kenedi
Budući da je rok od 26. listopada, samo dva tjedna od objavljivanja 60-godišnje tajne evidencije CIA-e koja se odnosi na Kennedyjev atentat, šutnja mainstream medija zapanjuje. Veliki mainstream branitelji transparentnosti i otvorenosti u vladi, barem što se tiče inozemnih diktatura, ne mogu sami sebe prisiliti na otvoreno zalaganje za objavljivanje tisuća zapisa vezanih za atentat na JFK-a u vezi s kojima CIA i dalje inzistira da trebaju biti obavijeni velom tajne.

Zašto tišina? Objasnit ću razlog, ali najprije mi dopustite da ponovim svoje predviđanje koje sam dao u vezi s ovim pitanjem.

Predviđam da će u sljedećih nekoliko tjedana predsjednik Biden odobriti zahtjev CIA-e za stalnom tajnošću njezinih zapisa vezanih za ubojstva. Predviđam da će Biden narediti objavljivanje nekih zapisa radi dojma, ali će citirati "nacionalnu sigurnost" kako bi opravdao nastavak tajnosti velike većine zapisa.

Zašto dajem ovo predviđanje? Jer razlog zašto je CIA prije 60 godina morala čuvati tajnu evidenciju još uvijek postoji. Isti je razlog to što ih je trebalo držati u tajnosti tijekom 1990-ih, kada je Odbor za reviziju zapisnika o atentatima provodio Zakon o zapisima JFK-a iz 1992. koji je nalagao objavljivanje svih saveznih evidencija u vezi s atentatom.

Nadalje, isti je razlog očito uzrokovao da je CIA, unatoč mandatu zakona, nastavila čuvati svoju evidenciju u tajnosti još 25 godina nakon donošenja Zakona o evidenciji JFK. Kad je taj rok došao na naplatu 2017., isti je razlog očito motivirao CIA-u da zatraži od predsjednika Trumpa još jedno produljenje roka za čuvanje tajnosti, što je Trump poslušno odobrio. Taj rok dospijeva 26. listopada 2021., dva tjedna od sada pazite što vam govorim: Isti će razlog uzrokovati da CIA zatraži od Bidena da odobri još jedno produženje roka za čuvanje tajnosti, što će Biden, poput Trumpa, poslušno odobriti.

Koji je razlog zbog kojeg je CIA htjela prešutjeti ove tisuće zapisa od američkog naroda? Uvjeren sam više nego ikad, razlog je taj što CIA zna da ti preostali zapisi predstavljaju više dijelova ukupne zagonetke o kaznenoj odgovornosti CIA-e u operaciji promjene režima, koja se dogodila 22. studenog 1963. godine.

Uostalom, treba nam biti jasno: bez obzira na definiciju tog maglovitog i besmislenog izraza "nacionalna sigurnost", ne postoji mogućnost da se nešto loše dogodi Sjedinjenim Državama, ako se ti 60-godišnji tajni zapisi objave američkom narodu. Sjedinjene Države neće propasti. Navodna međunarodna komunistička zavjera za preuzimanje Sjedinjenih Država, koja je navodno imala sjedišta u Moskvi, Rusija (da, ta Rusija!) tijekom Hladnog rata neće se ponovno osnažiti. Komunistička Kuba neće napasti Sjedinjene Države. Domina u blizini Sjevernog Vijetnama neće pasti pod vlast komunista. Sjeverna Koreja neće nas napasti.

Predsjednik Biden upravo je zapovjedio objavljivanje tajnih podataka predsjednika Trumpa koji se odnose na prosvjede na Capitolu koji su se održali 06. siječnja. Zašto ne bi istu odluku donijeli u vezi sa 60-godišnjim tajnim zapisima CIA-e koji se odnose na Kennedyjevo ubojstvo?

Zašto mainstream tisak neće pozvati Bidena na provođenje Zakon o zapisima JFK a iz 1992.? Boje se to učiniti. U iznimno iskrenoj i izravnoj izjavi koju je dao za MSNBC-ov Rachel Maddow 2017., njujorški senator Charles Schumer objasnio je zašto se boje: "Dopustite mi da vam kažem, ako preuzmete obavještajnu zajednicu, od nedjelje vam mogu odgovoriti na šest načina," rekao je Schumer.

Schumer je mislio na predsjednika Trumpa, ali zapravo se opomena odnosi na sve. CIA, Pentagon, NSA i FBI, tj. cijela obavještajna zajednica imaju "šest načina od nedjelje do uzvraćanja" svima koji se time počnu baviti, uključujući vlasnike novina, izdavače i urednike.

