bush
Slikanje lica imigranata i smješak u emisijama neće opravdati krvlju umrljanu prošlost bivšeg američkog predsjednika.

George W. Bush se vratio. Vratio se, ovog puta ne da bombarduje zemlje i izazove smrt hiljada. Ovaj put čovjek se vratio kao umjetnik koji se zalaže za prava imigranata, a američki mediji su usijani.

Bush, bivši američki predsjednik, nedavno je napisao Op-Ed za The Washington Post i dobio aplauz u emisiji "Jimmy Kimmel Live!" kada je istoimeni voditelj pohvalio njegovu sliku američke političarke Madeleine Albright. Pojavljuje se na TV da govori o svojoj novoj knjizi uljanih slika američkih imigranata "Od mnogih, jedan", ne nosi lisice i sav je rehabilitovan. Sve je to normalno.

Ono što je takođe normalno je kako su glad i lišavanje lijekova koji su prouzrokovali ranu smrt stotina hiljada iračke djece zbog oštrih sankcija UN toj zemlji tokom 1990-ih, pali u zaborav. Olbrajtova je, govoreći u TV intervjuu 1996. godine, rekla da je politička cijena "vrijedila", mada će kasnije izraziti žaljenje zbog svoje formulacije.

Izgleda da Bushovo nacereno lice laganim tempom putuje od jedne do druge TV emisije. Kimmel se divio refleksima svog gosta kada je izbjegao Muntadhar al-Zaidijevo gađanje cipelom i njih dvojica su se smijali zbog toga. Kimmela je to omelo da pita svog gosta o vremenu kada je naredio da se kasetne bombe bace na kuću moje porodice u Bagdadu kako bi je "oslobodio". Voditelju takođe nije palo na pamet da pita zašto bi uopšte čovjek želio da baci cipelu na bivšeg predsjednika.

Sa svoje strane, razdragana publika ostavljala je utisak da bi sljedeći bogataš koji nadgleda uništavanje inferiornih bića u inostranstvu mogao ponovo da izađe iz sjene i bude proslavljen kao cool, smiješan djedica.

Bushova krvlju zamrljana prošlost govori nam da je čovjek opasan. Ako bi Richard Nixon - po rječima pokojnog Huntera S. Thompsona - "mogao da vam istovremeno stisne ruku i zabije vam nož u leđa", mogli biste izgubiti prst ili dva ako pružite ruku da biste se rukovali s Bushem.

A kako stvari idu, velika je šansa da će se izvući - opet.
George W. Bush odgovoran je za uništavanje nesagledivog broja nevinih iračkih života. Imajte pristojnosti da se sjećate njegovih žrtava
Dobro je poznato da su kolumnisti u SAD ratovali sa Irakom i prije nego što je osiromašeni uranij izdašno distribuiran među njegove građane 2003. godine, ali izgleda da današni ljigavi i dosadni televizijski voditelji pate od amnezije.

U intervjuu nakon obilaska Bushovog ranča u Teksasu, Norah O'Donnell iz CBS rekla je bivšem predsjedniku da misli da su slike u njegovoj novoj knjizi "lijepe". A kada ga je pitala za napad na Kapitol 6. januara, Bush je rekao da mu je pozlilo: "Ovo šalje signal svijetu, znate, kao da se ne razlikujemo, a ova knjiga kaže da smo drugačiji, mnogo drugačiji".

Po riječima velikog iračkog pjesnika Saadija Youssefa:

"Ali ja nisam Amerikanac

Da li je dovoljno što nisam Amerikanac da me pilot Phantom vrati u kameno doba? "

Čitava šarada zaudara licemjerjem. Čak i dok je propovijedao o imigracionim reformama, Bush nije uspio da sakrije svoj kompleks "mi naspram njih".

Ali američka izuzetnost nije ono što me najviše muči.

Da je smrt u Iraku eliminisana iz razgovora, jasno govori da za "njih Amerikance" "nas Iračana" nema. Nismo dostojni da dobijemo pravdu ili da se iko bar potrudi da pita Busha o toj davno zaboravljenoj "grešci", kako nas podsjeća irački učenjak Sinan Antoon.

U međuvremenu, rat traje u Iraku. Njegovi znaci su nepogrešivi; zidovi i putokazi natrpani rupama od metaka, betonske barijere koje blokiraju glavne ulice, mrtvi mladi koji zure sa izbljedjelih bilborda i vojni helikopteri koji zauzimaju nebo iznad.

U Bagdadu, milicajci odgajani bezakonjem stvorenim američkom invazijom i dalje ispaljuju rakete na aerodrom i "Zelenu zonu". Oni i dalje lutaju ulicama, naoružani do zuba, terorišući traumatizovane stanovnike grada koji su nezaštićeni praznim obećanjima iračke države.

Iako Irak više ne trpi zračne bombe sa Zapada, smrt je postala stalni stanovnik Bagdada. Smrtonosni neuspjeh njegovih narednih "post-oslobodilačkih" vladara nastavlja ono što je George Bush započeo prije 18 godina: neprekidna civilna ubistva u Iraku.

Nemar iza nedavnog spaljivanja desetina pacijenata u bolnici Ibn al-Khatiba nalik onom u al-Amiriyah primjer je posljedica rata sa kojima se suočava narod Iraka od 2003. godine.

George W. Bush odgovoran je za uništavanje nesagledivog broja nevinih iračkih života. Imajte pristojnosti da se sjećate njegovih žrtava.

Autor: Nabil Salih