© ENRIQUE DE LA OSA
Vlada Sjedinjenih Država igra ključnu ulogu na Kubi u organizovanju, promovisanju i pojačavanju predstojećih protesta širom zemlje planiranih za 15. novembar.
Kada je na konferenciji za novinare direktno upitan da li su Sjedinjene Države direktno uključene u planiranje rušenja kubanske vlade, glasnogovornik State Departmenta Ned Price je to odbio demantovati, umjesto toga dao je dva puta dugačke izjave o tome koliko SAD podržavaju zahtjeve demonstranata - odgovori koje bi skeptični čitaoci mogli smatrati jednakim "da". "Sjedinjene Države ostaju duboko privržene borbi kubanskog naroda da slobodno izabere svoje vodstvo i svoju budućnost", dodao je Price kasnije u saopštenju za javnost.
Nedjelju dana kasnije, zamjenik pomoćnika državnog sekretara za pitanja zapadne hemisfere Huan Gonzalez otišao je još dalje, najavljujući da će američka vlada sankcionisati Kubu ako pokuša da se umiješa u proteste. "Potpuno smo posvećeni podršci, održavanju i jačanju glasa kubanskog naroda koji želi promjenu", dodao je.
Drugi američki zvaničnici davali su niz izjava u prilog predstojećim demonstracijama.
"SAD dijele viziju kubanskog naroda: o demokratiji, prosperitetu i ljudskiim pravima. Podržavamo njihovo pravo da se mirno okupe 15. novembra i pozivamo kubansku vladu da dozvoli slobodno izražavanje i sasluša ljude. Njihovi glasovi se ne mogu utišati", napisao je Brian A. Nichols, pomoćnik sekretara za poslove zapadne hemisfere.
Kako je Mint Press izvijestio prošlog mjeseca, protesti su prvobitno bili planirani za 20. novembar. Međutim, odbijanje vlade da im da zakonsku dozvolu, zajedno sa ljevičarskim kontrademonstracijama, podstaklo je pokret da odloži događaj za pet dana.
Online antivladin prostor - kao što je privatna Facebook grupa koja je izazvala demonstracije u julu koje su privukle pažnju svjetskih medija - željno očekuju pokret kao još jednu priliku da se izvrši pritisak na, ili čak i svrgne, vlada Miguela Diaza Canela.
Međutim, izvori s kojima je Mint Press razgovarao na Kubi sugerisali su da je upravo spontanost julskih protesta ključ njihovog uspjeha, te da je dojava kubanskim vlastima nekoliko sedmica unaprijed bila samoporažavajuća ideja, omogućavajući vladinim snagama da neutraliziraju mnoge vođe pokreta mnogo prije nego što nešto počne.
ORGANIZOVANA "SPONTANOST"
Protesti u julu bili su najveći i najznačajniji na ostrvu od 1990-ih. Međutim, iako su privukli široku medijsku pažnju i podršku poznatih ličnosti, političara, pa čak i predsjednika Sjedinjenih Država, brzo su prestali. Iako su predstavljeni kao spontani ustanak protiv ugnjetavanja, oni su zapravo organizovani u forumu pod kontrolom kubansko američke zajednice na Floridi. Američka vlada je otvoreno podržala proteste u julu. Ovaj put, međutim, podržava ih i prije nego što su počeli.
Čini se da je ono što se pokušava revolucija u boji u kubanskom stilu — pokušaj promjene režima koji podržavaju građani. Možda najistaknutija obojena revolucija bila je serija protesta koji su 2000. godine svrgnuli predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Demonstranti su koristili nenasilnu taktiku kako bi preplavili ulice ljudima kako bi zbacili vladu. Kasnije se ispostavilo da je grupa zaslužna za organizaciju događaja, OTPOR , bila na platnom spisku američke vlade. Od tada, SAD koriste ovu grupu za obuku aktivista širom svijeta kako da sruše vlade koje Washington ne odobrava.
Direktor "Kanvasa" (Otpora) Srđa Popović
Komentar: Obojene revolucije i američko širenje "demokracije" po svijetu
Na taj način je nastao KANVAS, koji je igrao jedinstvenu ulogu u revolucijama u Gruziji, Ukrajini, i na severu Afrike tokom "Arapskog proleća". Naravno da "Otpor", odnosno KANVAS, nije radio to o svom trošku, nego je dobijao finansiranje iz SAD, recimo, od organizacije "National Endowment for Democracy" (NED) - 237.000 dolara samo 2000. godine, plus informacije od američkog pukovnika u penziji Roberta Helvija, poznatog stručnjaka za tajne operacije i autora priručnika za svrgavanje diktatora "Strategija nenasilnog konflikta".
Na prvi pogled, čini se da je stav Bidenove administracije o Kubi promjena od 180 stepeni u odnosu na stav Baracka Obame, koji je krenuo ka normalizaciji odnosa sa karipskim ostrvom. Međutim, Obamu je u suštini na to natjerala ujedinjena opozicija širom Latinske Amerike, koja je prijetila izbacivanjem SAD iz regionalnih tijela ako ne nastave tim putem.
Deset godina kasnije, mnoge od tih nezavisnih vlada su svrgnute (često uz pomoć Washingtona). U tom kontekstu Bidenov nastavak sankcija iz Trumpove ere ima više smisla. Sankcije su stalno proglašavane nezakonitim od strane Ujedinjenih naroda, koji su 2014. godine procijenili da su izazvale štetu u vrijednosti od 1,1 bilion dolara.
Ostaje otvoreno pitanje koliko će biti uspješna predstojeća akcija protiv kubanske vlade. Ali u to ko stoji iza protesta teško da može da se sumnja.
Autor: Alan MacLeod
Komentar: To se moglo i očekivati kada su iz Washingtona u studenom, 2018. izjavili da Venezuela, Kuba i Nikaragva sačinjavaju "tiransku trojku"