na značajan način se zajedno suprotstavljaju Izraelu, preko partijskih linija.
Palestinsko pitanje predugo je zaboravljeno kada je riječ o izraelskom političkom diskursu, jer, osim povremene raketne paljbe iz ilegalno opsjednutog pojasa Gaze, Izraelci ne obraćaju mnogo pažnju na Palestince. Međutim, ovo se brzo promijenilo i prilično preko noći.
Palestinski demonstranti iznenada su stavili pod kontrolu izraelski politički sistem, a sada bi sudbina izraelske vlade mogla da počiva isključivo na tome kako izraelske vlasti reaguju na Palestince.
Razgovarao sam sa palestinskim nezavisnim novinarom Vafa A Al-Udaini-jem iz pojasa Gaze i fotoreporterom Hamde Abu Rahmahom sa Zapadne obale, koji su trenutne događaje objasnili kao oživljavanje nacionalne svijesti. Osećaj koji sam dobio od obojice bio je da se nešto veliko gradi.
Takođe se postavilo pitanje da li bi predsjednik Palestinske uprave Mahmud Abas mogao da odgodi prve palestinske izbore u posljednjih 15 godina, jer Izrael nije odgovorio na zahtjev da se Palestinskim narodima iz istočnog Jerusalima dozvoli glasanje. Ako se raspišu izbori (što u stvari izgleda vjerovatno, zbog straha da će Abasov Fatah izgubiti od Hamasa), tenzije bi mogle dalje eskalirati jer će Izrael biti okrivljen za kršenje svojih obaveza i blokiranje palestinske demokratije.
Kako se protesti nastavljaju svake noći, a Izrael računa šta dalje činiti, važno je shvatiti da ovaj ustanak nije samo reakcija na doseljeničke ekstremiste. Baš kao što se dogodilo 1987. godine, kada je započela Prva Intifada, jedan događaj je uspio da izazove bijes čitave populacije koja pati pod okupacijom.
Proširenje naselja, rušenje domova, poteškoće sa kojima se suočavala vojna okupacija, opsada Gaze i diskriminatorne politike sprovedene u Jerusalimu, kojima se samo ove godine želi raseliti čak 2.100 ljudi iz Silvana i Sheikh Jarraha, doveli su do toga trenutka.
Postupci demonstranata osigurali su da je palestinsko pitanje ponovo u prvom planu u umu izraelske vlade. Lopta je u dvorištu Izraela i, u zavisnosti od toga kako on odluči da uzvrati servis, Palestinci će reagovati.
(TBT, Autor: Robert Inlakesh)
Komentar: Pogledajte i: Masovni napadi na Palestince u Jerusalemu su uvod u izraelski neonacizam