Većina ljudi zna za operaciju Ptica rugalica, najtajniju operaciju CIA-e za stjecanje imovine u glavnom tisku radi unaprjeđenja CIA-ine propagande. Zar netko zaista misli da bi CIA tu stala u pokušaju proširivanja svoje moći i utjecaja?

Nema šanse! Na primjer, cijela ustanova nacionalne sigurnosti koncentrirala bi se na stjecanje, instaliranje i njegovanje imovine u Kongresu, koji određuje proračune. Misli li itko da je slučajnost što Kongres nacionalnom sigurnosnom establišmentu daje sve što želi, a ponekad čak i više od onoga što želi? Postoji dobar razlog zašto je predsjednik Eisenhower u svom oproštajnom obraćanju planirao koristiti izraz "vojno-industrijsko-kongresni" kompleks. Nitko ne može razumno poreći da je kongres u potpunom vlasništvu od strane institucije za nacionalnu sigurnost


Komentar: Eisenhower je tada rekao:
"Sve do posljednjih svjetskih ratova SAD nije imao vlastitu vojnu industriju. Američki proizvođači plugova mogli su po potrebi proizvesti i mačeve. No nismo više mogli riskirati improvizacije takvih razmjera u sustavu naše nacionalne obrane. Došli smo u situaciju da moramo izgraditi trajnu industriju za proizvodnju oružja, ogromnu industriju. Danas više od tri milijuna muškaraca i žena radi u obrambenom sektoru. Godišnje za vojne potrebe trošimo više od ukupne neto zarade svih američkih korporacija zajedno. Nastalo je nešto novo u američkoj stvarnosti, ogroman vojni establišment i ta divovska industrija naoružanja. Utjecaj toga na ekonomskoj, političkoj, pa čak i duhovnoj razini osjeća se u svakom gradu, svakom zakonodavnom tijelu i u svakom uredu naše federalne vlasti. Shvaćamo imperativ i potrebu za razvojem vojne industrije i vojne moći. No ne smijemo si dopustiti da ne shvatimo i ogromne implikacije toga. U svim tijelima vlasti moramo biti na oprezu i oduprijeti se neovlaštenom preuzimanju utjecaja tog vojnoindustrijskog kompleksa, činio on to svjesno ili ne. Potencijal za dolazak na političku scenu neobuzdane moći postoji i uvijek će postojati. No ne smijemo nikako dopustiti da ta nova kombinacija ugrozi naše slobode i naše demokratske procese".



No, očito ne bi tu stali. Također bi stjecali imovinu unutar Porezne uprave, jedne od najmoćnijih i tiranskih agencija u saveznoj vladi. Ne postoji nitko, uključujući vlasnike novina, izdavače i urednike, koji se ne boje primiti obavijest o reviziji od Porezne uprave.

Ako se to dogodi, nitko nikada neće moći dokazati da potječe iz CIA-e ili ostatka establišmenta za nacionalnu sigurnost. Samo bi izgledalo kao da se događa nasumično. Kad bi bilo koja žrtva revizije Porezne uprave optužila CIA-u ili ostatak nacionalno-sigurnosne ustanove da stoji iza revizije, bili bi spremni baciti na njega zloglasnu oznaku "teoretičara zavjere".

Koji vlasnik novina, izdavač ili urednik želi iskoristiti tu priliku? Svi oni znaju da se nacionalno-sigurnosni establišment vrlo ozbiljno mršti na bilo koji mainstream medij koji čak i izdaleka sugerira da je Kennedyjev atentat bila operacija promjene režima, koja se u načelu ne razlikuje od onih u Iranu, Gvatemali, Kubi, Kongu i Čileu prije i poslije Kennedyjeva atentata. Ali također ne žele iskoristiti priliku da uzrujaju CIA-u jednostavnim pozivom da objavi njenu 60-godišnju još tajnu evidenciju u vezi s atentatom.

Uostalom, svi znaju da ako je neki entitet dovoljno moćan da nekažnjeno provede promjenu režima predsjednicima i premijerima i stranim i domaćim, može lako uništiti svakog glavnog medijskog direktora koji se usudi suprotstaviti CIA, u vezi s atentatom.

To je samo način na koji život funkcionira u državi nacionalne sigurnosti. Zato vodeći mediji strogo šute o nadolazećem roku od 26. listopada o objavljivanju onih 60-godišnjih još uvijek tajnih zapisa CIA-e, koji se odnose na atentat na Kennedyja.

Autor: Jacob G. Hornberger