Američki državni sekretar Entoni Blinken žali na Moskvu i Peking, tvrdeći da lažu o Sjedinjenim Državama, jer žele da ih diskredituju kao veliku silu.
"Vlasti Kine i Rusije - između ostalih - dokazuju, i javno i razgovorima u užem krugu, da su Sjedinjene Države u opadanju i da je bolje povezivati svoju budućnost sa njihovom autoritarnom vizijom sveta nego sa našom demokratskom. Mi <. ..> celim nizom mera pokazujemo da smo i dalje izuzetno jaka zemlja, čak po najrazličitijim merilima. "
Navodeći prednosti Sjedinjenih Država, Blinken je ukazao na mrežu američkih saveza i partnerstava sa drugim zemljama koja je `bez premca`, na američke oružane snage koje su najmoćnije i borbeno najspremnije na planeti".
Blinken je istovremeno ipak priznao da konkurenti postepeno potiskuju Sjedinjene Države na svetskoj sceni i da SAD treba da i dalje ulažu u "unutrašnju obnovu", jer su pale na 13. mesto u svetu po kvalitetu infrastrukture i na deveto mesto po ulaganju u inovacije srazmerno bruto proizvodu (Tramp je zbog ovoga pozivao "Učinimo Ameriku ponovo velikom" - zašto su ga onda ubijali u pojam?).
Ponavljajući Bajdenove reči, Blinken se požalio i da je "demokratija trenutno ugrožena širom sveta jer su autoritarnost i nacionalizmi u porastu". Dodao je da "SAD svakodnevno vode uzvišenu borbu za političke slobode i ljudska prava".
Ovo znači da niko u Vašingtonu neće odustati od aspiracija na globalnu dominaciju, ali da priznaju da imaju unutrašnje probleme. Međutim, pritom iz nekog razloga istovremeno optužuju Moskvu i Peking za diskreditaciju američke moći.
Samo, kakav značaj može imati kampanja protiv Sjedinjenih Država ako je Amerika i dalje jaka i sigurna u svoju misiju?
Činjenica je da nije jaka i nije sigurna u sebe.
Da, američka finansijska i ekonomska moć i dalje je superiornija od kineske, a oružane snage SAD su još moćnije od ruskih. Ukupni geopolitički uticaj Sjedinjenih Država je i dalje ogroman, ali svet ipak sve brže klizi iz američkih prstiju.
Ne zato što Rusija i Kina svima govore koliko su Amerikanci slabi, već zato što ceo svet to vidi svojim očima.
Svi vide krizu američke globalne strategije, vide da se - svet na američki način se nije dogodio. Vide i neuspeh pokušaja restrukturiranja te strategije.
Vide i unutarameričku krizu čiji je jedan od simptoma i to što se Vašington počeo žaliti na ruske i kineske intrige. Prvo su meta bili hakeri i mešanje u američke izbore (protiv Rusije), pa nelojalna konkurencija u svetskoj trgovini i ekonomiji (protiv Kine), a sada se iz Vašingtona žale da Kina i Rusija govore ostalima o američkom padu.
"Ne verujte im, nismo slabi, jaki smo", uzvraćaju iz Vašingtona - što je već smešno.
Utoliko više što Moskva i Peking nikome ne govore o američkoj krizi - to svi ionako znaju.
Rusija i Kina grade novi svetski poredak, naštimavajući novi odnos snaga.
"SAD u opadanju" - to nije želja Rusije i Kine, to je stvarnost.
Niko ne zna koliko će Sjedinjenim Državama trebati da `padnu` - deset ili trideset godina, ali taj proces je neizbežan.
Naravno, sve ovo vreme Sjedinjene Države će ostati najjača svetska sila, pa čak i pokušavati da zadrže ujedinjeni Zapad pod svojom kontrolom. Odnosno, SAD će, u svakom slučaju, i dalje biti broj jedan na svetskoj sceni.
Ali, što budu slabije bez odricanja od svog mesijanstva - to će biti opasnije za sve, uključujući i sopstveno stanovništvo.
Uostalom, SAD odavno više nisu nacionalna država, već tačka za `montažu` globalnog atlantističkog projekta.
I Kina i Rusija razumeju opasnost, pa je i njima potreban regulisani sumrak američke ere, a ne njen nekontrolisani kolaps.
Pogotovo im nije potreban rat sa padajućim hegemonom.
Komentari čitatelja
na naše novosti